Biračko tijelo >dijaspore< honoriralo bi kandidata bilo koje političke opcije koji bi pokazao da mu je stalo do tog dijela hrvatskih državljana i uvjerio ih kako je dovoljno jak da može kvalitetno promicati njihove interese. Ukratko - ovo je veliki autogol Kukuriku koalicije, poručuje sveučilišni profesor Nino Raspudić.

Oporbena Kukuriku koalicija na predstojećim parlamentarnim izborima neće istaknuti kandidate za zastupnike Hrvata koji žive u inozemstvu. Takav zaključak proizlazi iz njihova koalicijskog sporazuma potpisanog 15. srpnja koji službeno još nije objavljen, ali je procurio u javnost.
Sporazumom se određuje broj kandidata SDP-a, HNS-a, IDS-a i HSU-a i njihov ukupni zbroj iznosti 140, koliko ima zastupnika koji se biraju u deset izbornih jedinica u Hrvatskoj. Od ustavnih promjena izglasanih u lipnju 2010. birači s prebivalištem u inozemstvu, a uglavnom je riječ o Hrvatima u BiH, imaju zajamčena tri zastupnička mjesta. Na izborima 1995. dobili su fiksnih 12 mjesta, dok je od izbora 2000. na snazi bio model prema kojem je broj zastupnika ovisio o biračkom odazivu. Sada on više nije presudan, jer glasat će se isključivo u hrvatskim diplomatsko-konzularnim predstavništvima kojih primjerice u BiH ima pet, dok je na izborima 2007. bilo čak 126 biračkih mjesta.

Promjena u izbornom modelu rezultat je kompromisa HDZ-a, koji je želio da se ništa ne mijenja, i SDP-a, koji je tražio da se Ustavom propiše da se u inozemstvu može glasati samo u veleposlanstvima i konzulatima, dok je fiksni broj zastupnika predložio HNS. Bez tog dogovora ne bi bile moguće ustavne promjene, a time je ujedno s dnevnog reda skinuto pitanje prava glasa Hrvata koji ne žive u Hrvatskoj, što je bila jedna od glavnih tema uoči izbora 2007. SDP je tada oblijepio Hrvatsku plakatima >Odlučimo u Hrvatskoj<, zalažući se za ukidanje modela prema kojem >dijaspora< bira svoje zastupnike u posebnoj izbornoj jedinici.

HDZ je to spretno iskoristio tvrdeći u kampanji da SDP želi Hrvatima u BiH i iseljeništvu ukinuti pravo glasa, čime je dodatno mobilizirao svoje biračko tijelo, što se prema rezultatima izbora pokazalo uspješnim. HDZ je na izborima 2007. u XI. izbornoj jedinici osvojio 81,9 posto glasova, što mu je donijelo svih pet zastupničkih mjesta. Nikad nijedna stranka nije dobila zastupnika u inozemstvu osim HDZ-a, koji je 1995. osvojio 90 posto glasova, 2000. osvojio 85,8 posto glasova i šest mandata. Na izborima 2003. HDZ je imao jaku konkurenciju u Iviću Pašaliću, Miroslavu Tuđmanu i Jerku Ivanoviću Lijanoviću pa je dobio 57,6 posto, ali i to je bilo dovoljno da mu pripadnu sva četiri zastupnička mjesta.

U XI. jedinici HDZ se uglavnom borio protiv suparnika s desnice, jer SDP ni HNS nikad nisu kandidirali svoju listu. Ivica Račan je doduše potkraj života razmišljao o tome da se SDP 2007. okuša u >dijaspori<, pa je i tadašnji SDP-ovac Milan Bandić, trčeći maraton u Međugorju, izjavio da ga trči i za SDP-ov mandat. No unatoč Bandićevoj popularnosti u Hercegovini i činjenici da je i tadašnji SDP-ov premijerski kandidat Ljubo Jurčić Hercegovac, Zoran Milanović je odlučio da SDP na izborima nastupi samo u Hrvatskoj, što će i sada biti slučaj. Nakon lanjskih ustavnih promjena činilo da je i oporba prihvatila stav da Hrvati izvan Hrvatske trebaju imati svoje zastupnike, ali sada se sugerira da je riječ o pravno i politički sumnjivom modelu s kojim oporba ne želi imati ništa.

Za sveučilišnog profesora i publicista Ninu Raspudića takva odluka Kukuriku koalicije nije dobra i smatra je pokazateljem nedovoljne državničke zrelosti. >Veliki broj europskih država omogućuje svojim državljanima s prebivalištem izvan matice glasovanje na izborima i oko toga se ne vode dnevnopolitičke rasprave i prizemna prepucavanja. Hrvatska je nastala kao nacionalna država hrvatskog naroda i kao takva je definirana i Ustavom. To što je neki doživljavaju isključivo kao zajednicu poreznih obveznika i apstraktnih građana koji su se povijesnom slučajnošću našli u okviru nekadašnje socijalističke republike i što su za njih dopuštene granice hrvatstva one koje je iscrtao Moša Pijade ili tko već jest, uz političke i ekonomske filtre koji su brojne Hrvate i s tog teritorija raselili po svijetu, njihovo je pravo, ali i golemo političko ograničenje<, kazao je Raspudić Vjesniku .

Odluka da neće sudjelovati na izborima u inozemstvu može se opravdati čistim pragmatizmom, jer se već unaprijed prognozira da će HDZ-u pripasti sva tri mjesta zastupnika iz inozemstva. No Raspudić se s tim ne slaže.

>Zadnji predsjednički izbori pokazali su da 'dijaspora' nipošto nije vječni bastion HDZ-a. Kandidat te stranke, Andrija Herbang, doživio je u 11. izbornoj jedinici težak poraz u prvom krugu. Uvjeren sam da bi biračko tijelo 'dijaspore' honoriralo kandidata bilo koje političke opcije koji bi pokazao da mu je stalo do tog dijela hrvatskih državljana i uvjerio ih da je dovoljno jak da može kvalitetno promicati njihove interese. Ukratko - ovo je veliki autogol Kukuriku koalicije<, zaključuje Raspudić.

Marijan Lipovac, Vjesnik