Ako nije zbilja, ali nije ni čista fantastika. Naime, ovih dana, proteklih mjeseci a i godina, sve se više iskristalizira povjesna činjenica o dijelu rata odnosno srpske agresije, uz pomoć negdašnje JNA, a to je onaj dio kojeg nazivamo operacija Oluja.

Tom operacijom je preekinut rat u Hrvatskoj i BIH i spašena je bihaćka enklava u BIH od srebreničke sudbine, tj. više od stotine tisuća ljudi(muslimanske vjeroispovijesti i drugih) je spašeno od pokolja sa strane srpskog agresora. A netko bi za to trebao biti nagrađen. A zna se tko je taj! Eno ga u den Haagu čami  optužen i nepravomoćno osuđen kao ratni zločinac, godinama; naš general Ante Gotovina.

>>Akashi: Vijeće sigurnosti glavni krivac za tragediju u Srebrenici - Oluja je legitimna operacija

Zaslužuje onu najveću, tj. Nobelovu nagradu za mir, kako je to orginalno predložio naš akademik Josip Pečarić. Eto razloga da ga Bošnjaci u Sarajevu i u Bihaću nagrade kipom na najljepšem trgu. A i još će se neke povijesne činjenice iskristalizirati i bit će evidentno da je u istom ratu spašen i srpski entitet u BIH ako ne i šire: zašto?

>>Josip Pečarić u otvorenom pismu predsjedniku Vlade: Generala Antu Gotovinu predložite za Nobelovu nagradu za mir

Kad su postrojbe HV, nije isključena i podrška armije BIH, bile nadomak, topnički, Banja Luci, uvukao se veliki strah u kosti kod Srba da im je bježati glavom bez obzira, kao i braći iz tkz rsk. A to bi se bilo dogodilo da Franjo Tuđman nije poslušao prijetnju NATO-a, da ne dira Banja Luku, ili da je makar odgodio na par dana, recimo sve do početka djelovanja, nakon prijetnje NATO- po teritoriju Hrvatske.

Ta mega bježanija bi se dogodila i to u nezapamćenim razmjerima, možda većim i od onoga od doba kad su Srbi jednom bježali ispred  Bugara, tj njihova cara Simeona, a bježali su u Hrvatsku gdje je bio kralj Tomislav, koji je primio njihova župana Zaharija Pribisavljevića 924. godine, kada smo bili još i braća po istoj vjeroispovijesti, tj. katoličkoj. Ne samo bježanija; jer tko zna kako bi se postrojbe armije BIH-a ponašale prema onima koji su zakrvavili ruke u Srebrenici, Sarajevu, Bjelini i dalje. Kakva bi to bila osveta? Koliko bi ih uspjelo prijeći Drinu i spasiti se u Srbiji?

Jesu li Srbi u BIH, a i oni u RS, svjesni koliko znači ta prisebnost i mudra odluka Franje Tuđmana koji nije išao dalje, svojim postrojbama, tj. kao vrhovni zapovjednik OSHV, naredio je da se ne dira Banja Luku? Dakle spriječen je i pokolj nad Srbima u Bosni. A što bi se dogodilo u samoj Srbiji, ne treba ni predpostavljati, tj. ni pitati!

I jednoga dana Srbi će biti svjesni kako bi iz zahvalnosti prema braći Hrvatima trebali postaviti spomenike u Beograu za ove Hrvate: kralju Tomislavu (spasio ih je od pokolja sa strane Bugara) i Franji Tuđmanu, što je spasio od pokolja njihove Srbe u Bosni i šire, kao i u Bnja Luci spomenik Franji Tuđmanu i generalu Anti Gotovini.

Nikola Bašić, Vis