Željko Primorac: Demokraciji nas uči nepismena partizanija

Iako je prošlo više od dva desetljeća od kada je u Hrvatskoj dokinuto partijsko jednoumlje, uvedena sloboda govora, javnog djelovanja te iznošenja mišljenja, medijski karteli proizašli iz totalitarnog komunističkog inkubatora teško se mire sa tom činjenicom. Sloboda govora u Hrvatskoj, mjerena slobodom i nepristranošću medija od strane međunarodnih organizacija za ljudska prava, na razini je istočnoeuropskih i srednjoazijskih zemalja. Posljedica je to bestijalne privatizacijske pljačke provedene još dok se Hrvatska borila za život pod naletima srbijanskih hordi. Prekaljeni komunistički kadrovi i aparatičeki, koji su poznavali sustav, domogli su se većine nekadašnjeg društvenog vlasništva. Privatizacijsku pljačku poslije su vješto prebacili na stranku koja je bila na vlasti, a istovremeno su opljačkanim novcem, sada usmjerenim u medije, pripremali smjenu vlasti 2000. Prekaljenih kadrova, odgojenih u vremenu partijskog jednoumlja nije im nedostajalo.

Danas takav hibrid komunističkih tehnomenadžera i novinara, odgojenih u tradiciji partijskih cenzura, poučava naciju demokratskim vrijednostima, slobodama govora i urla na svaku pojavu navodnog nacionalizma, šovinizma ili fašizma. Što je nacionalizam, fašizam ili šovinizam ne odlučuje struka, povjesničara, politologa ili sociologa, već posljednju riječ imaju dežurne komitetske redakcije.

Posljednji u nizu brutalnih napada na slobodu govora, mišljenja i javnog djelovanja vezan je za magazin Vojna povijest u izdanju Večernjeg lista. Uredništvo lista od njegovog pokretanja objavljuje razne članke iz domaće i svjetske povijesti koji su slabo poznati domaćoj javnosti. U nedostatku drugih magazina koji bi na stručan način proučavali povijest te je približavali građanima, Vojna povijest postala nezaobilazan priručnih svih zaljubljenika u povijest. U posljednjem broju uredništvo je odlučilo obraditi Ustašku vojnicu kao povijesnu činjenicu. Na naslovnici broja, koji kao glavnu temu obrađuje Ustašku vojnicu, fotografija je Jure Francetića u ustaškoj odori. U samom članku nisam našao niti jedan podatak koji bi na bilo koji način veličao ustaštvo, Ustašku vojnicu ili NDH. Međutim, sama fotografija Jure Francetića i članak o Ustaškoj vojnici bio je dovoljan kako bi nas dežurni higijeničari javnog mnijenja obasuli medijskim naslovima o navodnoj rehabilitaciji ustaštva u režiji Vojne povijesti.

Budući je Magazin VP preporučen od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa kao dodatak nastavi u osnovnim i srednjim školama još 2011., krenula je i serija naslova kako MZOŠ preporučuje magazin koji veliča ustaštvo. Jovanovićevo ministarstvo odmah je reagiralo istaknuvši kako je za njih potpuno neprihvatljivo da se na naslovnici magazina koji preporučuje ministarstvo nalazi fotografija Jure Francetića sa ustaškim znakovljem.

Slučaj napada na magazin VP najjasniji je pokazatelj nezrelosti, zatupljenosti i visoke razine ideologizacije svih pora društva. Trend opasne kontaminacije društva odvija se u režiji same vlasti koja se poziva na demokratski legitimitet. Zamislite da Njemačka donese uredbu o zabrani objave članaka, knjiga i novina na kojima je Hitler, koliko bi se samo knjiga iz Njemačkih škola moralo povući. Što bi tek Talijani kazali kada bi im vlada zabranila sve knjige i novine sa Mussolinijevim likom?

Ponašanje aktualne garniture u MZOŠ, ali hrvatskim medija, na razini je histerije koja je vladala nakon Drugog svjetskog rata, kada je za svako spominjanje Ustaša ili NDH slijedila žestoka kazna.

Nijemci su donijeli zaista rigorozne zakone o veličanju nacizma, ali nikada im ne bi palo na pamet zabraniti neku knjigu ili novinu koja na naslovnoj strani donosi raspravo o nekoj temi iz vremena nacional-socijalizma. Svoje su škole i knjižnice odlučili otvoriti za sve povijesne izvore upravo kako bi spriječili pojavu bilo kakvog novog totalitarizma.

U Hrvatskoj je to još uvijek nemoguće, jer aktualna vlast još uvijek živi u Drugom svjetskom ratu, a prijeki partijski sudovi još uvijek izdaju dekrete o strogom sankcioniranju neprijateljske propagande.

Željko Primorac