Naši su biskupi odredili da ova godina, a onda i papin dolazak u Hrvatsku, bude u znaku obitelji. Želi se na osobit način istaknuti vrijednosti koje su povezane s obitelji. Ona je sigurno u korijenu ljudskog društva, svakom čovjeku predstavlja okosnicu vlastitog života.

Čovjek nastaje u redovitim okolnostima unutar obitelji, u njoj raste i sazrijeva, kako bi konačno i sam mogao osnovati novu obitelj s osobom drugog spola te da onda i sami mogu biti nositelji i darivatelji novoga života. Valja isticati vrijednosti obitelji jer nas na to upozorava negativnim i dekadentnim liberalizmom zatrovano društvo gdje se sve češće događa da ljudi žele uživati skupa, biti skupa u ljubavi ali i u strasti a bez nekih drugih spona i obveza. Vrlo često takvi parovi ne teže za tim da svoj život dadnu u službu novoga života, niti imaju ozbiljnu nakanu čvrstom vezom braka preuzeti životnu odgovornost za ljubljenu osobu. Neki pritom tvrde da im ne trebaju društvene formalnosti kao što je za njih vjenčanje.

Oni tobože mogu i bez toga kalitetno skupa živjeti. Ne može se pritom čovjek oteti dojmu da je to ipak zajednica samo dok sve klapa. Nadalje, takvo shvaćanje ljudske zajednice kao da sebično uzima u obzir samo ugodnost dvoje ljudi. A i tu se može dogoditi dijete. Ne računaju s time koliko je djetetu potrebna stabilnost roditeljske zajednice, sigurnost oca i nježnost majke. U svijetu gdje se sve više propagira mentalitet hedonizma sve više pojedinaca ni ne žele stupati u neku zajednicu života, jer im je komotnije živjeti bez obveze. Prepoznaje se, rekao bih, antievanđeoski stav pojedinca koji misli samo na sebe, želi sebi ugađati i u tome vidi smisao života. A evanđelje čovjeka zove na darivanje i ljubav.

Zabrinjuje me i stanovito nametanje nekog javnog mnijenja kao da je prava, skladna obitelj nešto što je nezamislivo, kao da nema sretnog braka, kao da je normalno da se ljudi rastaju i da se okrenu drugim rješenjima, kao da nije neka tragedija preljub ili rastava. Kao da se nameće skladnim obiteljima i brakovima neki kompleks da su konzervativni. Prisutna je i velika antipropagada za obitelj i u velikom lobiranju homoseksualnih udruga koje žele nametnuti društvu svoj stil života i da bi se takvi parovi trebali izjednačiti u zakonodavstvu sa zakonima koji uređuju i štite normalnu obitelj. Nije u pitanju nečije uvjerenje ili seksualna orjentacija.

U pitanju su temeljne zasade zdravog društva i zakoni koji će to štititi. Bilo mi je mučno da i naša televizija u vrijeme papina pohoda Španjolskoj nije imala potrebu gledateljima u Hrvatskoj dati više slika o mnoštvu koje je radosno dočekalo papu i donijeti nešto od njegovih poruka, nego je u prvom planu donesen prizor neukusnog ljubljenja nekoliko pari muških homoseksualaca u znak nekog njihovog protesta na stav katoličke Crkve.

fra Zvjezdan Linić