Održan VI. hrvatski žrtvoslovni kongres
Šesti hrvatski žrtvoslovni kongres održan je od 14. do 16. lipnja u Zagrebu i Sisku u organizaciji Hrvatskoga žrtvoslovnog društva i pod pokroviteljstvom sisačkog biskupa Vlade Košića, prenosi Ika.
Kongres je imao uobičajeni krug žrtvoslovnih tema Hrvatske, ali je naglasak stavljen na istraživanja žrtava Siska i Sisačko-moslavačke županije, Sunje i Petrinje, Moslavine i Banije, a posebno masovnog zločina u Baćinu. Tako je kongres otvoren u petak 14. lipnja u Muzeju Mimara u Zagrebu predavanjem biskupa Košića "Žrtve u Domovinskom ratu na području Sisačke biskupije" i uvodnim referatom predsjednika Hrvatskoga žrtvoslovnog društva Zvonimira Šeparovića "Vrijeme žrtve".
Drugi dan kongresa održan je u dvoranama Biskupijskog ordinarijata Velikog Kaptola u Sisku, gdje je pedesetak izlagača iznijelo brojne radove na temu kongresa. Između ostalih predavanje su održali Lojzo Buturac na temu "Svećeničke žrtve na području današnje Sisačke biskupije", Spomenka Jurić na temu "Križni put Sisačke crkve u Domovinskom ratu", Darko Zahirović na temu "Sisački žrtvoslov - II. svjetski rat gubici i Domovinski rat", Damir Borovčak na temu "Zrin – 70 godina poslije komunističkog genocida", Marija Krupić na temu "Stradanje kostajničkih i dubičkih Hrvata u II. svjetskom ratu" i mnogi drugi.
Posljednji dan kongresa počeo je misnim slavljem za sve hrvatske žrtve koje je u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku predvodio biskup Košić u zajedništvu s kancelarom mons. Markom Cvitkušićem, fra Andrijom Nikićem, vikarom katedralne župe Ivanom Faletarom i umirovljenim župnikom preč. Alojzijem Petravnovićem. Uz brojne Siščane na misi su se okupili i sudionici kongresa te članovi Hrvatskoga žrtvoslovnog društva predvođeni predsjednikom Zvonimirom Šeparovićem.
U homiliji biskup se spomenuo žrtava koje su na svim stranama pale za Domovinu, a posebno je istaknuo Baćin, mjesto druge, odmah poslije Ovčare, po broju žrtava masovne grobnice u Hrvatskoj. Riječ je o ratnom zločinu nad Hrvatima koji su počinile snage JNA i paravojnih srpskih pobunjenika 21. listopada 1991., kada su odveli 43 osobe iz Baćina i 13 drugih ne-Srba civila iz Cerovljana. Svih 56 njih smaknuto je na mjestu u blizini sela Baćina. Istodobno su pobunjeni Srbi dovukli još 30 civila iz Baćina i 27 iz Dubice i Cerovljana te ih ubili na nepoznatoj lokaciji, ukupno 113 ubijenih i nestalih.
Biskup je istaknuo brojne mučenike od Kvirina do vremena Osmanlija, ali posebno je ukazao na iznimno veliko stradanje tih krajeva u tijeku II. svjetskog rata. Tako je u Gorskom arhiđakonatu stradalo 66 svećenika, 22 bila su bila ubijena, a 38 ih je zatvoreno, od kojih su petorica odmah u zatvoru, a mnogi i poslije umrli od posljedica zatvorskog mučenja dok su drugi bili protjerani. "Kada danas u našoj Sisačkoj biskupiji, koja je doduše nešto veća od prijašnjega Gorskog arhiđakonata, brojimo svećenike, trenutačno ih imamo svih ukupno 75, od kojih upravo 66 njih djeluje na području naše biskupije. Zamislite kako je to bio težak progon Crkve kad je dakle na još manjem prostoru negoli je sada naša biskupija tada ovdje stradalo čak 66 svećenika! Jedna čitava biskupija! Bio je to gori progon negoli Dioklecijanov, u kojem je pao naš sv. Kvirin, u kojem su stradali također na ovom hrvatskom tlu Solinski, Istarski, Srijemski mučenici. Takvog zatora katolika nije bilo na ovim prostorima u čitavoj našoj povijesti! A da bude stvar još i gora: to se stradanje katolika i Hrvata i danas krije i negira! Zamislite koliko je to neobična činjenica da se na raznim pločama i spomenicima diljem naše biskupije, ali i domovine Hrvatske nalaze imena samo srpskih žrtava iz II. svjetskog rata, a tek tu i tamo koji Hrvat! I dok, hvala Bogu, sada nakon Domovinskog rata imamo gotovo na svim masovnim grobnicama obilježja i spomenike s imenima ubijenih, iz vremena II. svjetskog rata i poraća gotovo da i nema spomenika i imena ubijenih! Kako je to moguće, pitamo se, osobito kad znamo da se nedvojbeno najveći broj pobijenih Hrvata dogodio upravo u tom vremenu naše povijesti? Zar država Hrvatska ne smije spominjati svoje ubijene sunarodnjake, Hrvate koji su poginuli na bilo kojoj strani u to nesretno ratno i poratno vrijeme? Je li to neka zavjera i urota na djelu, jesu li to još uvijek ubojice i njihovi sinovi tako moćni da nameću samo 'povijest koju pišu pobjednici', misleći pritom na sebe kao pobjednike, ne priznajući da su i država koju su oni stvarali, propala, i režim, za koji su se borili, danas nestao? Međutim, nije nestala magla u glavama naših ljudi, a čini se niti strah u srcima žrtava i članova obitelji onih koji su imali žrtve u tom vremenu. Zato će Katolička Crkva dok god je bude, dok bude imala slobodu govora i djelovanja, prozivati sve zločince i moliti se za njih da se obrate i priznaju istinu. Zato ću i ja zagovarati istinu, a biti protiv laži koje će se i ovog tjedna u našem Sisku govoriti u uši onih koji ne znaju što je bila prava stvarnost II. svjetskog rata i poraća za nas katolike i Hrvate", poručio je biskup.
>>Mile Prpa: Prešućeni poratni zločin u središtu Zagreba
U nastavu biskup se zapitao: „Kada će se konačno priznati partizanski zločinci svoja zlodjela, pokazati tolike jame i stratišta nevinih ljudi? Je li to naša domovina Hrvatska još uvijek okupirana zemlja, da se ne smije govoriti istina? Čega se boje oni koji su sudjelovali u zločinima? Boje li se oni Boga? Ili misle samo kako će izmaknuti ruci ljudske pravde? Ljudska je pravda nesavršena i ne dostiže one koji su stvarno krivi, već – znamo to i iz primjera nakon nedavnog Domovinskog rata – često progoni i kažnjava nevine. No, nije se nama bojati ljudi! Bojati nam se Boga jedinoga! Moramo se moliti, braćo i sestre, da se ne ustoliči laž, da ne caruje nepravda, da se prizna istina, da se počinitelji i njihovi istomišljenici pokaju, da se tako dogodi mir u srcima ljudi. Tek će tada, kada Bog oprosti zlodjela ubojicama, mir zavladati u našem narodu. Dok se to ne dogodi, naš će narod i dalje biti bolno podijeljen. Takvo stanje već je postalo sramotno i sve više nas međusobno udaljuje, umjesto da se na istini gradi mir, da na pokajanju i pomirenju vlada pravednost i da svi poginuli i stradali nađu i kod ljudi dužni spomen i kod Boga vječno spasenje", rekao je biskup Košić.
Govoreći od Domovinskom ratu biskup je podsjetio i da je prva žrtva nakon tzv. Balvan-revolucije, tj. srpske pobune u kolovozu 1990. protiv RH bio ubijeni svećenik, župnik sv. Marije u Sisku Antun Grahovar, ubijen 9. studenoga 1990. "U našem su kraju pobijeni mnogi nevini ljudi, a država Hrvatska pomilovala je zločince, samo da bi oni priznali i prihvatili Hrvatsku. Nažalost, to se nije dogodilo, što vidimo iz niza žalosnih činjenica, kao što je npr. postojanje dvostruke povijesti – tako da neki državljani RH ne trebaju kao djeca u školi učiti da je Domovinski rat bio agresija Srbije na Hrvatsku, već oni u svojim udžbenicima uče da je to bio građanski rat. To nažalost potvrđuju svojim nepromišljenim izjavama i neki naši najviši predstavnici. Pitamo se, bi li bilo moguće stvoriti tako snažnu i prosperitetnu Njemačku poslije II. svjetskog rata da svi državljani Njemačke nisu morali prihvatiti svima znanu činjenicu da su nacisti bili zločinci i neprijatelji najprije svoga naroda? Zar bi bilo moguće da neki Nijemci u istoj državi uče i govore da su oni bili zločinci, a drugi da nisu? To je nedopustivo! Tako i mi, nećemo imati napretka dok svi u RH ne priznaju istinu i ponašaju se u skladu s tim. To je također važno i za izlazak iz teške krize u kojoj se nalazimo, jer dok nema sloge i jedinstva u narodu, kako da taj narod napreduje? Pa mi se neprestano međusobno svađamo oko temeljnih stvari naše prošlosti. Nikako da završimo II. svjetski rat, a također niti Domovinski rat. Tu ne može biti više istina. Istina je samo jedna, i dok ju svi ne prihvate, nema nama napretka", zaključio je sisački biskup.
Nakon misnog slavlja sudionici kongresa uputili su se u Hrvatsku Dubicu gdje je u OŠ "Ivo Kozarčanin" održana završna sjednica, nakon koje je u Baćinu na mjestu stradanja ubijenih civila održano polaganje vijenaca i komemoracija.
M.M.