Dr. Branimir Molak: Što sve treba znati za osmišljavanje razvitka (III. dio)
Savjetovanje ZUOO I HSZ: Osposobljenost poljoprivrednika za ulazak u Europsku uniju, Opatija 27. i 28. siječnja 2011.
Što sve treba znati za osmišljavanje razvitka (II.dio)
Dr. Branimir Molak, dipl. inž.
Međunarodni institut za razvitak Hrvatske www.mirah.hr
Sažetak: Da bi se moglo živjeti na nekom području potreban je skladan odnos stanovnika i prirodnih resursa. Međudjelovanje stanovništva i prirodnih resursa u prostoru očituje se u gospodarskim djelatnostima. Poljoprivreda je važna grana gospodarstva u Hrvatskoj i može se i mora osmišljavati njen razvitak u povezanosti s osmišljavanjem cjelokupnog razvitka Hrvatske. Vrlo često se u Hrvatskoj pišu kojekakve strategije razvitka pojedinih grana gospodarstva ne vodeći pri tom brigu o nizu činitelja koji im trebaju prethoditi. Takve „strategije“ stoga su već na samom početku osuđene na neuspjeh. Prije svega treba objektivno ustanoviti kakvo je stanje u svim područjima života koja moraju biti obuhvaćena u osmišljavanju razvitka neke društveno političke zajednice: općine, grada, županije, države. Vrlo često ocjene različitih interesnih grupa o tom stanju nisu u suglasju, jer su pristrane i nisu rezultat struke, te stoga ne mogu osmisliti najbolji način o tome kako dalje. Zato je prvi korak u osmišljavanju razvitka prikupiti neovisno o željama različitih interesnih grupa sve relevantne podatke koji određuju razvitak. Kada je snimljeno stanje, tada treba dogovorno ustanoviti koji su ciljevi budućeg razvitka, tj. koja je koncepcija razvitka najbolja za stanovništvo određene zajednice. Tek nakon toga slijedi pronalaženje putova za dosizanje tih ciljeva tj. strategija razvitka. U referatu će biti riječi o tome kako se može osmišljavati razvitak.
>>Dr. Branimir Molak: Što sve treba znati za osmišljavanje razvitka (I. dio)
>>Dr. Branimir Molak: Što sve treba znati za osmišljavanje razvitka (II. dio)
(kliknite na slike kako bi povećali)
4. Još neki pokazatelji zbog kojih je potrebna hitna promjena ponašanja
Bez hitnih promjena u ponašanju, tj. bez osmišljavanja razvitka Hrvatske – tj. izlaska iz vrlo lošeg stanja u koje je dovedena, biti će vrlo teško održati uvjete za normalan život njenih stanovnika. Da se ne bi mislilo da samo podaci o stanju u poljoprivredi ne slute na dobro, vrijedi pokazati još ponešto. Stanje, npr. u energetici, u Hrvatskoj vodi u katastrofu.
Već godinama u Hrvatskoj nema suvislog pristupa proizvodnji i korištenju energije (10). Danas se stanje u najkraćim crtama može ilustrirati slijedećim: Političari i drugi neupućeni često govore o postizanju energetske neovisnosti Hrvatske. Međutim nje nema. Domaća proizvodnja (197 PJ) energenata u Hrvatskoj zadovoljavala je 2008. tek 47,7% potreba (413 PJ) za energijom. Udjeli u proizvodnji i potrošnji pojedinih energenata u Hrvatskoj u 2008. godini prikazani su (8) na slici:
Plin je energent koji čini gotovo polovinu proizvedene primarne energije u Hrvatskoj. Domaća proizvodnja plina još neko vrijeme bila bi dovoljna za zadovoljavanje svih potreba za plinom u Hrvatskoj (10) da HEP izrazito neracionalno ne posluje (pojedinih godina u dovođenju električne energije od elektrana do potrošača HEP izgubi više električne energije nego što potroši cjelokupna industrija u Hrvatskoj, a za tu proizvedenu, pa zatim izgubljenu električnu energiju se troši i plin) i da Petrokemija iz Kutine ne izvozi oko 60% proizvedenog umjetnog gnojiva. I HEP i Petrokemija dobivaju plin po osjetno nižim cijenama od kućanstva, pa si mogu dozvoliti neracionalnosti. Stanovnici Hrvatske kupuju naš plin od Mađara (i ostalih u lancu prodaje) čak po jedanaest puta višoj cijeni (10) nego je trošak njegova proizvođenja iz Jadrana (u kopnenom dijelu proizvodna cijena plina još je manja) i još im nije dovoljno, pa ga opet kane poskupjeti. Proizvodnja plina na području Hrvatske (2002. do 2008.) zadovoljavala 73-95 % potrošnje plina u Hrvatskoj, ali se zbog „mudrih“ osoba i ugovora i do 33% proizvedenog plina izveze u Italiju u bescjenje (trošak Talijana praktički je cijena proizvođenja), pa se stoga izvezeno moralo nadoknaditi uvozom skupog plina iz Ruske federacije po cijeni 6-8 puta višoj nego je ona po kojoj naš plin dobivaju Talijani. Sada su (umjesto iz Rusije) ugovorili skupi uvoz (našeg) plina iz Jadrana od Talijana višestruko skuplje (5-6 puta) nego što je za Talijane trošak njegova crpljenja iz našeg dijela Jadrana. Uz to ugovoren je uvoz od samo 0,75 u odnosu na 1,1 milijardu m3 kakav je bio prije. Tome treba dodati i praktički poklonjenu ¼ INA-e Mađarima i poklonjenu NE i električnu energiju Slovencima. Spomenuti su samo neki od velikih „mudrih“ poteza naših štetočina. Štete se mjere u milijardama USD (10) i nitko za njih ne odgovara, a isključivo zbog tih šteta poskupljuju energente stanovništvu i nikad im cijene energenata nisu dovoljno visoke. Jedino rješenje za područje energetike (10) je: NACIONALIZACIJA POKLONJENOG I OTUĐENOG. Što se dulje sa tim čeka stanje će biti teže, ako ne i bezizlazno.
Stanje će u energetici, a stoga i u svim drugim sektorima koji o njoj ovise na žalost u budućnosti biti još mnogo teže. Proizvodnja i potrošnja primarnih energenata prema javno dostupnim službenim podacima (8) prikazana je u razdoblju od 1988. do danas, a također su prikazana i predviđanja proizvodnje i potrošnje za razdoblje do 2030.
Ne ulazeći u ocjenu vjerodostojnosti navedenih službenih prognoza (8) valja istaknuti da će se pokrivenost potreba Hrvatske za energentima proizvedenim u Hrvatskoj sa 47,7% u 2008. godini u 2030. smanjiti na svega 26-28% (proizvodnja će se smanjiti na 150-180 PJ, a potrošnja će porasti na 580-630 PJ). Dakle oko tri četvrtine potreba za energijom trebati će namirivati iz uvoza. Sa čime će to Hrvatska moći platiti? Uz ovakvo stanje u energetici u Hrvatskoj, nema izgleda za zaustavljanje sloma gospodarstva.
Vrlo je ilustrativan i vrlo tmuran pogled na bilance (milijuna USD / god) izvoza i uvoza Hrvatske i usporedba s ostalim novonastalim država bivše Jugoslavije (5). Prikazani su i podaci za Grčku. Podaci su UN iz 2010., a za Hrvatsku su u suglasju sa podacima DZS RH (1).
Vidljivo je kako je u Hrvatskoj vrlo visok uvoz u odnosu na izvoz. Hrvatska živi na kredit. Velik udio u uvozu čini uvoz energenata. Pitanje je do kada će se Hrvatska moći zaduživati ovakvim uzlaznim tempom deficita bilance. Porast zaduženja je svake godine sve viši, a u usporedbi sa sastavnicama bivše Jugoslavije, Hrvatska je u najnepovoljnijem stanju. Hrvatska mora smanjiti uvoz, a povećati proizvodnju svega onoga što može, kako bi mogla povećati izvoz. Vrlo je porazno stanje, a kakvo će tek biti kada će Hrvatska nakon nekog vremena (do 2030. manje je od 20 godina) imati troškove uvoza energenata osjetno veće nego danas, jer će morati uvoziti oko 3 / 4 potrebnih energenata (nafte, plina, ugljena....).
Vrijedi spomenuti da je vrijednost cjelokupne poljoprivredne proizvodnje – otkupa (2) u Hrvatskoj (2008.-2009.) oko 1500-1600 milijuna USD/god., a to je tek manje od 12% zaduženja Hrvatske (5) u 2007. godini (13465 milijuna USD). Očito željeno popravljanje stanja u poljoprivredi, ako se i ostvari, malo će utjecati na ukupno loše stanje duga u drugim sektorima. Da li stoga i sve ovo što se danas proizvodi u poljoprivredi Hrvatske treba zaboraviti i uvoziti i sve ostale poljoprivredne proizvode za potrebe Hrvatske? Jedino je problem sa čime će to biti uskoro moguće platiti kada ne bude više kupnje na veresiju. Imamo li još što za rasprodati? Kada i to rasprodamo strancima (oni među nama koji to čine) u bescjenje (10) kao i ono rasprodano do sada, od čega će živjeti stanovnici Hrvatske?
Izvori podataka:
1. Državni zavod za statistiku RH: Statistički ljetopis Republike Hrvatske 2010.
2. Hrvatska gospodarska komora: Poljoprivreda, srpanj 2010.
3. Hrvatski sabor: Strategija poljoprivrede i ribarstva republike Hrvatske, 11. srpnja 2002.
4. H. Mazija, V. Šerman: Dobrobit prema životinjama i ljudima – u kojoj su mjeri sukobljeni, Krmiva 49 (2007), Zagreb, 6, 347-356
5. UN Statistical Yearbook (Fifty-third issue), 20 January 2010
6. CIA The World factbook 2010
7. J. Cuculić MMF, M. Faulend HNB, V. Šošić HNB: Fiskalni aspekti pridruživanja: Možemo li u EU s proračunskim deficitom, IJF 2004. (na str.61. troškovi članstva u EU)
http://www.croinfo.com/1Politika/EU/2006/Fiskalni_aspekti_pridruzivanja.pdf
8. Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva RH: Energija u Hrvatskoj: godišnji energetski pregled 2008, 10. prosinca 2009.
9. B. Molak: Što je upravljanje u krizama, IV hrvatski žrtvoslovni kongres, Zagreb, 15.-17. lipnja 2007. http://www.croatia.ch/zanimljivosti/070729a.php
10. B. Molak: JESU LI BAŠ SVI SVE ZNALI? Neke činjenice o prodaji INA-e i Jadranskog plina, Ekonomija Rifin 16.10.2010.
http://www.rifin.com/images/stories/2010/10/Branimir_Molak_-_Sve_%20su_%20znali.pdf
{linkr:related;keywords:branimir+molak;limit:7;title:vezani+sadr%C3%85%C2%BEaj}
