Tjednik Hrvatsko slovo objavio je u petak intervju sa zastupnicom u Europskom parlamentu Zdravkom Bušić. Cjelovit tekst razgovora kojeg je vodio glavni urednik Stjepan Šešelj prenosimo u nastavku:

Hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Zdravka Bušić (HDZ) svakako je zahvalna sugovornica o aktualnim pitanjima koja se na europskoj političkoj pozornici odnose na Bosnu i Hercegovinu te položaj Hrvata u BiH, ali i pitanje stabilnosti i sigurnosti u neposrednom okruženju Republike Hrvatske, koja svojim državnim granicama čini jugoistočni prostor Europske unije.

-Zato smo gospođu Bušić pitali kako gleda na posljednje događaje u Bosni i Hercegovini?

-Moram istaknuti da sam posebno zadovoljna Rezolucijom Europskoga parlamenta o BiH, jer ona, premda je neobvezujuća, ipak daje određene političke smjernice za vođenje politike EU. Rezolucija je dobra za BiH jer joj otvara putove prema Europskoj uniji, što je jamstvo njezine državne cjelovitosti, ali i izlaska i sadašnje socijalne bijede. S druge pak strane ona poziva predstavnike bosanskohercegovačkih političara da državu urede na federalnim načelima. Tako bi se na njezinoj unutarnjoj razini zajamčila sigurnost, a konstitutivnim narodima omogućila jednakopravnost. Unutar pojedinih federalnih jedinica, onda je najjednostavnije riješiti pitanje manjinskih prava i njihova sudjelovanja u vlasti. U višeetničkim državama suvremene federacije su jamstvo državne opstojnosti, a ujedno i brana od državnoga centralizma i unitarističkih tendencija većinskih naroda.

-Kako gledate na najnovije događaje u BiH, kojom su proteklih dana dominirali prosvjedi?

-U svim demokratskim državama zajamčeno je pravo na prosvjede pa tako treba biti i u BiH, koja, kako tvrde njezini političari, teži članstvu u Europskoj uniji. Socijalno nezadovoljstvo ljude potiče da se izbore za bolji društveni status, pristojnije plaće, bolju uslugu te ponekad dovode do popuštanja okoštalih državnih struktura, a mogu voditi i demokratskim promjenama društva. Ipak Vas moram podsjetiti da nedavni socijalni prosvjedi nisu bili u cijeloj BiH. Dapače, rasplamsali su se u onim dijelovima gdje živi bošnjačka većina stanovništva. U Republici srpskoj ih nije bilo, jednako tako prosvjeda nije bilo ni na prostoru gdje većinski žive Hrvati. U Mostaru je bilo pokušaja da se prosvjed prebaci i medu Hrvate, no scenarij rušenja županijskih institucija te paljenje središnjice HDZ-a više govore o pokušaju političkoga instrumentaliziranja socijalnih nezadovoljnika, koje je očito netko pokušao usmjeriti na stvaranje međunacionalnih sukoba. Mislim da je na tragu te političke instrumentalizacije i upozorenje američkoga veleposlanstva u Sarajevu da se socijalno nezadovoljstvo ne smije koristiti u nacionalističke svrhe. I naravno, svako je rušenje, paljenje i uništavanje imovine, ma čija ona bila, nedopustivo i barbarski je čin.

-Kako se iz perspektive Bruxellesa gleda na čelne bošnjačke političare, koji su javno podupirali prosvjede, dok su istodobno prosvjednici stvarali kaos po gradovima i palili državne ustanove?

-Mogu reći ono što ja mislim jer na isti događaj ne moraju svi jednako gledati. Naime, nema dvojbe o tomu koliko su ljudi u BiH nezadovoljni svojim gospodarskim i socijalnim stanjem, no da bi se održali masovni prosvjedi, onakvih razmjera i siline kakve smo gledali u BiH, ipak je potrebna dobra organizacija i dovoljna količina novca. Znakovito je i da organizatori nisu htjeli ili pak nisu uspjeli u široke „socijalne” prosvjede uključiti i pripadnike drugih naroda. Možda upravo potpora bošnjačkih političara otkriva karakter ili pak krajnje namjere prosvjednih okupljanja. U svakom slučaju neobično je da član predsjedništva, na primjer gospodin Bakir Izetbegović, podupire prosvjede, kao i ministar sigurnosti (unutarnjih poslova) Frahrudin Radončić dok redarstvo pasivno promatra uništavanje i paljenje državne, županijske i druge imovine, čime su u više navrata dovedeni u pitanje sigurnost ljudi i životi pojedinaca. Moram spomenuti da su u potpori nasilnim prosvjednicima sudjelovali i čelnici nekih veteranskih udruga. Kad se sve to uzme u obzir ne može se izbjeći ocjena da su prosvjedi imali i svoju političku dimenziju.

-Kako komentirate izjavu ministra vanjskih poslova Zlatka Lagumdžije da su neke političke snage zlorabile socijalno nezadovoljstvo te za osvajanje vlasti zlorabili malodobnu djecu, želeći na taj način srušiti državu?

-Teško mi je ulaziti u detalje same izjave gospodina Lagumdžije, no ovo što, kako navodite, on kaže, samo potvrđuje opravdane sumnje da su bošnjački prosvjedi smišljeno organizirani da, kao što to i Lagumdžija kaže, sruše državu. Drugo je pak pitanje na koju to državu misli. Budući da su prosvjedi organizirani na području muslimansko-hrvatske Federacije, onda je očito da je iskorišteno socijalno nezadovoljstvo, kojim se prosvjedima i nasiljem pokušalo srušiti taj entitet i pretvoriti ga u isključivo i ekskluzivnu bošnjačko-muslimansku državu, što očito ne skrivaju ni neki politički krugovi u BiH, kad otvoreno podupiru prosvjedničko nasilje. Naravno, ne smijemo zaboraviti niti činjenicu daje na čelu Vlade Federacije g. Nikšić koji je Lagumdžijin stranački kolega i da Lagumdžijin SDP i te kako snosi odgovornost za stanje u Federaciji. Isto tako, Lagumdžijine izjave treba promatrati i u kontekstu sukoba unutar bošnjačkog političkog korpusa.

-Moram Vas podsjetiti na još jednu znakovitu paralelu koju je, uspoređujući sadašnje prosvjedničko nasilje i paljenje državnih ustanova povukao Zlatko Lagumdžija svojom ocjenom kako ni Radovan Karadžić nije zapalio Predsjedništvo BiH niti je tada zastava BiH skinuta s Predsjedništva na način na koji je to učinjeno tijekom sadašnjih prosvjeda?

-Teško je vući povijesne paralele s događajima nastalim u drugim političkim okolnostima, odnosno u vrijeme raspada komunističkoga svijeta, odnosno u trenutcima kad su se raspadale nasilno održavane višenacionalne tvorevine kao što su bili SSSR ili bivša SFRJ, čijoj je politički sustav počivao na hegemoniji većinskoga naroda. No i u ovom slučaju, premda je s povijesne pozornice nestao komunistički sustav, u BiH, a poglavito u muslimansko-hrvatskoj Federaciji, kao recidiv prošlosti ostao je velikobošnjački nacionalizam, kojem su očito pretijesni muslimanski prostori za realizaciju „velikodržavne” politike. Zato se u svom neobuzdanom širenju, nažalost, očito i poslužio socijalnim nezadovoljstvom kako bi svojoj središnjoj unitarističkoj vlasti podvrgnuo i hrvatska područja u Federaciji. To se upravo vidi na pokušaju organizatora prosvjeda da na hrvatskim područjima i županijama sruše elemente minimalne hrvatske autonomije na razini županijskih uprava. Ne trebam vas valjda podsjećati na posljedice koje nastaju iz simbioze socijalističkog i nacionalističkoga. Kad je pak u pitanju samo skidanje državne zastave s predsjedništva BiH, podsjećam također kako znatan dio bošnjačkih nacionalističkih političkih stranaka posljednjih mjeseci vodi intenzivnu kampanju protiv sadašnjega državnog stijega, na čije bi mjesto htjeli staviti svoju ratnu, militarističku zastavu s „ljiljanima”. Zato se ne treba čuditi skidanju državne zastave, ali bi trebalo znati i pročitati poruku takvoga čina, koji nije samo prijetnja sadašnjoj Federaciji, nego je to prijetnja ponajprije hrvatskom narodu. Svjesni činjenica iz Lagumdžijinih izjava, a na temelju Rezolucije Europskoga parlamenta, demokratski snage u Europi i SAD-u, uz pomoć svih zainteresiranih čimbenika trebaju osigurati opstanak hrvatskoga naroda u BiH. A to je jedino moguće federalizacijom sadašnje Federacije BiH, pri čemu bi Bošnjaci dobili svoju, a Hrvati svoju federalnu jedinicu. To bi omogućilo ne samo političku jednakopravnost nego i financijsku odgovornost za vlastiti sredstva svake od federalnih jedinica. Pa onda, ako su trošenjem tog novca nezadovoljni Bošnjaci, neka prosvjeduju u svojoj jedinici, a ako su pak nezadovoljni Hrvati neka se obrate političarima koje su sami birali.

-Koji bi onda po Vašem mišljenju bio cilj te političke dimenzije prosvjeda?

-Već su neke bošnjačke udruge prosvjede okarakterizirale kao znak nezadovoljstva deklaracijom Europskoga parlamenta o BiH, u kojoj se poziva na federalno ustrojstvo države. No to je unutarnji karakter samo jedne političke dimenzije, koja, kad se prevede, zapravo znači da u bošnjačkom pogledu na ustrojstvo Federacije BiH nema i ne može biti mjesta za hrvatski narod. Uostalom, vidljivo je to iz dosadašnje političke prakse, kad su bošnjački političari prihvatili načelo da Hrvatima biraju njihove političke predstavnike, što je bilo nezamislivo čak i u nekim davno prošlim vremenima. Zato je i reagirao Europski parlament, koji u federalnom ustroju vidi, s jedne strane opstojnost države, a s druge i mogućnost jednakopravna sudjelovanja u vlasti svih triju konstitutivnih naroda i manjinskih etničkih skupina. Iz vidokruga ne treba izbaciti ni vrijeme prosvjeda u širem međunarodnom  kontekstu. Naime, prosvjedi počinju na dan otvaranja Zimskih olimpijskih igara u Sočiju, kad je pitanje sigurnosti cijeloga svijeta uprto u Rusiju i događaje oko Olimpijade, čijoj su sigurnosti prijetili islamski ekstremisti. Prosvjede pak u Rusiji i susjednoj Ukrajini, gdje se također sudaraju interesi istoka i zapada ne treba podcijeniti jer su  i te kako važni za sigurnost Europske unije. Ponovno otvaranje kriznoga žarišta u BiH i te kako je važno sigurnosno pitanje za Hrvatsku kao susjednu državu, ali i za Europsku uniju. Znakovito je da su se prosvjedi s elementima nasilja započeli u područjima  s bošnjačkom većinom s namjerom prebacivanja u područja u kojima su Hrvati  većinski narod. Stanje u BiH potrebno je s  posebnom pozornošću promatrati  u kontekstu složenih međunarodnih odnosa koji  vladaju u islamskom svijetu.

-Kako gledate na reakcije susjednih država i prema događajima u BiH?

-Najprije treba istaknuti kako se jedan i oblik prosvjeda osim u BiH održava i na i Kosovu. Uz Kosovo je i Makedonija sa znatnom manjinom etničkih Albanaca, kojoj Grčka zbog imena još uvijek poriče  put prema Europskoj uniji, a Bosni i Hercegovini susjedna Crna Gora na svojevrstan  način je podijeljena između tanke crnogorske većine i znatne srpske manjine. Unatoč državnoj neovisnosti, nedavno je primjerice Crnogorska pravoslavna crkva zatražila međunarodnu pomoć za svoje vjersko poslanje u crnogorskim narodom. Kad se sve to uzme u obzir nije teško zaključiti kako je sigurnosna arhitektura na tom području još uvijek na krhkim nogama. Regionalna gospodarska i vojna sila Turska još se nije javno očitovala o bošnjačkim prosvjedima pa bi nam ostalo samo nagađanje oko njezinih stajališta. Reakcije susjednih država BiH — Hrvatske i Srbije, inače jamaca Daytonskoga sporazuma različito će se interpretirati u bosanskohercegovačkoj javnosti. Hrvatski predsjednik vlade Zoran Milanović posjetio je Mostar i najavio u EU svoje intenzivnije zalaganje za Bosnu i Hercegovinu. Na tom su mu koraku prigovorili vodeći bošnjački političari, među kojima i Bakir Izetbegović, pa te prigovore treba gledati u svjetlu eventualne politizacije bošnjačkih prosvjeda, koji su svojim neobuzdanim nasiljem 7. veljače zaprijetili mostarskim Hrvatima. Što se pak tiče Srbije te Vučićeve i Dačićeve poruke u kojoj inzistiraju na očuvanju i stabilnosti Republike srpske može se očitati samo kontinuitet srbijanske politike u obliku potpore vlastima Republike srpske, koji se nasuprot bošnjačkom centralizmu protežu sve do entitetskoga separatizma. Očito i Milorad Dodik ove događaje pokušava iskoristiti za jačanje pozicije Republike srpske, sugerirajući kako je BiH u ovakvom obliku neodrživa država.

-Koje je onda po Vašem mišljenju rješenje stanja u BiH i sigurnosti na širem očito uzavrelom području?

-Za opstojnost BiH najoptimalnije rješenje jest, kako to stoji i u Rezoluciji Europskoga parlamenta, njezina federalizacija. Ponavljam, tim bi se modelom smanjila državna administracija, a sadašnji troškovi mogli bi se preustrojem Federacije u dvije autonomne federalne jedinice smanjiti za 80 posto. Autonomijom bi bila zadovoljena sva tri njezina konstitutivna naroda, čime bi prestao i strah od majorizacije, državnoga centralizma i unitarizma. Tim bi rješenjem slabile i separatističke i centralističke tenzije, a narodi i njihove politike bili bi zainteresirani za opstojnost sadašnje države. Premda se sada već naziru obrisi nadmetanja pojedinih sila na području BiH, ulazak u euroatlantske integracije poništio bi ta nadmetanja ili bi ih sveo na optimalnu mjeru, dok bi državama donio mir i relativan prosperitet.

R.H.