Arhiva članaka HRsvijet.net



Hvar
, drevni grad bogate povijesti, najveće je naselje na istoimenom otoku. Mnogi će za njega reći da je pravi grad iz bajke zahvaljujući arhitekturi te ugodnoj mediteranskoj klimi, bogatoj vegetaciji palmi, agava, borova, ružmarina i lavande te mirnim uvalama ispunjenim mnoštvom ugodnih mirisa. Kada prirodnim čarima pridodamo povijesne i kulturne znamenitosti i mediteransku srdačnost, tada je boravak u ovom gradu zaista bajkovit.

Kada se spominje otok Hvar, pomislimo na otok sunca, cvrčaka i vina, otok romantičnih i osamljenih zavala.

Ime otoka je bez sumnje grčkog porijekla (od grč. Pharos-svjetionik). Iz tog su naziva Rimljani oblikovali ime Pharia. Dalmatinski Romani pretvorili su ga u Fara, a u ranom srednjem vijeku doseljeni Hrvati suglasnik «f» zamjenjuju grupom suglasnika "hv", te mijenjaju naziv u Hvar.

Otok Hvar pripada srednjodalmatinskom otočju, pruža se u smjeru sjeverozapada, a sa svojih 68 km dužine, najduži je jadranski otok nakon Cresa. Nalazi se između otoka Brača, Visa, Korčule, poluotoka Pelješca i Makarskog primorja. Pred zapadnim djelom južne obale su Pakleni otoci koji čine obalu Hvara, poslije Dugog otoka, najrazvedenijom na cijeloj Hrvatskoj obali, što je Hvaru i osiguralo naziv hrvatske Madeire. Hvar je ujedno i jedan od najbolje proučenih dalmatinskih otoka na području prirodnih znanosti i zoologije. Deklaracijom srednjodalmatinskih otoka iz 1991., službeno je postao dio ekološki čiste zone.

Najveći broj naselja na otoku razvio se oko plodnog Velog polja, a veća naselja leže uz obalu, a to su osim Hvara, Starigrad, Jelsa i Vrbovska.

Grad Hvar administrativno pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji, a smješten je na južnoj obali u uvali pred kojom su zapadno Pakleni otoci, a istočno otočić Šćedro, u pitoresknoj okolini bogatoj prirodnim ljepotama, omeđenoj suncem i morem. Prema popisu iz 2001. godine, grad s okolicom broji 4.138 stanovnika, a u samom gradu živi 3.672 stanovnika.

KLIMA I VEGETACIJA HVARA

Grad je smješten u zoni prave sredozemne klime koja je poznata kao "klima masline", čije je glavno obilježje uvijek plavo i vedro nebo. Klimatska i vremenska obilježja uzdižu cijeli otok iznad prosječnosti i ujednačenosti što ga čini poželjnim i nedostižnim fenomenom pa se često naziva i "sunčani otok". Hvar ima najveći broj sunčanih sati kroz godinu, a temperatura mora i zraka idealne su za odmor, posebice ljeti.

Godišnji prosjek sunčanih sati iznosi 2726 sati, a maksimum je dostignut 2003 god. kada su izbrojana čak 3053 sata. Grad Hvar ima najblažu klimu jer leži u zaljevu otvorenom prema zapadu a zaštićenom od bure povišenim terenima sa sjevera i juga.

Karakteristična klima je značajna po blagim zimama i sušnim ljetima. Središnja godišnja temperatura, mjerena u razdoblju od 60 godina je 16,2 %C. Srpanj i kolovoz su najtopliji, kada je srednja temperatura u prosjeku 24 stupnja.

Podneblje se pobrinulo da žarkost Sunca i toplinu mora rashlađuje ljetni maestral. Vjetar je to koji svoju pojavu veže uz početak listanja smokve. Gradu Hvaru prilazi sa sjeverozapada kroz Pakleni kanal, a u pravilu započinje kroz jutro te jača u skladu sa suncem, da bi kratko nakon zalaska, utihnuo. Maestral je vjetar omiljen među jedriličarima zbog toga što jednolično, ali u potpunosti napinje jedra plovila svih vrsta.

U ljetnim mjesecima kiše su rijetke, ali su ponekad dobrodošlo osvježenje i kratkotrajna promjena.
Ljetna turistička posjećenost ne prekida se jesenskom ravnodnevnicom. Dapače, vrijeme od jesenskog do proljetnog ekvinocija, ljubiteljima bujnog zelenila i čudesnih smjena vremena, donosi mir i tišinu usporenog ritma življenja otoka u tom razdoblju.

Prava je rijetkost doživjeti snijeg u Hvaru tijekom zime, u prosjeku jednom u 10 godina, kada izaziva pravu atrakciju i poseban doživljaj svim stanovnicima Hvara. Zbog toga su se hotelijeri domislili zanimljivoj ponudi, kad na Hvaru pada snijeg u svim hotelima pansion je besplatan.

S geološkog stajališta otok je prvotno bio planina na kopnu, kada je razina mora bila gotovo 100m niža od današnje. Visoka zaravan od brda Sv. Nikole(626m) do Humca (603m), koja se proteže od Svete Nedjelje do Jelse, dijelom je pokrivena borovom šumom a dijelom obradivim površinama koje karakterizira nešto svježija klima. Planinski lanac s vrhovima Cernica, Hum, Gvozd i Sv. Nikola (626m) prolazi sredinom otoka i dijeli ga na sjevernu i južnu stranu. Slojevi pijeska i lapora danas su pod morem. Tlo je nagnuto na južnu stranu, sastavljeno od mezozoičkog vapnenca i dolomita, diskontinuitetnog reljefa u smjeru Paklenih otoka i otoka Šćedra.



Grad Hvar
nalazi se na rubnom području ove najplodnije jadranske ravnice. Manje je poznat po svom kamenu od Brača, Korčule ili Trogira. Ipak, takozvana "Grčka spilja" blizu Mikićevice s ostacima drevnog kamenoloma, nekoliko znamenitih kamenih uradaka kao i zapisi putopisaca govore o Hvaru kao "gradu mramora". Također postoje dokumenti o izvozu bijelog vapnenca u Berlin za gradnju zgrade Parlamenta i vladinih zgrada te palače Federalnog vijeća.

Što se tiče vegetacijskog pokrova, cijeli otok pa tako i istoimeni grad, obiluje zimzelenim hrastom i borovima, vinogradima, ružmarinom i lavandom. Obližnji otočić Šćedro osobito je bogat raznolikim mediteranskim stablima i biljkama. Najvažnije grane su, osim turizma, poljodjelstvo (vinogradi, masline, smokve, ružmarin, lavanda), ribarstvo i stočarstvo. Vino, lavanda i med dugo su vremena bili glavni poljoprivredni proizvodi Hvara.

Vino se krajem 19. stoljeća uspješno izvozilo u Francusku i Mađarsku. Emigranti koji su napustili otok početkom 20. stoljeća, postali su pioniri uzgoja vinove loze u Americi. Još 1880. ukupna proizvodnja ružmarinova ulja na otoku je dosegla 20 000 kg. Ulje se početkom prošlog stoljeća izvozilo preko Trsta za Englesku, Francusku i Njemačku kao osnovni sastojak za proizvodnju parfema. Ružmarin se uzgaja i danas, a bere se za sunčanih dana od lipnja do kolovoza, ponekad i do kraja rujna, a obrađena područja se iskorištavaju svake treće godine.

Uzgoj lavande i proizvodnja lavandinog ulja donedavno su bile osnovne djelatnosti otoka Hvara. U doba cvatnje u lipnju i srpnju, plantaže lavandina cvijeta ostavljale su prekrasan dojam.



Čipka od agave
posebna je karakteristika otoka Hvara, Danas čipku izrađuju samo sestre benediktinskog samostana u gradu Hvaru koje su i začetnice čipkarstva ove vrste u Hrvatskoj. Postupak je isti već 100 godina, zahtijevan je i mukotrpan. Započinje berbom listova agave starije od 3 godine. Iz listova se izvlače niti duljine jedan metar koje se zatim na specifičan način dotjeruju za izradu čipke.
Uz agavine niti vezana je teorija kako je neolitski pračovjek, nastanjen u Grapčevoj špilji, hvatao ribu pomoću mreža izrađenih od tih niti.

Hvarski je akvatorij, između ostalog, već od davnina poznat po obilju srdele i druge plave ribe, posebno oko Paklenih otoka i istočno od Šćedra prema Pelješcu.

Hvar je prije svega povijesni grad poznat već tisućljećima. Njegovo bogatstvo i sadržaj rezultat su brojnih okolnosti i prednosti, od kojih kao najvažniju valja izdvojiti nautički položaj hvarske luke. Naime, od samih početaka plovidbe na jedra, otok Hvar nalazi se u središtu glavnih pomorskih putova Jadranom, a sama luka grada Hvara, zaštićena malim otocima i prirodno izvrsno oblikovana, brodovima je pružala sigurno utočište od pogubnih vjetrova.

Zahvaljujući tomu, tijekom vremena ovdje je ostavljeno mnoštvo tragova, više nego na bilo kojem drugom jadranskom otoku. Zbog različitih vladavina, a svaka je nešto ostavila za sobom, Hvar je poseban i ističe se bogatom povijesnom i kulturnom baštinom.


POVIJEST GRADA HVARA

Otok Hvar je naseljen od ranog neolita, a Grci su tu osnovali koloniju Faros. Ime grada dolazi od riječi Pharos, grčkog naziva za otok Hvar i grad koji se nekoć nalazio na mjestu današnjeg Starog Grada , a od kojega je Hvar u 13. stoljeću preuzeo naslov otočkog središta. Pharos je utemeljen u 4. stoljeću prije Krista, a osnovali su ga jonski Grci sa otoka Praosa. Grke je na otok pozvao Dionizije Stariji, utemeljitelj Isse, prve grčke kolonije na Jadranskom moru.

Cilj je bio sagraditi prikladnu bazu za vojsku i širenje trgovine, ipak Pharos je postao pretežno poljoprivredna kolonija. Neki povjesničari pretpostavljaju da se u to vrijeme na mjestu današnjega grada Hvara nalazio grčki polis Heraclea. Pretpostavke na stranu, pouzdano je dokazano da su još u prvom stoljeću prije Krista, na prostoru današnjeg grada nalazilo najranije poznato naselje starosjedioca Ilira koje se prostiralo obronkom brda sa sjeverne strane gradskog trga. Trg je tada bio tek mala uvala. Na vrhu brda Iliri su izgradili jaku utvrdu, takozvanu gradinu.

U to vrijeme, točnije oko 235. godine prije Krista otok Hvar ulazi u sklop ilirske države kralja Argona, a kasnije dolazi pod vlast Rima. Naime, Rimljani su sredinom 2. stoljeća prije Krista započeli niz napada na Ilirska plemena. Za svoje strateške ciljeve koristili su sve luke na otoku Hvaru, kao i one na paklenim otocima i na Šćedru, rimskoj Tauridi, gdje se nalazilo utočište za brodovlje.

Tako se u razdoblju između 2. i 5. stoljeća poslije Krista, oko male, kasnije nasute uvale, a današnjeg gradskog trga, razvilo rimsko naselje i luka. U rimsko doba razvila se čitava mreža poljodjeljskih i ladanjskih kuća u blizini izvora pitke vode, dok se veća koncentracija zgrada nalazila na području današnjeg grada.

Tijekom 6. i 7. stoljeća Hvarska luka je važno vojno i pomorsko središte, dok je sam grad smješten na prostoru gradskog trga, a zaštićen s južne strane utvrdom. Pisani izvori donose malo drugih podataka u vrijeme kasne antike. Nakon 8. stoljeća grad je gotovo pusto mjesto, dok se pri dnu uvale, na mjestu današnje katedrale nalazi benediktinski samostan sv. Marije.

U ranom Srednjem vijeku otok Hvar zajedno s ostalim srednjodalmatinskim otocima ulazi u sastav hrvatske države.

1147. godine cijeli Hvar je okupirala Venecija, no nakon 1180., hrvatsko-ugarski kralj Bela III. uspio ga je vratiti pod svoju vlast. Venecija ponovo osvaja otok tek 1278. te obnavlja grad s vlastitim biskupom na mjestu današnjeg Hvara. Pod utjecajem moćne Venecije, otočko središte premješta se iz Starog Grada u Hvar koji postaje središte biskupije i komunalne uprave.

Godine 1292. započinje gradnja zidina i samostana koji je bio biskupovo sjedište, a dovršena je 1450. godine. Venecija je za vrijeme svoje vladavine prekinula tradiciju klanova i uvela sistem komuna, na što su se pobunili Hvarski plemići Juraj i Galeša Slavogosti 1310. Ipak, statut komune prihvaćen je 1331. godine.

1358. otok ponovo postaje dio hrvatsko-ugarskog kraljevstva, a potom pada pod bosanske kraljeve zajedno s Dubrovnikom sve do 1420. kada ga Venecija osvaja po treći put, ovaj put i ostatak Dalmacije. U okviru mletačke države luka grada Hvara predstavlja glavnu vojno pomorsku postaju na Jadranu i važno tranzitno središte.

Vrijeme je to kulturnoga razvitka Hvara, koji se temeljio na zemljoradnji, ribarstvu pomorstvu i trgovini. U ovom je razdoblju Hvar izgradio svoj prepoznatljivi urbani lik, te izrodio najviše duhovne vrijednosti (brojne pjesnike, dramatičare, povjesničare i teologe). U tom vremenskom razdoblju u Hvaru paralelno stvaraju vrsni autori i pisci poput Lučića, Hektorovića i Pelegrinovića bez kojih bi hrvatska književnost bila lišena zaista značajnih dijela. Među ovim tečevinama svakako je najvažnije prvo građansko kazalište utemeljeno 1612.g, ujedno najstarije takve vrste u Europi.

U tom razdoblju cijeli otok je procvao i na području ribolova i poljoprivrede. Povjesničar Pribojević potvrđuje činjenicu da je postojalo čak 180 brodova za ljetni ribolov, kao i velik broj teretnih brodova za izvoz. Brodogradnja je također bila važna, a Hvarska luka je imala vrsni nautički primat.

Razvoj na svim područjima kratkotrajno je zasjenio Hvarski ustanak u razdoblju od 1510. do 1514. obilježen krvavim sukobima plemića i pučana. Ustanak je predvodio Matija Ivanić zahtijevajući jednaka prava za sve. Trajao je pet godina i naposljetku bio okončan intervencijom Venecije, kada su sudionici svladani i kažnjeni vješanjem i sakaćenjem, što je prikazano na fresci u Kneževom dvoru. Tako je hvarska buna ugušena u krvi. Matija Ivanić uspijeva napustiti otok i povući se u Krajinu, odakle prelazi u Italiju, u grad Vieste, gdje se posljednji put spominje 1519. godine.

1571. godine otok su napali Turci i u potpunosti poharali Hvar, Stari Grad i Vrbovsku. Lokalno je stanovništvo preuzelo inicijativu i tijekom 16. stoljeća fortificiralo neke crkve i samostane. 1579. godine eksplozija baruta u gradskoj tvrđavi izazvala je velika razaranja u gradu.
P
adom Republike Venecije 1797. godine Hvar dospijeva pod austrijsku vlast sve do dolaska Francuza 1806. Ovo je razdoblje izrazitog pada gospodarskog i kulturnog života Hvara, koji će oživjeti tek krajem 19. stoljeća razvojem vinogradarstva. Austrijanci su ponovo okupirali otok 1813. i vladali sve do početka 20. stoljeća.

1868. godine, grupa uglednih Hvarana na čelu s tadašnjim biskupom dr. Jurjem Dubokovićem, osnovala je profesionalno turističko udruženje pod nazivom "Higijeničko društvo Hvar" koje se brinulo za ugodan boravak stranaca u gradu. Tako se, zapravo, počeo razvijati suvremeni turizam pa se ovaj datum uzima kao početak organiziranoga bavljenja turizmom u gradu.
1903. godine otvoren je prvi hotel "Carica Elizabeta" nastao na temeljima Kneževe palače, današnji hotel Palace. Otprilike u isto vrijeme krenulo je obnavljanje svih otočkih luka, podignuti su novi svjetionici i isušena močvarna, malarična područja u okolici gradova i manjih sela. Prva cesta koja je povezala Jelsu, Pitve i Vrisnik dovršena je tek 1907., a cesta od Jelse do Hvara 1936. Prije toga su stanovnici prelazili taj put na mulama i magarcima gotovo deset sati.

HVAR U NOVIJE VRIJEME

U studenom 1919. godine otok je zauzela talijanska vojska čija je okupacija trajala do potpisivanja Rapalskog ugovora 1921, kojim je Hvar postao dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je kasnije nazvana Jugoslavijom.

Hvar je u sastavu Kraljevine Jugoslavije sve do 1941. To je razdoblje siromaštva i iseljavanja Hvarana u prekomorske zemlje. Polagani razvitak turizma u Hvaru otvara nove gospodarske perspektive. Osiguravaju se sredstva za razvoj turističkih usluga, ponude kao i promidžbe Hvara. Tada je izgrađeno i gradsko kupalište koje se u ono vrijeme spominjalo kao najljepše na Jadranu. Tako se Hvar od malog provincijskog gradića razvio u suvremeno turističko ljetovalište.

Nakon priznavanja Hrvatske kao neovisne države, 15. siječnja 1992. godine, Hvar je ponovno u svojoj domovini, Republici Hrvatskoj, dobio novi administrativni status u okviru cjelovite teritorijalne organizacije koja je bila provedena. Za vrijeme Domovinskog rata Hvar organizirano nudi smještaj izbjeglima s ratnih područja, a u poslijeratnim godinama ponovno se okreće turizmu.

GRAD HVAR DANAS

Nakon stoljeća bogate povijesti, grad Hvar je danas turistički centar otoka i jedno od najomiljenijih odredišta na Dalmatinskoj obali.



Kao takav, dobro je razvio svoju prometnu povezanost na svim razinama. Tako je pomorski povezan s kopnom, višestrukim, svakodnevnim trajektnim i brzobrodskim linijama unutar splitskog okružja. U vrijeme ljetnih mjeseci, trajektne veze s otocima su pojačane, a voze i hidrobrodovi.

Hvar je preko luke u Starom Gradu povezan i trajektnom vezom Rijeka-Zadar-Split-Stari Grad-Korčula-Dubrovnik-Bari, kao i međunarodnom vezom Pescara-StariGrad-Split te međunarodnom trajektnom vezom Ancona-Stari Grad-Split-Korčula.

Kada se putuje avionom, splitski aerodrom je najbliži Hvaru. Na aerodromu postoji organizirani prijevoz autobusima do splitske luke svakih 20 minuta.

Na otoku postoje dvije trajektne luke za prihvat automobila a to su Stari Grad i Sućuraj. Vožnja od Stari Grada do Hvara traje tek desetak minuta i to cestom koja prolazi predivnom južnom stranom otoka sve do krajnjeg istočnog mjesta Sućurja. Postoje i autobusne linije na otoku Hvaru, tako da su veze grada Hvara sa Starim Gradom i Jelsom svakodnevne i višekratne.

Sidrišta koja nudi grad Hvar jesu sidrište u hvarskoj luci te Aci Club Palmižana na Paklenim otocima, jednom od najomiljenijih nautičkih odredišta na Jadranu. Marina u Palmižani smještena je u atraktivnoj uvali na otoku Sveti Klement.

Nautički centar u uvali Palmižana smješten je u jednoj od najsigurnijih prirodnih luka na Jadranu. Od Hvara je udaljen 3,5 km. Nudi 190 vezova s mogućnošću priključka na vodu i struju, elektronski i mehanički servis, trgovinu, restoran, sanitarne uređaje, telefonsku i VHF vezu.

Hvarska luka nudi vezove na obali i u marini koji se plaćaju uz odlagalište otpada, priključke na električnu struju i vodu. Isto tako na raspolaganju je i nekoliko servisa za garažiranje i popravak čamaca i jahti.
U zgradi Arsenala ured ima i granični prijelaz u Hvaru.

KULTURNE I POVIJESNE ZNAMENITOSTI

Bilo kojim prijevoznim sredstvom putovali do grada Hvara, u svakom slučaju iskusit ćete romantičnu vožnju morem do samog otoka. Kada ugledate Hvar i počnete uživati u njegovim blagodatima, znat ćete da se vaše putovanje isplatilo. Dolazeći u Hvar, s morske strane dočekuje riva obrubljena palmama i sedam stoljeća stare zidine. Na brežuljku iznad grada uzdiže se gradska utvrda, poznata pod nazivom Fortica. Podignuta je na ostacima srednjovjekovne utvrde iz 16. stoljeća, dok su zgrade unutar tvrđave sagrađene za vrijeme vladavine austrijskog carstva. Danas je Fortica rekonstruirana i pretvorena u turistički objekt.



Središte starog dijela grada jest gradski trg, takozvana Pjaca, najveći i svakako jedan od najljepših trgova u Dalmaciji, veličine 4500 m2, iznad kojeg se, unutar gradskih zidina nalaze djelomično sačuvane palače hrvatskih plemića, a na južnoj padini kuće pučana. Istočna strana je zatvorena katedralom i biskupovom palačom u kojoj se nalazi muzej. U središtu trga, ispred katedrale nalazi se veliki bunar iz 1520. godine.

Na trgu je i Arsenal, najstarije kazalište u Hrvatskoj koje je i danas aktivno. Na njegovim se daskama odvija dramski program, koji je posebno intenzivan u ljetnim mjesecima.

Pored uvale na jugu grada nalazi se Franjevački samostan, izgrađen između 1461. i 1471. godine kao konačište za mornare. Čitav samostan okružen je vrtovima i ograđen zidom. U vrtu ispred blagovaonice nalazi se 300 godina star čempres, čudesne veličine i oblika. Unutar samostana se nalazi muzej u kojem se čuvaju zbirke starih knjiga, novca, a posebna vrijednost je slika Posljednje večere s početka 17. stoljeća.

DOĐITE I UŽIVAJTE!

U Hvaru se na svakom koraku vide i osjećaju tragovi prošlosti. Stoljeća su obrađivala njegov kamen, povijesna razdoblja, najviše renesansa, oblikovala su njegov konačan izgled i dojam. Ipak, njegova ljepota ne leži samo u bogatoj povijesti već i u odlično uređenoj luci te turističkoj ponudi koja uzdiže grad uz rame najbolje opremljenim suvremenim ljetovalištima.

Samo Pakleni otoci sa svojom ponudom hotela, apartmana i neusporedivom klimom koja ima povoljne zdravstvene učinke, pridaje sjaj iznimno svestranom i izvrsno posjećenom području već duže od stoljeća. Zbog klimatskih karakteristika razvio se i medicinski turizam. O veličini Hvara kao turističkog mjesta najviše govori 9 hotela sa 2300 kreveta, te oko 8000 ležaja u privatnom smještaju.



Što se tiče mogućnosti koje grad nudi u zabavnom i kulturnom smislu, Hvar pruža široku lepezu događaja koji se odvijaju uglavnom ljeti. U sklopu "Hvarskog ljeta" posjetitelji svake godine imaju priliku vidjeti solidan program.

Naravno, nezaobilazni dio Hvara je i njegova "spiza".Tako hvarski ugostiteljski objekti nude širok izbor jela, od klasičnih, do specijaliteta stare hvarske kuhinje.

Na zabavnom planu ističu se kafići na trgu, te posebno, najbolji koktel bar u Hrvatskoj "Carpe diem", gdje se na zaista zabavan način može iskoristiti dan. Naravno postoje i drugi sadržaji koje ćete najbolje upoznati ako posjetite ovaj biser Jadrana.

Jer usprkos tomu što je grad Hvar opjevan u brojnim stihovima, a oslikali su ga i mnogi umjetnici, sam je sebi najbolji pripovjedač svoje priče. Stoga ga posjetite i uvjerite se.


Piše: Tamara Vrdoljak



{googleAds}<script type="text/javascript"><!--

google_ad_client = "pub-4856610173099525";

/* 300x250, HOSTAMO SL-TEX */

google_ad_slot = "8444226637";

google_ad_width = 300;

google_ad_height = 250;

//-->

</script>

<script type="text/javascript"

src="http://pagead2.googlesyndication.com/pagead/show_ads.js">

</script>{/googleAds}