Arhiva članaka HRsvijet.net



U Hrvatskoj virus postao hit

AUTOR: Amalija Šašek

 

Virus koji je godinama obitavao u podzemlju, skriven i rijetko spominjan, munjevitom je brzinom zahvatio gotovo svaki kutak naše domovine. Dolazi nam kroz televizijske ekrane, monitore, ulazi kroz prozor, šulja se kroz ključanicu, više nitko nije siguran, a cjepivo još uvijek nije testirano. Što se ime virusa više spominje, on postaje sve jači. Virusom su zaraženi političari, svećenici, policajci, estradne zvijezde, novinari, menadžeri, a oni kojima više nema pomoći izolirani su i zabranjeno im je da pričaju o simptomima. Skriveni su iza rešetaka i hipnotizirani obećanjima. Ili se barem tako čini.

Sve je počelo bezazlenim susretom obrazovanog i uglednog gospodina, menadžera jedne od najjačih državnih tvrtki i njegovog susjeda, čovjeka koji nije imao sreće, mogućnosti, a ni volje završiti fakultet. Gospodin je krajičkom oka i u čudu promatrao svog sugovornika, priprostog čovjeka neprimjerenog vokabulara. Neugodan je susjed na sebi imao odijelo od najfinijeg materijala, zlatni lanac na vratu, a na ruci sat koji je menadžer želio kupiti još prije nekoliko mjeseci. Iako različiti, susjedi su postali prijatelji. Jednog dana sklopili su pakt, priprosti je čovjek postao pomoćnik menadžeru u državnoj tvrtci, a ovaj je zauzvrat dobio sat koji je toliko želio. I tako je virus prešao s čovjeka na čovjeka.

Međutim, za njihov je pakt ubrzo saznao jedan od direktora tvrtke. Dugo je razmišljao o svom menadžeru, koji je sklopio toliko dobrih poslova, a sad ga je iznevjerio. Direktor uzme telefon u ruke, odlučio je prijaviti pojavu virusa nadležnim tijelima. No, u tom trenutku shvati da je i on zaražen, nema više povratka, kroz glavu mu prođe kako njegov rođak već nekoliko mjeseci traži posao, a u jednom sektoru tvrtke oslobodilo se radno mjesto. Virus je brzo ušao u sve urede tvrtke, a zatim su ga radnici prenijeli svojim obiteljima i prijateljima.

U cilju zaustavljanja epidemije državne vlasti su formirale specijalnu komisiju koja je zadužena za provođenje akcijskog plana, koji bi između ostalog trebao stvoriti preduvjete za adekvatno liječenje oboljelih. Jedan od članova komisije dobio je zadatak provjeriti uzrok tako brzog širenja virusa. Na teren je krenuo uzdignute glave, naoružan znanjem i sigurnošću. No, imao je slab imunitet, te se i on ubrzo zarazio, a virus je prenio i na ostale članove komisije.

Situacija je izmakla kontroli, naša je država ostala bez saveznika i bilo kakve pomoći. Vlasti nisu imale drugog izbora nego pustit strane i specijalizirane agente da riješe situaciju. Agenti su stigli s jasnim ciljem, odlučili su smijeniti hrvatski državni vrh, novoj su vlasti predali svoje naputke, a zatim zauzeli stav promatrača. Nakon nekog vremena nadležna su tijela ponovno u funkciji, zaraženi su odvedeni na ispitivanje, a oni najkritičniji zadržani su u izolaciji. Među njima našli su se menadžer i njegov susjed s početka priče, dok je direktor pušten kući jer se ustanovilo da se virus povlači iz njegovog organizma. Promatrači su zapljeskali novoj vlasti, a zatim se povukli kako bi napisali detaljno izvješće o razvoju situacije.

Novoj je vlasti pljeskao i narod.

No, nitko nije obraćao pažnju na činjenicu da je virus u međuvremenu mutirao. Počeo se širiti još brže, a zaraženima je pružao osjećaj zadovoljstva. Odjednom su svi poželjeli biti zaraženi jer su shvatili da nema nikakvih posljedica. Čak i u slučaju da ih nadležna tijela odluče zatvoriti na neko vrijeme, dok se ne izliječe, zaraženi dobro znaju da će ih čekati sva ona blaga koja su stekli pojavom virusa.

I tako je u Hrvatskoj korupcija postala hit, jednostavno se zavukla pod kožu. Korupcija je postala začin Podravkinoj juhi, prohujala je postrojenjem HEP-a, provozala se u vlakovima HŽ-a, obojila HAC-ove tunele, kontrolirala je prodaju ispita na fakultetima, pobrinula se za dionice državnih tvrtki, gradila je autoceste, progovarala iz usta ministara i novinara…

Nekolicina imunih, mahom oni koji su uspjeli stvoriti materijalno blagostanje prije pojave virusa na pošten način, ili pak oni koji optimistično gledaju u budućnost i odolijevaju korupciji, riskirajući pritom vlastitu egzistenciju, pokušavaju se udružiti i zajedničkim snagama oduprijeti daljnjem širenju virusa. Međutim, onih zaraženih je više, a virus ionako mogu uništiti samo oni koji su ga stvorili.