Britansko inzistiranje na održavanju novoga Berlinskog kongresa i tajnoj pripremi te vođenju pregovora o promjenama državnih  granica na Blakanu otvara sumnju kako se iza izjava premijera Zorana Milanovića o graničnom sporu s BiH, zbog kamenja u Malostonskom zaljevu, skriva plan oksfordskog profesora Ivora Robertsa

Potezi predsjednika sadašnje Hrvatske vlade Zorana Milanovića nalaze se na sklisokom kolosijeku politika, koje su tijekom prošloga stoljeća odricale pravo hrvatskom narodu na državnu samostalnost, pa je Hrvatska, zahvaljujući upravo nositeljima takvih programa, provela gotovo cijelo stoljeće u velikosrpskim uzama dviju jugoslavenskih tamnica. Takva se politika očituje u odnošaju aktualne vlasti prema unutarnjim i vanjskopolitičkim pitanjima, ključnim za sam opstanak hrvatske države. Kako bi se na unutarnjem planu produbile međusobne suprotnosti unutar nacionalnoga tkiva razrađen je posebno dobro sve agresivniji odnos prema nedavnoj prošlost, a naročito prema sudionicima Domovinskoga rata, koje sve više treba kriminalizirati.

To se posebno očituje i u sve intenzivnijem procesuiranju pripadnika tzv. kerestinačke skupine hrvatskih branitelja, protiv kojih u sudnici nastupaju bivši pripadnici neprijateljskih postrojba, a poznatim i dobro razrađenim ulogama svjedoka, pokušavaju ne samo šokirati hrvatsku javnost o navodnu nehumanu postupanju prema zarobljenicima, nego i s obzirom na javnu pozornost, ponovno nametnuti kolektivnu krivnju hrvatskom narodu, samo zato što se odupro agresiji srpske i jugoslavenske vojske, čiji su pripadnici, između ostaloga, kao dojavnici navodili projektile na ciljeve po različitim hrvatskim gradovima. Dapače, mnogi su od njih i sami kao snajperisti, sudjelovali u upucavanju nezaštićena stanovništva, čime je stvarana masovna psihoza, radi lakšega osvajanja teritorija, koja je prethodila srpskim osvajanjima. Uostalom, to je bila jedna od sastavnica komunističkoga ratovanja, ugrađena u doktrinu JNA, a njezine su posljedice ostale do danas vidljive u tragovima masovnih žrtava u poraću pa sve do već poznata genocida u Vukovaru i Srebrenici tijekom devedesetih godina.

Poticanje velikosrpske djelatnosti Milorada Pupovca i njegova Srpskog nacionalnog vijeća, koje supotpisuje izdanje kvazistudije o navodnu uništavanju knjiga u Hrvatskoj tijekom srpske agresije, još se jednom na kulturnom planu, nastoji optužiti Hrvatsku za svojevrsnu fašizaciju društva, što opet nije ništa drugo, nego još jedna promidžbena masovka iz mnoštva komunističkih operacija, koje su služile za javnu diskvalifikaciju političkih protivnika, a u bivšoj SFRJ, uglavnom hrvatskih nacionalista. Cijelim nizom zakonskih promjena nastoji se također produbiti razdor unutar hrvatskoga naroda, čime se slabe njegove otporne snage na različite ugroze iz bliskoga vanjskopolitičkog okruženja. Dok se na unutarpolitičkom polju vodi žučljiva, a često i vrlo ekstremna  borba protiv ideoloških protivnika, a uvođenjem tzv. građanskog odgoja nastava prilagođuje nekadašnjim "osnovama marksizma", toliko je sadašnja hrvatska politika na vanjskom planu popustljiva svima koji imaju teritorijalne pretenzije prema hrvatskom državnom teritoriju.

Skandalozna izjava Zorana Milanovića na Croatia summitu u Dubrovniku kako Hrvatska i BiH još nemaju riješena granična pitanja zato što se spore "oko dva kamena kod Kleka", nije samo omalovažavanje državne cjelovitosti, nego podsjeća na mentalitet svojedobne Bakarićeve "darežljivosti" u izjavi kako za socijalizam nije bitno to što će četrdesetak hrvatskih sela u Istri pripasti Sloveniji. Nu premijerovu izjavu o Velikom i Malom škoju, koji su sastavni dio hrvatskoga državnog teritorija, ne treba gledati samo u svjetlu bivše jugokomunističke tradicije, nego se ona, bez obzira na svijest o izgovorenom, uklapa u već najavljeni britanski plan o organizaciji novoga Berlinskog kongresa, na kojem bi se trebale ponovno dogovarati buduće granice balkanskih država.

Tu sumnju dodatno pojačava i prešućeni dio Milanovićeve izjave, koja razlikuje veći "dio Dubrovačko-neretvanske županije od Matice zemlje". U toj se izjavi očito skriva dio istine i o prekidu izgradnje Pelješkoga mosta, pa se fizičkim odvajanjem južnih dijelova Dubrovačko-neretvanske županije od ostale Hrvatske stvaraju preduvjeti za njezino možebitno izdvajanje iz sastava hrvatske države. Iza najavljene izgradnje neumskoga koridora ne skrivaju se samo mogući ustupci sarajevskoj vlasti, nego i odnos sadašnje vlasti o zajedničkom prostoru, koji se nekad najgrubljom silom održavao unutar bivše Jugoslavije. Ako bi se politička strategija sadašnje Hrvatske vlade doista uklapala u aktualni britanski plan o obnovi velike Srbije, onda bi se rušila načela iz odluka Badinterove komisije, a Republiku Hrvatsku stavilo na milost i nemilost nove agresije.

Britansko pak inzistiranje na tajnoj pripremi i vođenju pregovora o državnim granicama otvara u najmanju ruku sumnju kako se iza nedavnih Milanovićevih izjava skriva plan oksfordskog profesora Ivora Robertsa. Valja se ipak nadati kako premijer Zoran Milanović ne kotrlja opasno kamenje svjesno, jer bi se u tom slučaju i ne hoteći pretvorio u glasnogovornika Dejana Jovića, inače glavnog analitičara predsjednika Republike Ive Josipovića.

Mate Kovačević