Ako shvatimo ozbiljno nakanu splitskog gradonačelnika gospodina Keruma da na samome vrhu brdašca Marijan koje dominira iznad grada Splita, o svome privatnom trošku, izgradi najveći kip Isusa Krista mogli bismo dobiti  novu vizuru, a i simbol hrvatskog katoličanstva koji zakriljuje grad Split, a na nivou smibola i cijelu Hrvatsku i njeno Jadransko more.

Mislim da je ideja vrlo prihvatljiva, da je mjesto izbora vrlo dobro. A na nivou simbola, ukoliko se ideja uspješno i vrlo kvalitetno realizira, imala bi mnogo veće i dalekosežnije značenje.

Ali gospodin Kerum mora znati da će otpor realizaciji te ideje biti vrlo velik i da neće dolaziti samo iz Splita, ne samo iz Hrvatske već i od mnogo širih političkih i drugih struktura  iz svijeta, a poglavito iz EU. Kao prvo, vijest neće biti dobro primljena u samome Brazilu, a naročito  ne u samome gradu Rio de Jeneiru jer gube primat u posjedovanju najvećeg kipa Krista na svijeti. (Kip krista u Riu de Jeneiru visok je 37 metara, a Kerumov bio bi viši za dva metra). Podizati tako veliki kip Krista, u najmanju ruku trebao bi imati  makar i prešutno mišljenje, a da ne kažem i suglasnost, crkvenog, a i političkog državnog vrha. Premda bi u Hrvatskoj i među splitskim građanima, ta ideja mogla dobiti simpatije većine, ali to nije dovoljno, jer jači je metar vlasti i političkog utjecaja nego kilometar dobrih želja, prava ili lokalne volje.

Vrlo vjerovatno će se u to umiješati i EU birokracija i na to neće dobro gledati. To će doživjeti kao izazov. Ali još više bi se tome mogli suprotstaviti tzv „antifašisti“ jer da je na tome mjestu bilo postavljeno ime njihovog  idola JBT. Na nivou simbola to će doživjeti kao svoj ideološki poraz.

U predrealizaciji te ideje bilo bi mnogo posla, ponajprije oko odabira oblika figure, koja nipošto ne bi trebala biti slična onoj u Riu. Što bi taj kip trebao simbolizirati? To nije jednostavno definirati. Kip bi trebao imati i pristojnu dozu umjetničke vrijednosti, što znači da bi trebalo raspisati medjunarodni natječaj da se u to uključe najveći umjetnici u svijetu. Ako bi se doista u to išlo trebalo bi  stvoriti nešto najkvalitetnije ili se ne prihvaćati tako zahtijevnog posla.

O toj ideji koja će zasigurno zaintrigirati i vjerske krugove u svijetu, a kao izazov umjetnike i arhitekte, treba samo poželjeti da se u to umiješa i „Božji prst“. Kad je papa Julije II. pozvao Michelangela i zatražio od njega da oslika svod Sikstinske kapele, Michelangelo je odgovorio „Vaša svetosti, ja sam kipar, a ne slikar“. Na to mu je Papa odgovorio – „Ništa zato, vidjet ćemo je li će se u to umiješati i Božji prst“.

Radi lakšeg shvaćanje same veličine Isusa Krista i njegova djelovanja u povijesti i kroz povijest svijeta, donosim jedan vrlo interesantan članak, kojeg su vrlo rijetki u Hrvatskoj imali prilike pročitati.

NAJKRAĆI ŽIVOTOPIS ISUSA KRISTA

Godine 1954. bio je raspisan nagradni natječaj za najkraći životopis Isusa Krista. Nagradu je dobio tekst nepoznatog autora ( nije naveo svoje ime). Nagrađeni rad je objavio jedan američki časopis koji je izlazio na 12 jezika u 17 milijuna primjeraka.

Tekst glasi ovako: (Citiram!) :

„Evo mladića koji se rodio u nepoznatom selu, sina žene sa sela. Odrastao je u drugom selu. Radio je u drvodjelskoj radionici do svoje tridesete godine. Zatim je tri godine propovijedao obilazeći sela i gradove. Nikada nije napisao nijednog slova. Nikada nije bio na nekakvom političkom položaju. Nikada nije posjedovao kuće. Nikada nije imao svoje obitelji. Nije pohađao škole. Nikada svojom nogom nije stupio u velegrad. Nikad se nije udaljio više od 300 km od mjesta u kojem se rodio. Nikad nije učinio nešto od onih stvari što redovito prate veličine. Nije imao drugih vjerodajnica osim sebe samoga.

Još dok je bio mlad, javno je mnijenje zauzelo prema njemu neprijateljski stav. Prijatelji su ga ostavili. Bio je predan neprijateljima. Nad njim je izvršen neki nazovi – proces. Bio je raspet između dva razbojnika. Dok je umirao, njegovi su krvnici kockom odredili kome će pripasti jedina stvar koju je posjedovao: njegova vunena haljina. Bio je pokopan u grob što mu ga je privremeno ustupio odani prijatelj.

Od tada je prošlo više od devetnaest stoljeća, a i danas je on glavna superzvijezda koja ne pozna zalaza. On je na čelu svakog napretka ljudskog roda.

Bez pretjerivanja, mirne duše tvrdim:

-          da sve vojske koje su ikada promarširale svijetom

-          da sve flote koje su ikada bile naoružane,

-          da svi parlamenti koji su se ikada sastali,

-          da svi vladari koji su ikada vladali na zemlji

-          da svi oni zajedno nisu imali toliki utjecaj na zemaljski život  čovjeka koliko ovaj – JEDINI SAMOTNIČKI ŽIVOT“ (Završen citat.)

Iz svega navedenoga, želim veliki uspjeh gospodinu Kerumu u njegovome plemenitom naumu, a poglavito da taj kip Isusa Krista ne bude samo najavisočiji na svijetu, već da ima i sve druge naj...naj... atribute!

Mile Prpa