Arhiva članaka HRsvijet.net
Dvojba o nazivu filma: "Nek vrag nosi bradu" ili "Cigani lete u nebo - drugi dio"?
Stipe Mesić, kažu, ide u glumačke vode. Još se ne zna kako će se film zvati.
Kako Hercegovci i kamen pretvore u zlato, na njihovim portalima odmah su pali i prvi prijedlozi, pa i opklade, a najduhovitiji naziv bit će i nagrađen. Zasad je rezultat neodlučan, a najviše glasova dobili su "Nek vrag nosi bradu" i "Cigani lete u nebo - drugi dio". Kako bilo, najbitnije je da je konačno otkrio što mu leži. Jer dok glumiš, uživiš se, a to je najbolji način da zaboraviš tko si zapravo. Ili da strpaš stvari pod tepih...
Hrvatska ima jednog neprijatelja u europskom vijeću. Ta zemlja želi zajednički ulazak Hrvatske i Srbije u EU, što je nemoguće, jer Srbija nije ni počela pregovore o članstvu – izjavila je Doris Pack za Vjesnik.
>>Doris Pack: Hrvatska ima neprijatelja u Europskom vijeću!
Ne planira ih ni otpočeti, jer to NIJE nacionalni interes Srbije, ali možda toga nisu svjesni uljuđeni političari EU, poput gđe Pack!
Navela je još kako premijerki Kosor nije lako i zaslužuje potporu. Sjećamo se njene potpore Sanaderu, a znamo i kako je sve završilo! Ne možemo smetnuti s uma tko nam je postavio Premijerku, svoju bivšu najbližu suradnicu!
I onda nam gđa Pack otkriva Ameriku, hoću reći Englesku! Ma lako bi bilo da je samo „jedan neprijatelj“!
Znajući koliko nam susjedi podmeću i otimaju (Srbi i Slovenci), to su bar tri neprijatelja!
>>Tužiteljstvo Srbije podiglo optužnicu protiv vukovarske heroine Vesne Bosanac!
A onaj 4. najveći, najgori i jedini od kojeg nam zaista prijeti opasnost – tu je, među nama!
Tko laže, vara i krade – neprijatelj je! Ako ga se i strpa u zatvor, a zadrži sve one koje on preporuči – nisu li i oni neprijatelji?! Ta zašto bi ih inače ostavio, kao osobe od najvećeg povjerenja?! Konačno, nismo li i sami sebi najveći neprijatelji, kad još dopuštamo da se od nas rade tolike budale?!
>>Mesić: Ne vjerujem da je moj prijatelj Gadafi naredio masakr
>>Josipović o istrazi komunističkih zločina: Partizani su bili na pravoj strani
>>Lutanja Stjepana Mesića: Antifašizam je čist, kao i Domovinski rat
>>Stjepan Mesić: Na Bleiburgu nije bilo zločina
>>Mesić i dalje štiti komunističke ubojice: Karamarkova opsesija ne smije postati državna politika
Lako za Britance, neprijatelja vidljiva i bez naočala! Odmah se ispričavam Škotima, Velšanima i dijelu Iraca koje Englezi drže u šaci.
A šta smo to napravili Englezima da rovare protiv nas bar 70 zadnjih godina?
Mi njima ništa – ali oni valjda sebi ne mogu oprostiti to što su napravili nama! Pa guraju uporno pod tepih svoje prljavo rublje – umjesto da ga operu i konačno se iskupe! Ako se uopće može iskupiti za smrt stotina tisuća Hrvata koje je britanski „časnik“ izručio komunističkoj Jugoslaviji i ratnom zločincu Titu! Ne zaboravlja se pri tome KRUNA, ni engleska, ni srpska koja je utočište našla u Londonu. A okrunjeni su nedodirljivi, ma kakve zločine činili ili ih „samo“ potpomagali. Ako je Bleiburg i bio davno, svježija je Srebrenica...a i Nizozemska je kraljevina!
Tko je nama kriv što nismo znali zadržati krunu, pa bi možda Englezi odabrali nas za lokalni „BIČ“ – umjesto Srba.
Sami smo krivi! Uostalom to smatra i Dejan Jović u svojim „stručnim“ tezama da Hrvati nisu državotvorni i da ne mogu imati vlastitu državu. Pa ipak je „naš“ Dejan, inače konzultant engleske tajne službe – postao službeni savjetnik hrvatskom predsjedniku Josipoviću.
>>MIROSLAV TUĐMAN: Velika Britanija sada ima svog čovjeka u Uredu predsjednika
Dovoljno je reći da sve države imaju svoje tajne službe – samo UDBA ima svoju državu!!! Suvišno je navoditi da su Josip Perković (za kojim je Njemačka raspisala tjeralicu) i sin mu cuger Saša službeni savjetnici hrvatskog Predsjednika. I sadašnjeg i bivšeg! Kad je riječ o bivšem – ima toga još!
>>Kraj njemačko-hrvatskog savezništva: Ultimatum Angele Merkel Hrvatskoj zbog Josipa Perkovića
>>Njemački pritisak na Hrvatsku zbog izručenja djelatnika UDB-e - ministar Karamarko na potezu
>>I njemački Focus bavi se s UDBOM: Ubojica Olofa Palmea još živi u Zagrebu
Otac mu Tovariš Josa, po zlu zapamćen u svom kraju, provodeći teror upao je u kuću maloljetnog susjeda Jose Vulića, tražeći njegovu braću ustaše. Kako mu nisu htjeli reći gdje su, ubio je njegove roditelje, naočigled malodobnog sina, skrivenog pod krevetom, koji se nikad od tog stravičnog čina nije oporavio. Prema navodima Slobodne Dalmacije, Josina braća, Paško i Slavko, gonjeni osvetom, natjerali su malog Josu da ode s njima u Mesićevu kuću i vrati Tovarišu „milo za drago“. Joso je ubio Mariju Mesić, majku Tovariša Jose, a baku Stipe Mesića. Uz staricu je bio i malodobni dječak...
>>Joso Vulić kao dijete ispod kreveta gledao kako mu je drug Tovariš Josa Mesić ubijao roditelje
>>Bogata slavonska duša skućila Mesiće, a oni im se „odužili“ na komunistički način
Tovariš je opet uzvratio tako što su partizani pobili oba starija brata, a Joso Vulić je osuđen na doživotnu. Na zamolbu Vulićeve sestre, koja je u Americi skupljala potpise, Tito ga je pomilovao, nakon skoro 20 godina kazne.
Ova tragična priča, koju je objavila Slobodna, o dvije obitelji ima samo naizgled sasvim različit ishod u slučaju obitelji Tovariša Jose. Njegov je Stipe najprije postao predsjednik Jugoslavije, države za koju se borio i koju je stvarao, a toliko se sudbina s njim poigrala da je zatim postao i predsjednik Hrvatske, koju je toliko mrzio i uništavao sve hrvatsko.
U Bibliji piše: Ne možeš imati dva gospodara, jednog ćeš mrziti...
Baš kao što se Joso Vulić, odao alkoholu sve do svoje smrti 1989, što je zapravo sreća za njega da nije doživio da hrvatski predsjednik bude iz obitelji koja je mrzila sve što je njegovoj uništenoj obitelji bilo sveto i hrvatsko, tako se i Stipe Mesić odao pričanju viceva, potiskujući prevrtljivu sudbinu. A odlazak u glumce samo dokazuje da vicevi nisu dovoljni da se zaboravi...
Zločin je ponajprije stvar savjesti! Vidljivo je to i iz sudbina obitelji Vulić i Mesić, pogotovo iz sudbine cijelog jednog naroda. I utjecaja jednog neprijatelja - po gđi Pack.
Hoće li netko zločine nositi na svojoj savjesti i nastojati ih okajati, pa biti spreman i na kaznu za zločine ili će ih potisnuti duboko i nastojati skriti pod tepih, mrzeći i nastojeći uništiti sve što ga podsjeća na te zločine, stvar je ponajprije društva koje mora odlučiti hoće li i dalje mnoge zločince tetošiti ili će konačno smoći snage za osudu SVIH zločina.
To se neće dogoditi dok su u Hrvatskoj na vlasti oni koji zdušno i iskonski mrze sve hrvatsko, a postavili su ih i savjetuju ih tzv. plaćenici „jednog neprijatelja“ po gđi Pack.
Nedavno je I. Z. Čičak u Dnevniku 3 izjavio: „zločini koji su se dogodili tijekom i poslije II. svjetskog rata sustavni su dio plana Komunističke partije“ pa nastavlja: „Jugoslavija je nastala na genocidu nad određenim narodom“.
>>Čičak: I danas su na vlasti ubojice ili njihova djeca
Ivo Banac u tekstu, koji mu je Globus cenzurirao:„Neistina je i stvarni povijesni revizionizam tvrditi da su žrtve komunizma zaslužile kaznu koja je iz „tehničkih razloga“ mogla biti samo jedna – smrtna...riječ je uglavnom o zarobljenim i nenaoružanim protivnicima, koji su sustavno likvidirani, bez suda i mogućnosti obrane.“
Banac se pita: „Zar četnici nisu tako postupali u nizu pokolja u ratu protiv Hrvatske 1991. godine?“
Čičak ide dalje: „tko želi da se hrvatska tradicija i državnost temelje na takvoj antifašističkoj tradiciji?“
„Oslobođenje od fašizma omogućilo je nacionalne slobode i državnu nezavisnost na europskom Zapadu, a oslobođenje od komunizma omogućilo je nacionalne slobode i državnu nezavisnost na europskom Istoku.“ – dodaje I. Banac, potkrijepivši to primjerom Estonije koja je njemačku vojsku doživjela kao osloboditeljsku, radi ranijeg iskustva s Rusima. Ipak, Estonci i danas postoje (nisu za kaznu poubijani na Križnom putu, ni raseljeni), članica su EU i NATO-a!
Vraćamo se opet onom najmoćnijem 4. neprijatelju, ujedno najzaslužnijem:
- što Hrvatska nije država prava, ni pravde;
- što Hrvatska nije država jednakosti;
- što Hrvatska nije spremna suditi svojim rušiteljima;
- što je Hrvatska spremna suditi jedino svojim braniteljima.
Jedino je teško razlučiti čije su zasluge veće za navedeno: vladajuće korumpirane neokomunističke zajednice koja ima premijerku ili najveće oporbene neokomunističke partije koja ima predsjednika.
I onaj Neprijatelj je dakako zaslužan, ali najzaslužniji smo ipak - sami!
„Možda upravo zato jer u Estoniji ne postoje vodeći političari s komunističkim simpatijama!“ – zaključuje Banac.
Kao u Hrvatskoj – dodat ću ja!