Pa kome više nije jasno da je Vukovar danas izdan? Izdan!!! Prodan! Žrtve se opet gaze! Vukovar je Srebrenica! Vukovar je Auschwitz! Vukovar je Jasenovac! Vukovar je Bleiburg!

Zbog fizičkog napada na trojicu policajaca u Vukovaru, policija je na kriminalističku obradu privela osmoricu mladića iz Osijeka u dobi od 19 do 24 godine. To što iz policije demantiraju da nema veze s uvođenjem ćirilice u Vukovaru, svakom pučkoškolcu je jasno da to ne drži vodu. Milanović i Ostojić „žele“ sukobe, svjesni su da stariji znaju da su s druge strane njihove kolege, policajci branitelji ili njihovi sinovi, ali zato su mladi 'nabrijani'. Njima policija sliči na miliciju po svojim postupcima. Koji zdrav razum može slati policiju i to onu elitnu u Vukovar da čuva nekakve pločice s natpisima koji su nerazumni mlađim Hrvatima i hrvatskim građanima. Pitanje je što slijedi dalje? Možda uvođenje ćirilice u škole, jer ne bi se začudili imajući na umu tko je ministar prosvjete koji je, ne samo konfliktna osoba koja ne uvažava ni Ustav ni zakon, nego ga treba razumno staviti u kontekst ranih devedesetih godina? Kad su u pitanju incidenti, kao i onaj s policijom u Vukovaru, a što Vlado Domović odmah pokušava demantirati da nema veze s ćirilicom, nije ništa drugo doli obična laž. Pa tko ga to pita? Zašto ima potrebu to govoriti? Mladi ne shvaćaju da ljudi – normalni hrvatski policajci - moraju od nečega živjeti.  Nisu željeli u mirovinu i nisu željeli opterećivati hrvatski proračun i mirovinsko osiguranje.  Mnogi su maknuti, stavljeni su u zapećak kako bi osiguravali određene objekte, jer Račanova pa Sanaderova vlada je imala geslo, a nastavila Kosoričina i aktualna da su previše nacionalni, a premalo profesionalni.  Premda su se znali nositi sa svim problemima i bilo je manje kriminaliteta nego danas, odjednom su ti policajci postali nepoželjni. To mladi ne znaju. Mladi ljudi vole Hrvatsku, više nego ijedan ministar iz aktualne Vlade što je dokazivo prema ministarskim odlukama i izjavama.  Isto tako, Domović ako želi biti autentičan mora objaviti imena ozlijeđenih policajaca, kad već izlazi u javnost.  Neka se vidi i njihova nacionalnost, njihov postupak prema tim mladim ljudima…  Milanović i Ostojić, umjesto da zaštite mlade, pokazuju  im primjerom kako se (ne)voli Hrvatska, oni šire mržnju i navlače mlade na incidente kako bi ih mogli progoniti… Mladi, ne nasjedajte na njihove provokacije, njihove izjave i njihove medije.  Oni na jednoj strani štite zločince, a na drugoj progone domoljube. Usporedite – Tito na Bundeku, ustaški znak… (Ostojić!). Lex Perković  i Milanović…. Nemojte nasjedati na njihove „istine“! U Hrvatskoj su pravo i pravda dva različita pojma. To znade i onaj kojem je kvocijent inteligencije ispod 60, a ne 70 i kusur – koliko misle da imaju pojedinci koji se nastoje igrati s hrvatskim narodom!!!

Vukovar je alibi za Perkovića i Bajićevo prekrivanje komunističkih zločina

Pa kome više nije jasno da je Vukovar danas izdan? Izdan!!! Prodan! Žrtve se opet gaze! Vukovar je Srebrenica! Vukovar je Auschwitz! Vukovar je Jasenovac! Vukovar je Bleiburg!

On je alibi Vladi kako bi se skrenula pozornost u drugom pravcu i sakrili komunistički i četnički zločini. Za više od petsto zločinaca koji su počinili zlodjela u vrijeme komunizma, a još se šepure, pripremljeni su dokumenti. No, dok je Bajić na čelu, sve završava u ladicama.  Hvala Bogu, pa i po mjeri najvećih sankcija Europske komisije, istina će jednom na vidjelo! Specijalnog komunističkog rata svakome je dosta. Dosta je laži, torture, prisluškivanja, otpuštanja radnika, omalovažavanja građana, bahatosti – a to su odlike aktualne vlasti.  U Hrvatskoj nema poštena suđenja za komunističke zločine. Kad se sudilo dr. Zoranu Božiću za klevetu krajem devedesetih godina, Nikola Milićević  se hvalio s ubojstvima, a na upit – zar to nije ratni zločin -  sutkinja Jasna Rađenović je odgovarila – ne sudi se za ratni zločin, nego za klevetu! To je hrvatsko pravosuđe!

Vratimo se na Vukovar. Kako bi bilo da u Srebrenicu uvedu ćirilicu? Slikovito je to opisano u Večernjem listu. Između ostaloga napisao je Anđelko Kaćunko pod naslovom „KAKO SE SLOVIMA UBIJA U SPECIJALNOM RATU“ - … pružam otpor kretenizaciji masa, kojima čak i ozbiljni javni i 'državni' mediji pomažu da u njihovim glavama i dušama 'rat nikad ne završi'. I to u do apsurda naelektriziranoj društvenoj atmosferi zbog nasilnog uvođenja ćirilice u Vukovar. A namjeravao sam napisati vrlo kratak post samo o tom nesretnom ćiriličnom nasilju, dvopismovnom – a NE DVOJEZIČNOM, gospodo-drugovi! – teroru! Naime, u Istri su DVOJEZIČNE ploče: na hrvatskom i talijanskom, a u Vukovaru su u prvom redu DVA PISMA: latinica i ćirilica (hrvatski i srpski jezik tu imaju sekundarno značenje)!  No što je tu, u toj novoj bitki (odnosno nedovršenom ratu) bitno? Mnogo “pljeve” je već prosuto. Ipak palo je i poneko “zrno” – zrno istine. Od početka je i tzv. zadnjoj budali bilo jasno više nego “prvom čovjeku Ove vlade” da je ćirilica (koja je i hrvatsko pismo!) u Vukovaru – SIMBOL. Simbol (stare i nove!) agresije na Hrvatsku, na Grad, na Naciju, na Identitet, na Slobodu, na Žrtvu, na Žene, na Majke, na Mrtve, na Grobove, na Branitelje…!!! Zar je to tako teško (bilo) shvatiti?!

Očito, nekima je to jaaako teško shvatiti, a nemoguće prihvatiti. Među takvima je i tzv. ministar uprave u Ovoj vladi. Na pitanje novinarke SD “zašto se dvojezične ploče u Vukovaru postavljaju BAŠ SADA”, taj “politički genij” najniže štreberske klase kumrovečke škole iz razreda svoga druga Zokyja kaže: “Ovo je postupno uvođenje, evo skoro DEVET MJESECI nakon što su se STEKLI UVJETI da se dvojezične ploče uopće postave…!” Itd, bla-bla… Zanimljivo, kaže mini-star, “stekli su se uvjeti” za to, za ove nerede što sada potresaju Hrvatsku… i to točno poslije devet mjeseci – valjda nakon što je, recimo slikovito, u maternici Ove vlade dovoljno naraslo to njihovo ‘dvojezično ČEDO’ (a tko mu je Otac, hoće li se doznati, ili ih je više… Klan 21?)… Bože pravde, kako je slijep taj mini-star Arsenije Bauk Crnojević!

Da skratim, citirat ću prof. Mirjanu Krizmanić (s kojom se u mnogočemu redovito ne slažem, ali joj ovaj put čestitam na preciznoj dijagnozi stanja):

“Tijekom devedesetih sam sa skupinom kolega pružala psihološku pomoć stradalnicima iz Vukovara i sjećam se jedne žene koja je bila silovana i koja je svojeg silovatelja viđala svaki dan na ulici u Vukovaru. I trpjela različita dobacivanja. Takvim ljudima je ćirilica simbol da se s njihovom patnjom nitko ne suosjeća, i zato se njezino uvođenje nije trebalo na ovaj način provoditi… U Vukovaru ljudi još uvijek traže kosti svoje djece. Oni koji znaju gdje se nalaze ne žele o tome ništa reći. Vukovar je strašno patio, pa je okrut i neosjetljivo bez prave pripreme uvoditi ćirilicu i tako lomiti njihove živote!” Hvala, profesorice! Tko ne razumije bit, neka zamisli uvođenje ĆIRILICE na ulice SREBRENICE!“

M. Kekić