Povodom iznenadne smrti ratnog zapovjednika obrane Siska, generala Đure Brodarca, kolega Željko Primorac s portala Dalmacijanews razgovarao je s njegovim ratnim zapovjednikom Ivanom Vekićem. Ogorčen, suznih očiju, ratni ministar MUP-a Ivan Vekić prisjetio se svog ratnog kolege i prijatelja.

Gospodine Vekić, kada ste upoznali pokojnog Brodarca i kakva su Vaša prva iskustva iz ratnog Siska?

- Pokojnog Brodarca upoznao sam tijekom obnašanja svog prvog saborskog mandata. Upoznao sam ga kao istaknutog člana HDZ-a, posebno dobro sam ga upoznao početkom rata, kada je postao načelnik PU u Sisku. Kako je Sisak, zbog napada s Banije, bio opasno ugrožen, kontakti s Đurom Brodarcom postajali su intenzivniji.

Cilj kontakata bio je organizirati najbolju moguću obranu grada od četničke pobune i najezde. Sisak je zbog svog zemljopisnog položaja bio jedna od ključnih točaka obrane Hrvatske. Zbog etničkog sastava grad se mogao osloniti samo na naselja u svom zaleđu. Eventualnim padom Siska na Baniji i Karlovca na Kordunu bio bi otvoren put pobunjenicima prema Zagrebu.

Sisak su tada branile postrojbe temeljne i specijalne policije, ali i dragovoljci. Dobro se sjećam svojih dolazaka u ratni Sisak, noću su harali požari od topničkih napada, a danju je grad bio sablasno pust.

Također, sjećam se kako su zapovjednici Brodarac i Milanković uvijek bili na svojim položajima obrane. Od njega, kao i svih ostalih branitelja, tražila se hrabrost, vojna vještina, ali i moral koji je bio na zavidnoj visini. Pokojnog Brodaraca teretili su za ratne zločine nad civilnim stanovništvom, ali morate znati kako je u uvjetima opće pobune Srba pojam civil bio krajnje nedefiniran.

Svatko onaj tko u ratnom sukobu nosi oružje, pruža logistiku neprijatelju i prenosi informacije, neovisno o tome što ne nosi vojnu uniformu je pobunjenik i terorist. Ratne konvencije se ne odnose na takve osobe već se one eliminiraju kao teroristi koji su ustali protiv državnog poretka. U ratnom Sisku bilo je veliki broj suradnika KOS-a koji su bili rak rana obrane grana koje je trebalo ukloniti kako bi se grad mogao braniti, naravno, bilo je i tragičnih i nevinih žrtava koje nosi svaki rat i ratni sukob. Mnogi od onih koji su surađivali sa četnicima i radili protiv Hrvatske kao države danas nesmetano šeću ovom zemljom.

Kako ocjenjujete rad Đure Brodarca na organiziranju obrane Siska?

- Đuro Brodarac je u kratkom vremenu napravio čudo u organiziranju obrane Siska. S malobrojnim postrojbama koje su mu bile na raspolaganju, oskudno naoružanima, uspio je obraniti grad te je podignuo moral braniteljima na zavidan nivo. Sisak je pod Brodarčevim zapovjedništvom bio onaj Sisak iz 1593. Gospodin Brodarac je bio jedan od najpouzdanijih zapovjednika.

Dok je Brodarac bio u Sisku mogao sam biti siguran kako grad neće pasti. Također, mogao sam se posvetiti obrani drugih napadnutih krajeva u Hrvatskoj. Zagreb u tom trenutku nije mogao pomoći Sisku, ali je Sisak pomogao Zagrebu na najbolji mogući način. Tvrditi kako je Brodarac počinio zločine predstavlja uvredu za Hrvatsku  sve njene branitelje.

Kako komentirate pritvaranje, sada pokojnog Brodarca, dvadeset godina nakon što je stao na čelo obrane Siska?

- Optužnica protiv Đure Brodarca je kombinacija srbijanske tužbe i Veritasovih krivotvorina, uloga Hrvatske u svemu ovome bila je dostavljanje imena prema kojima je konstruirana optužnica. Sudbinu Đure Brodarca možemo gledati kroz prizmu sudbine Mihajla Hrastova, a sudbinu Tomislava Merčepa kroz sudbinu Đure Brodarca. Poručujem predstavnicima vlasti u RH da ne dolaze na pogreb Đuri Brodarcu, njega će na svojim ramenima na posljednji počinak ponijeti njegovi suborci.

Istodobno, dok se progone branitelji i dok im se sudi, ostaju neprimijećene optužnice protiv vrha JNA?

Prva optužnica protiv Veljka Kadijevića podignuta je još u Bjelovaru 1991. godine, a do danas nije zakazana niti jedna rasprava po ovom pitanju. Nedavno je na moju prijavu protiv Kadijevića odgovoreno kako je nastupila zastara na ovom predmetu. Volio bih da hrvatska politička scena bude svjesna odnosa prema braniteljima i stupnja ogorčenosti koji je dosegnut kod branitelja. Nakon posljednjeg događaja ništa više nije isključeno!!!