Operacija potiskivanja Hrvatske u skupinu drugorazrednih država već je polučila svoj prvotni cilj, jer su se jačanjem krize u odnosima s Europskom komisijom istodobno počeli množiti raznorani regionalni balklanski projekti, što opet nije ništa drugo nego samo PR-inačica za novo uskrnuće balkanske unije

Iz ovotjednoga obraćanja naciji predsjednika Hrvatske vlade Zorana Milanovića, u kojem je ocijenio kako Hrvatskoj nitko ništa nije darovao te da ona zato nikom i ne može biti dužna, a njegova vlada samo želi da Hrvatska u EU bude jednakopravan partner, može se zaključiti kako je premijer Milanović zbog političke naivnosti očito bio pomno odabran za izvođenje operacije u izazivanju krize između Hrvatske i Europske komisije. Premijerova ideološka uvjerenost, koja u krajnjim oblicima obično prelaze u svojevrsnu religioznost bila je dobra podloga za misionarski pohod u t. zv. pravednoj borbi za jednakopravnost, koja se na zakonodavnoj razini očitovala u pravnoj zaštiti komunističkih zločina i njihovih počinitelja te sprječavanju hrvatske javnosti da se suoči s grozomornom totalitarnom komunističkom prošlosti. Nakon prvih ozbiljnijih upozorenja iz Bruxellesa stratezi programiranoga sukoba, a riječ je očito o predsjedniku države Ivi Josipoviću i prvoj potpredsjednici Vlade Vesni Pusić, pravodobno su se povukli s poprišta sukoba, a premijra s religioznim žarom, uvjerena kako radi dobro prepustili osamljena na milost i nemilost europskih pritisaka i domaćih javnih napadaja.

Kako bi pred Bruxellesom opravdao svoj pravdoljubivi žar, premijer je po klasičnom receptu nekadašnjih članova CK SK Hrvatske krenuo u obračun s hrvatskim "nacionalistima", što se manifestiralo u nasilnom nametanju ćirilice i srpskoga jezika u Vukovaru, čime je ponizio sve žrtve velikosrpske agresije u Hrvatskoj, a među Vukovarcima, između hrvatske većine i srpske manjine produbio još veći jaz međusobnoga nepovjrenja. U tom ga je svesrdno pratio i podupirao šef tek jedne od političkih grupacija srpske manjine Milorad Pupovac, koji je kao potpredsjednik Hrvatskoga sabora prednjačio u vrijeđanju europske povjerenice Viviane Reding. Ovakvo političko ponašanje Milorada Pupovca ne doprinosi poboljšanju statusa srpske manjine, a na hrvatsku većinu može samo negativno utjecati. Vrijeđanjem pak europske povjerenice s mjesta visokoga saborskog dužnosnika može se odčitati i kao svjesno nanošenje štete ugledu Republike Hrvatske, a s obzirom na postojanje Novoga srpskog memoranduma, u kojem znatnu operativnu ulogu imaju vođe srpskih manjina, ne može se isključiti barem podsvjesna usklađenost Pupovčevih političkih nastupa s novim beogradskim projektom.

Politička operacija potiskivanja Hrvatske u skupinu drugorazrednih država već je polučila svoj prvotni cilj, jer su se jačanjem krize u odnosima s Europskom komisijom istodobno počeli množiti raznorani regionalni balklanski projekti, što opet nije ništa drugo nego samo PR-inačica za novo uskrnuće balkanske unije, u kojoj je, po riječima nekadašnjega austrijskog kancelara, a sadašnjega savjetnika srbijanske vlade Alfreda Gusenbauera, Srbija srž Balkana, čija stabilnost može osigurati stabilnost cijeloj regiji. Srbija već dva stoljeća svoju stabilnost gradi na ekspanzivnoj politici prema susjedima, a u novom su Memorandumu samo zamijenjena sredstva u ostvarivanja istovjetnoga cilja. Ako se premijerova politička religioznost u misiji ponižavanja vukovarskih žrtava, koja pogoduje srbijanskim političkim projektima, može nazvati svojevrsnim "ratom za srpski jezik i ćirilicu", opravdavanje Vladine gospodarske nemoći propustima ranijih vlasti moglo bi Hrvatsku odvesti u financijski stečaj, a politički, kao već nevjerodostojnu i drugorazrednu zemlju EU ponovno približiti sve agresivnijoj politici stvaranja već spomenute balkanske unije. U svom obraćanju premijer nije spoemuo rezultate t. zv. fiskalizacije, a koju zapravo nitko još ne zna definirati. Unatoč njezinu uvođenju i navodnom priljevu sredstava u državnu riznicu, proračun je, nakon smanjenja PDV-a ugostiteljima i ranijega oduzimanja zdravstvu oko 2,5 milijarde kuna zaronio u crveno iznad 3 posto, čime je praktično uveden bruxelleski nadzor nad državnim proračunom.

Linićeve financijsko-porezne operacije nisu donijele čak ni smanjenje cijena u ugostiteljstvu. Nezaposlenost je u stalnom porastu, a zdravstvo je u potpunom kaosu, u školstvu se ozakonjuje zabrana prava na izbor djeci i njihovim roditeljima, a država najavom o devetogodišnjem školstvu još snažnije nastoji ideološki zahvatiti odgoj djece. Neki smatraju kako je operacijom ministra Slavka Linića o smanjenju PDV-a ugostiteljima s 25 na 10 posto državna riznica ostala bez 7,5 milijarda kuna, što je zbrojeno s 2,5 milijardi oduzetih zdrvastvu trasiralo put bruxelleskom nadzoru hrvatskih državnih financija. Ako bi te tvrdnje potvrdili vjerodostojni podatci, onada se ne bi mogla izbjeći ocjena dosadašnjega rada Vlade samo gospodarski nego i politički promašenom i za hrvatsku državnu budućnost vrlo rizičnom.

Mate Kovačević