Logo

Venezuelac Carlos, pravim imenom Ilich Ramirez Sanchez, rekao je za sebe da je ‘profesionalni revolucionar’, na početku suđenja u Parizu gdje mu se sudi za četiri atentata u kojima je prije trideset godina poginulo 11 osoba, a gotovo 150 je ranjeno.

‘Profesionalni sam revolucionar’, odgovorio je optuženik, vidno opušten, u trapericama i modroj jakni, predsjedniku posebnog antiterorističkog suda Olivieru Leurentu koji je počeo raspravu pitanjem o identitetu optuženog.

Carlos ‘Šakal’, venezuelski državljanin uhićen je u Sudanu u kolovozu 1994. i od tada više nije izlazio iz zatvora u Francuskoj. Na prvom suđenju za ubojstvo trojice muškaraca u Parizu, među kojima dvojice policajaca 1975. u Parizu, osuđen je 1997. na doživotni zatvor.

'Šakal' je implicitno priznao odgovornost za više od stotinu napada u kojima je ubijeno 1.500 do 2.000 ljudi, javlja Hina.

Odgovarajući na pitanja venezuelskog dnevnog lista ‘El Nacional’ u vezi s civilnim žrtvama napada kojima je zapovijedao, Ilich Ramirez Sanchez ratnim imenom Carlos (62) rekao je da ih je bilo ‘jako malo’.

‘Izračunao sam da bi mogla biti riječ o 10 posto civilnih žrtava. Od 1.500 do 2.000 mrtvih nije bilo više od 200 civila’, rekao je u tom telefonskom razgovoru za list.


Glavni teroristički napadi, za koje je Carlos optužen kao organizator i počinitelj, dogodili su se u desetgodišnjem razdoblju, između konca 1973. i početka 1984. i u njima je poginulo najmanje 20 osoba, ali ga se sumnjiči za daleko veći broj smrtonosnih napada u kojima je poginuo veliki broj ljudi, među kojima je i teroristički čin izveden 1972 godine, tijekom olimpijskih igara u Munchenu


Surađivao je i uživao potporu mnogih tajnih služi, u prvom redu komunističkih. Bio je tjesno povezan sa sovjetskim KGB-om, ali i tajnim službama nekadašnje Istočne Njemačke, Rumunjske, Kube, Libije, Iraka te naravno jugoslavenskom UDB-om.

Šakal bio i operativac UDB-e

Sudeći prema Carlosovim memoarima, čije je dijelove prije dvije godine objavio libanonski dnevnik AD Diyar, Carlos je imao djelatnu ulogu u operativnoj strukturi UDB-e. Ono što je posebice privuklo pažnju je njegova tvrdnja  kako je bio zadužen za sigurnost Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu.

Tu je tvrdnju svojedobno za Večernjak potvrdio i Božidar Spasić, dugogodišnji operativac Službe državne sigurnosti SFRJ, koji je radio u Upravi za borbu protiv terorizma.

Kasnije su visokopozicionirani UDB-aši Carlosov angažman opravdavali navodnim informacijama o pokušaju hrvatske emigracije da ugrozi održavanje ZOI 1984. u Sarajevu, koje im je  osobno dostavio Carlos.

Međutim, hrvatska emigracija nije više nikakva tajna pa se doznala i istina. Svi značajniji predstavnici hrvatskog iseljeništva koji su u posljednja dva desetljeća boravili u Hrvatskoj jednoglasni su u procjeni da je to klasična dezinformacija stvorena u radionici UDB-e.

-"Dragocjene usluge u to vrijeme pružio nam je Carlos, koji je svoje ljude rasporedio ondje gdje smo mi mislili da ih treba rasporediti. On nam je jamčio da međunarodni teroristi neće izvesti akcije te da hrvatska emigracija to ne može napraviti ako on sve kontrolira. To je za nas bila dragocjena usluga", kazao je dugogodišnji operativac jugoslavenske UDB-e Božidar Spasić o poveznici Carlosa i sarajevskih ZOI 1984.

Spasić je u svojim izjavama također naglasio kako su o Carlosovim boravcima u Jugoslaviji u to vrijeme bili obaviješteni najviši i državni dužnosnici.

– Treba podsjetiti da je to vrijeme kada je Jugoslavija bila u skupini nesvrstanih zemalja i kada je čvrsto podržavala Palestinski oslobodilački pokret, Arafata i druge skupine. Tada je Jugoslavija bila područje na kojem su se oni slobodno kretali pod kontrolom jugoslavenske službe sigurnosti, kazao je Spasić.

Postoje indicije da je Šakal osobno bio i organizator i izvršitelj nekih  terorističkih akcija koje je jugoslavenska  UDB-a u to vrijeme izvela u inozemstvu.

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.