Kad može Isaković, može Mohorović, može Perković…
Krunoslav Isaković tražio je politički azil u Nizozemskoj kojeg nije dobio. Zapravo, kad pojedina zemlja-država odgovara na takve zahtjeve preko svojih institucija, onda sebi zadržava pravo ne reći – zašto odbija nekoga, tj. zašto mu ne daje politički azil koji se manje-više daje svakome u zapadnom svijetu ukoliko se procijeni ugroženost ljudski prava.
No, kad je u pitanju povezanost s nečim drugim, poput nepodmirivanja poreznih obveza ili drugih nekakvih neraščišćenih računa prema državnim institucijama, onda su jako oprezne i države koje bi trebale dati nekome politički azil. Kao prvo, zašto netko traži azil i to politički, ako znade da Hrvatska uskoro ulazi u EU? Drugo, zacijelo politički u Hrvatskoj nitko nije šikaniran, štoviše i agresori su abolirani, manjine imaju više sloboda i medijskoga prostora od većine, bilo po grupacijama, stavovima ili nekim drugim uvjerenjima! Treće, tu postoji sloboda govora i iznošenja različitih stavova.
Svaka normalna državna i javna institucija postavila bi pitanje kad bi nekoga zapošljavala u javnu ili državnu službu – zašto je netko tražio politički azil? Nažalost, to se samo ne čini u Hrvatskoj, jer tu su drugi kriteriji. Tako se lijepo uhljebio pri Hrvatskoj komori zdravstvenih radnika (HKZR) Krunoslav Isaković. To je sigurna institucija, novac stiže na vrijeme, pogotovo u velikoj ekonomskoj krizi, a k tome i odlučuješ o nečemu. Isaković je pogriješio kod traženja političkog azila u Nizozemskoj, jer da ga je zatražio negdje na istoku, zacijelo bi ga i dobio, jer tamo su kriteriji drukčiji.
Pitanje je hoće li uskoro dio hrvatskih građana koji su se smatrali i smatraju ugroženima, iz njima poznatih razloga, a koji su posljedica njihova djelovanja zatražiti politički azil u zemljama izvan EU?
Kako je objavio Večernji list protiv ravnatelja Agencije za upravljanje državnom imovinom (AUDIO) Erika Mohorovića njegov bivši poslodavac – norveška tvrtka Verdispar – podnio je dvije tužbe za prijevaru, jednu tešku 357.011 kuna a drugu čak 16,1 milijun kuna. Treba li on tražiti negdje politički azil ili odlučivati o hrvatskoj svakidašnjoj sudbini. Eirik Forthun, direktor EELD-a, za Večernji je list potvrdio da je tužba koja se tiče spornih 357.011,20 kuna protiv Mohorovića podnesena 21. rujna 2011, no da se još uvijek čeka prvo ročište. Forthun kaže da je Mohorović odlazeći iz Verdispar Internationala sam sebi isplatio otpremninu u iznosu od šest neto plaća. U Hrvatsku je dobro došao, i to ni manje ni više, nego na čelu institucije koja upravlja državnim dobrima.
Kamo će Josip Perković sa svojim kompanjonima, i za nje se mora naći neko mjesto u državnoj instituciji?
M. Burzanović