Predizborna kampanja za lokalne izbore u BiH je u punom jeku.  Tijek kampanje i pregovori oko ustavnih promjena u BiH „ustalasali“ su ionako krhke međunacionalne ali i međustranačke odnose u ovoj drzavi.

Unutarbošnjački sukob, vođen između SDP-a i SDA, svaki danom se sve više produbljuje. U funkciji tog sukoba su stranačke infrastrukture, mediji, tuziteljstvo, tajne sluzbe, parlamentarni klubovi zastupnika kao i drzavne institucije.

S druge strane, predstavnici Srba se najvećim djelom drze homogeno. Nema javnih polemika, nema rasprava, strateški prioriteti se znaju, te se u skladu s tim prioritetima i djeluje. Neupitni je cilj Republika Srpska, njezino očuvanje i jačanje.

Stanje među hrvatskim političkim subjektima više podsjeća na ono među Bošnjacima nego na kompromis oko strateških ciljeva kakav postoji među Srbima. HDZ BiH je pojedinačno daleko najjača politička opcija među hrvatskim narodom u BiH. Ta stranka ima potpisan i strateški sporazum sa HDZ-om 1990, zajedno s kojom koordinirano djeluje na zupanijskim, entitetskim razinama kao i na razini BiH.

Međutim, čelništva ovih dviju stranaka nisu postigla dogovor oko zajedničkog istupa na lokalnim izborima. Prepustila su ga naime stranačkim tijelima na terenu, koja su u većini slučajeva odlučila u izbornu utrku ići sa zasebnim listama.

Problem je to koji će se svakako odraziti u onim sredinama gdje su Hrvati malobrojniji narod. Poglavito je taj slučaj izrazen u Jajcu, Busovači i drugim mjestima gdje su Hrvati ranije imali općinske načelnike ali su ih nakon Sanaderovog „pokusa“ sa dva HDZ-a i podjela hrvatskog biračkog tijela  nepovratno izgubili. Analitičari vjeruju kako će se nešto slično dogoditi i ovaj put i kako će se takva situacija ponavljati sve do trenutka dok ne dođe do strateškog konsenzusa oko temeljnih strateških tema.

„Vise“ i općine u Hercegovini

I u tradicionalnim utvrdama HDZ-a u Hercegovini, kakvi su Ljubuški i Široki Brijeg, HDZ BiH nije više premoćna stranka kakva je bila prije desetak i više godina. Neriješeno nacionalno pitanje, podjela stranke na dva djela, niz loših poteza, katastrofalna kadrovska politika, bahatost pojedinaca  i međusobna borba za prestiz, samo su neki od uzroka koji su doveli do nezainteresiranosti i anemije kod najvećeg broja birača i u tradicionalnim utvrdama HDZ-a u Hercegovini.

Ne moze se zanemariti niti činjenica kako značajna uporišta u ovim općinama imaju i NS Radom za boljitak i Jurišićev HSP.  Istina, te stranke nemaju značajniju potporu hrvatskog naroda na razini BiH ali u ovom djelu Hercegovine redovito „polučuju“ solidan izborni rezultat. Pogotovo na lokalnim izborima. Primjer za to je i Općinsko vijeće Širokog Brijega, gdje ove stranke imaju većinu i s općinskim su načelnikom, koji dolazi iz reda HDZ-a, u svojevrsnoj kohabitaciji.

U Ljubuškom i Širokom Brijegu strahuju kako bi moglo doći do ponavljanja takvog scenarija. Da ima razloga za ovakve procjene govori i činjenica o dogovoru između NS Radom za boljitak i HSP-a BiH koji, bez obzira na ogromne ideološke razlike, jako dobro surađuju u Vladi Federacije BiH. Predstavnici ovih dviju stranaka postigli su naime sporazum o predizbornoj i postizbornoj suradnji po kome je HSP vodeća stranka u Ljubuškom a Široki Brijeg je „prepušten“ Lijanovićima. Na strani ovog dvojca je i čitav niz „neovisnih“ listi i pojedinaca koji imaju zadaću odvlačenja birača od strane konkurentskih stranaka i slabljenja pozicija HDZ-ovih kandidata u ovim općinama.

Prema medijskim natpisima i izjavama čitava ova „igranka“ nije utemeljena ni na kakvim ideološkim, niti političkim stavovima, nego u prvom redu na novcima iz proračuna Federacije BiH, koji su do novopečenih političkih „jurišnika“ došli putem poticaja za poljoprivredu, za što se izravno sumnjiči Jerku Ivankovića-Lijanovića a čitav izborni proces već sada ocjenjuje nelegalnim.

HDZ 1990 - „jezičak“ na vagi zreo za gašenje

Ljubićev HDZ 1990 u čitavoj ovoj situaciji gleda „svoja“ posla. Njihovi ministri su, zajedno s HDZ-om BiH,  u koalicijskim vladama na razini zupanija i Vijeća ministara BiH. Prema sporazumu Čović-Ljubić  ministri iz HDZ-a 1990. trebali bi nakon rekonstrukcije federalne vlade sjediti i u ministarskim foteljama. Međutim, i unatoč tome sporazuma o suradnji ovih dviju stranaka na općinskim razinama jednostavno nema. Obadvije su ove stranke kandidirale svoje liste za općinska vijeća i mjesta općinskih načelnika. Rivalitet se nastavlja. Nitko ne popušta. Jedna i druga strana će radije izgubiti vlast nego popustiti „protivničkoj“ strani.

Sudeći prema stavovima analitičara „jezičak“ prevage i ovaj je put  na vagi HDZ-a 1990. Ukoliko u pregovorima sa Čovićevim HDZ-om popuste i podrze njihove kandidate za općinske načelnike onda će u naredne četiri godine imati predsjednike općinskih vijeća i vrlo dobre pozicije u pregovorima oko ponovnog ujedinjenja dviju stranaka koje zasigurno slijedi. Međutim, ukoliko to i ne učine preostaje im i ona druga mogućnost , odnosno postizborna suradnja s HDZ-om ali i znatno lošija startna pozicija u budućem ujedinjenju stranke.

Naravno, postoji i treća mogućnost – povratak suradnji s građanskom NS Radom za boljitak i anacionalnim HSP-om, koja se čini najmanje izglednom. U slučaju takve pogodbe profitirali bi pojedinci  i lokalne stranačke skupine ali bi ova stranka sama sebe diskvalificirala u budućnosti.  Ne samo sa svih  razina vlasti nego i iz bilo kakvih pregovora o ujedinjenju dva HDZ-a.

Takvim razvojem situacije najviše bi likovali zagovornici velikobošnjačke opcije i njihovi međunarodni mentori, koji bi u ovom slučaju zadovoljno trljali ruke zbog slabljenja nacionalne opcije među Hrvatima, čime bi bošnjačko-srpska podjela BiH bila „cementirana“ kao gotova stvar.

M. Jurković