Arhiva članaka HRsvijet.net

“Bosanski domoljubi najprije se trebaju obračunati s Hrvatima, poništiti Washingtonski sporazum i Ustav Federacije BiH, preoteti mješovite županije, a tek onda udariti na vodstvo Republike Srpske“, kazao je ovih dana dr. Mark Attila Hoare, povjesničar i profesor na Fakultetu za umjetnost i društvene znanosti Kingston Universityja u Londonu.

 

U istom tonu, i sa potpuno identičnim porukama,  javnosti se nekoliko dana ranije obratila i Međunarodna krizna skupina (ICG).

- „Neučinkovita administracija većeg od dva bosanskohercegovačka entiteta paralizirala je proces donošenja odluka, dovela Federaciju BiH na rub bankrota i prouzročila socijalne nemire." - stoji u sažetku izvješća ICG-a dostavljenom medijima.

Riječ je, naravno, o koordiniranim porukama ciljano plasiranim za potrebe predizborne kampanje u BiH, na temelju kojih se bez osobitih naprezanja  dolazi do zaključka od kud dolazi vjetar u leđa crveno-zelenom brodu bosanskih unitarista, kojim suvereno kormilari Zlatko Lagumdžija.

Nastavak je to političkih poruka koje je prije nekoliko mjeseci javno uputio aktualni britanski ministar vanjskih poslova William Hague, najavljujući  „da će nova britanska vlada snažno podržavati daljnje proširenje EU-a na zapadni Balkan i Tursku te da će se zauzimati za sankcije protiv onih političara koji budu radili na slabljenju države Bosne i Hercegovine“.

Na tragu ovakvih poruka britanskih političko-diplomatskih krugova, po već uhodanoj matrici, reagirali su i pojedinci iz vrha hrvatske politike. Tako su Stjepan Mesić i Zoran Milanović javno poduprli Zlatka Lagumdžiju i njegov bošnjački SDP, dočim je Ivo Josipović otišao i jednu stepenicu dalje.

Proglasivši Lagumdžijin SDP izbornim pobjednikom na netom okončanim izbornim procesom u BiH, bez obzira na broj dobivenih glasova, Josipović je ustvrdio da su za Željka Komšića glasovali i Hrvati, pokušavajući na taj dati legitimitet neviđenom izbornom inženjeringu, osmišljenom s ciljem potpune majorizacije Hrvatskog naroda u BiH.

Međutim, nije potrebno previše pameti da bi se utvrdilo tko je to izabrao građanina Komšića. Pogledamo li činjenicama u oči onda ćemo doći do podatka da je Željko Komšić na ovim izborima dobio 316.098 glasova, što je nešto manje od ukupnog broja Hrvata koji trenutačno žive u BiH.

Pogledamo li iz kojih to izbornih jedinica dolaze Komšićevi birači, onda ćemo doći do zaključka da se radi o većinskim bošnjačkim prostorima u kojima živi zanemariv broj Hrvata. Međutim, kad temeljitije pogledamo koliki su broj glasova u tim izbornim jedinicama dobili hrvatski kandidati, onda dolazimo do zaključka kakvom je izbornom inženjeringu izložen hrvatski narod u BiH.

Naravno, ovakav je razvoj događaja bio predvidljiv. Većina hrvatskih političkih predstavnika u BiH mjesecima je upozoravala na ovakvu mogućnost, javno apelirajući na Bošnjake da se ne ide tim pravcem. Međutim, svi ti apeli bili su uzaludni. Kao što su bili uzaludni i apeli koji su prije dvadesetak godina upućivani Slobodanu Miloševiću, koji je upravo u to vrijeme krenuo u proces preoblikovanja Jugoslavije po mjeri srpskog naroda.

Sličnom metodologijom i retorikom, praćen istim međunarodnim saveznicima, u takav je proces krenuo i Zlatko Lagumdžija. Jedina razlika je u tome što je Miloševićeva politika nastojala napraviti „veliku“ Jugoslaviju po mjeri Srba, dočim Lagumdžija stremi izgradnji „male“ Jugoslavije, po mjeri Bošnjaka.

Takva politika Zlatka Lagumdžije nikako ne pogoduje stabilizaciji stanja u BiH, niti jačanju vezivnog faktora u ovoj višenacionalnoj zajednici, koja je stvorena voljom međunarodnih središta moći, smatraju analitičari. Ovakvom se politikom ne gradi nego razbija današnja BiH, ocjene su koje svakodnevno slušamo, uz jasne poruke hrvatskih i srpskih političara da nikada neće prihvatiti takvu BiH.

Međutim, ovakva politika Zlatka Lagumdžije donijela je i nešto dobro. Poglavito Hrvatima. Nacionalna homogenizacija Hrvata do koje je došlo nakon ponovnog instaliranja Željka Komšića na mjesto hrvatskog člana u Predsjedništvu BiH umnogome podsjeća na onu od prije dva desetljeća. Tadašnje homogeniziranje Hrvata može se zahvaliti Slobodanu Miloševiću i prijetnjama koje su od njega dolazile, smatraju analitičari.

Slično se događa i danas. Zlatko Lagumdžija je za homogeniziranje hrvatskog nacionalnog tkiva u BiH napravio više nego svi hrvatski političari u posljednjih  desetak godina. Svojim potezima u potpunosti je  homogenizirao hrvatsko biračko tijelo, koje će u budućnosti biti iznimno tvrd politički orah.

Naravno, Zlatko Lagumdžija i njegovi mentori od početka su bili svjesni  tih i takvih mogućnosti. Stoga, od samog početka postoji velikobosanski plan i za ovakvu situaciju. Međutim, nije riječ ni o kakvom originalnom planu, nego opet o preslici Miloševićevog uratka zvanog „Sejdo Bajramović“.

Lagumdžijini emisari i njihovi međunarodni mentori, naime, određeno vremensko razdoblje pokušavaju osigurati potporu nekih stranaka koje djeluju na prostoru s hrvatskom većinom. To je u prvom redu NS Radom za boljitak, na čijem su čelu braća Ivankovići-Lijanovići, zatim Ljubićev HDZ-a 1990, te Jurišićev HSP-a BiH.

Igrajući na kartu hrvatskog nejedinstva, Zlatko Lagumdžija na sve načine pokušava osigurati potporu ovih triju stranaka, koje će u budućem sazivu Parlamentarne skupštine BiH imati, ni malo zanemariva, četiri zastupnika.

Uvlačenjem ovih stranaka u koaliciju okupljenu oko velikobosanskog SDP-a, Lagumdžija bi dugoročno „riješio“ hrvatsko pitanje u BiH po modelu „Sejdo Bajramović“, te bi u posljednjoj fazi plana mogao glavninu snaga usmjeriti na „udar na vodstvo Republike Srpske“, što mu je ovih dana predložio i britanski profesor sa  sveučilišta Kingston University.

Međutim, vodstvo Republike Srpske je u potpunosti svjesno stvarnih ciljeva ovog plana, tako da se Dodikova potpora Zlatku Lagumdžiji može okarakterizirati kao sfera znanstvene fantastike.

Iz poteza koje najavljuje zadnjih dana, Dragan Čović pokazuje da je izrastao u jednog od najpragmatičnijih političara u Hrvata. Najavljujući  svehrvatsku koalicijsku vladu na svim razinama, Čović pokazuje da je u potpunosti svjestan ozbiljnosti trenutka. Samo široka svehrvatska koalicija može odgovoriti izazovima pred kojima se trenutačno nalazi hrvatski narod u BiH. Zbog toga ne treba nikoga iznenaditi ukoliko u vladama na svim razinama vlasti, bez obzira na loš izborni rezultat, budu zastupljeni i HDZ 1990. i HSP BiH.

Zauzvrat, Božo Ljubić i Zvonko Jurišić trebaju samo podržati  projekt stvaranja hrvatske federalne jedinice u BiH, za koju se zalaže više od  90 posto Hrvata u BiH

Ukoliko do toga dođe onda će Bože Ljubić i Zvonko Jurišić pokazati da osjećaju bilo svoga naroda. Ako bi kojim slučajem postupili suprotno, onda bi zasigurno dodatno pogoršali položaj hrvatskog naroda u BIH, ali bi zauvijek nestali s političke pozornice.

Kao što Sejdo Bajramović nije bio zauvijek potreban Miloševiću, tako bi i Zlatko Lagumdžija usluge ovog dvojca iskoristio samo jednokratno.

 

Ilija Zovko

 

Vezani članci:

Poruka nove britanske vlade: sankcije protiv onih političara koji budu radili na slabljenju države BiH

Nova britanska vlada zapovijeda BiHu: Nema trećeg hrvatskog entiteta, nema odcjepljenja Republike Srpske

Milorad Dodik: Ministar vanjskih poslova Velike Britanije glumi siledžiju

ICG: Pod krinkom ušteda predlažu cementiranje bošnjačko-srpske podjele BiH

Britanac Marko Attila Hoare savjetuje Bošnjacima: Prvo se obračunajte s Hrvatima a tek onda udarite na vodstvo Republike Srpske

Čović: 15 godina SDP nije ponudio bošnjačkog člana Predsjedništva što pokazuje ciljeve te stranke

Dragan Čović: Žao mi je, Josipović nije razumio, za Komšića je glasalo 99 posto Bošnjaka i on je bošnjački predstavnik

Dragan Čović najavio treći entitet: "Bošnjaci izabrali hrvatskog člana Predsjedništva" (VIDEO)