Mons. Mile Bogović: Pokupili smo kosti koje su ostale na površini nakon bagerske akcije
Pozvao me župnik Stanko Smiljanić da 15. rujna 2012. služim misu na lokalitetu Tupale jer da su ondje 12. rujna 1946. partizani ubili dvadesetak civila iz Sinca i okolice.
Na misi je bilo više svećenika i dosta naroda. Nakon mise razgovarao sam s nekima želeći doznati tko je tom pokolju kumovao. Nikako da dođem do jasnih podataka. Jedna gospođa mi reče da se znade tko je bio taj glavni i da je njegov sin želio kupiti poslije jednu kuću u Sincu, ali nikako do imena i prezimena. Tada sam shvatio kako je bila uspješna i lukava metoda zastrašivanja da se ne uđe u trag krivcima i da se zaboravi žrtve.
Pozvao sam ljude u župnu dvoranu, gdje se čulo mnogo toga, ali opet bez imena počinitelja zločina. Bio je nazočan i Mario Barković, tadašnji gradonačelnik Otočca, koji je obećao da će se Grad pobrinuti da se grobište ogradi i podigne spomenik s imenima stradalih. Svi stradali su, jasno, civili.
Zaprepastila me vijest da su pred blagdan Svih svetih i Dana mrtvih, kada su ljudi posebno osjetljivi na pokojne, bagerima iskopane kosti ubijenih na Tupalama i otpeljane nekamo u Otočac. Doznao sam da je ondje na groblju iskopana raka u koju su kosti pokopane. Posjetio sam sa župnikom i s vlč. Miškulinom Tupale. Bilo je sve zaravnano. Pokupili smo kosti koje su ostale na površini, a zacijelo ih je još ostalo nakon bagerske akcije.
Nismo neki stručnjaci za kosti, ali smo zaključili da je mala vjerojatnost da bi ondje nekim putem dospjele životinjske kosti. Posjetili smo i mjesto na otočkog groblju i vidjeli križ na grobnom humku. Župnik mi je govorio o zaprepaštenosti i zgroženosti nekih župljana. U vrijeme akcije, nitko se nije smio približiti, pa ni župnik kojega sam zamolio da prati događanja.
Na sjednici Komisije za hrvatski martirologij spomenuo sam taj slučaj, ali nisam bio sklon da se ide u javnost jer možda se radi o početku jedne – doduše nimalo spretne – akcije za istraživanje prikrivenih grobišta.
Iskreno govoreći, nisam nikako mogao shvatiti čemu ta tajnost akcije kao da se radi o jučer počinjenom zločinu pa treba otkriti svježe tragove zločinca. Čemu tako „leteće“ otkapanje i odvoženje kostiju stradalih?
Kao da nije bilo volje da se potanko izvidi na koji način su ti ljudi stradali. Svakako nije na odmet reći da je uz kosture bilo željezne žice, koja se ne mjestima vidi i na površini nakon zatrpavanja grobišta.
Čudi me reakcija iz Ministarstva branitelja u kojoj se inzistira na točnosti naziva pojedinih institucija, pokriva se brojnim ustanovama koje su uključene u Povjerenstvo za groblja, kao da je sve to daleko od Ministarstva te Matića i Grujića, ali se nevješto skriva da su predsjednik i tajnik tog Povjerenstva upravo spomenuta dvojica.
Mons. Mile Bogović, predsjednik Komisije za hrvatski martirologij
Vezani članci:
