Logo

Na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, 5. kolovoza, misno slavlje u zagrebačkoj prvostolnici predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, prenosi IKA.


„Došli smo vjernički, s pouzdanjem, obnoviti spomen na događaje u kojima se Bog očitovao po hrabrosti i nesebičnosti ljudi, osobito hrvatskih branitelja. Došli smo moliti za blagoslov i snagu svima koji među nama trpe te najviše osjećaju teret života i tragove ratnoga nasilja nad hrvatskim bićem. Došli smo zahvaliti za slobodu koja je rođena iz višestruke žrtve poginulih i ranjenih, prognanih i proganjanih, ponižavanih i izlaganih ruglu. Zato s posebnom osjetljivošću među nama cijenimo majke i očeve, udovice i djecu poginulih branitelja. I ta se osjetljivost za nas kršćane ne smije svesti na spomen u govorima, nego na zalaganje da im mi u vjerničkim zajednicama, u državi i društvu budemo istinska potpora; da ih ne prepustimo dvoličnosti i cinizmu”, rekao je biskup.

Današnji je dan u svome imenu spojio tri nosive stvarnosti spomena: pobjedu, zahvalnost i branitelje. Neka odjekuju u našemu srcu, dok molimo za svoju domovinu, potaknuo je biskup.

„Dok danas slavimo Gospodina u zahvalnosti za dar slobode svoje domovine, pred nama su ljudi koji su imali puno vjere. Koliko puta smo mogli čuti i koliko su nam puta branitelji ponovili: ‘Bog mi je pomogao; da nije bilo vjere, ne bismo izdržali’. A razvalina, znakova smrti i straha nije nedostajalo”, rekao je biskup u homiliji na misi na kojoj su bili časnici Hrvatske vojske, hrvatski branitelji i brojni vjernici. Biskup je primijetio da se o današnjemu danu običava govoriti kao o spomenu na završno oslobađanje ljudi i prostora njihova življenja s pomoću oružane operacije pod vojnim imenom ‘Oluja’ čime se ujedno ulazi u opasnost da se previdi sve ono što je prethodilo toj slobodi.

„Napominjem to u ovoj prvostolnici, ispod njenih tornjeva koji su srpskomu osvajaču poslužili za govorljivu sliku koju dobro pamtimo. Sjećamo se kako su govorili da će Hrvatska biti prostorno onolika koliko se vidi s tornjeva ove katedrale. I to zacijelo ne misleći na sunčani ljetni dan i vjerojatno priželjkujući da i ovi tornjevi padnu kao toliki drugi koji su gađani, paljeni i srušeni. Ali ne samo tornjevi crkava. Gađan je hrvatski život u širokome rasponu svega dohvatljivoga granatama, mecima, slovima i glasom”, rekao je biskup. Prema njegovim riječima, ‘Oluji’ je prethodilo zlo koje je ostavilo duboke, teško lječive rane. One su dio nesigurnoga podnožja kojega smo uvijek svjesni, ali ne smijemo gledati u njega, bez prepoznavanja Kristove prisutnosti, primijetio je biskup Šaško.

„Govoriti danas o hrvatskim vojnim oslobodilačkim akcijama, o stradalima u njima, ne spominjući prethodne godine najdubljih poniženja, nepravda, straha, odvodi u neistinu iz koje se ne može granati dobro”, rekao je biskup, istaknuvši da radost kakvu hrvatski narod ne pamti, radost nakon vraćanja slobode nije progovorila takvom snagom bez razloga. Zar se ne sjećamo malovjernosti; kada se činilo da ćemo biti satrveni, prepušteni igrama visoke politike i oružanoj snazi neprijatelja, zapitao je biskup.

„Na današnji se spomen niti jedan hrvatski čovjek ne smije veseliti zbog toga što je tutnjalo oružje, što su se srca stezala, što su ljudi ubijeni; danas se treba veseliti radosti koja je rođena u pobjedi nad zlom. Ali, za to je potrebno vidjeti cijeli luk koji obuhvaća život tih ratnih godina. Važno je to da bi se vidjelo da su žrtve, svi poginuli posljedica zla, onoga zla koje su pristali nositi napadači na Hrvatsku. Jer danas se pokušava vagati, govoriti o poštivanju čovjeka i žrtava, nabrajati pogreške hrvatske obrane, gurajući u stranu istinu s početka da Hrvati i ljudi koji Hrvatsku osjećaju dijelom svoga bića nisu smjeli imati pravo na radost”, istaknuo je biskup, upozorivši da se to gušenje hrvatske radosti nastavlja promicati istim žarom.

„A mi smo tu, ustrajni, još uvijek liječeći rane s pouzdanjem u Gospodina, posebno pozorni na suzne oči onih koji već dvadeset i tri godine ne uspijevaju riječ ‘radost’ izgovoriti tako da to čuje i njihovo srce. Pa ipak, danas se radujemo, jer je naša radost, prokušana patnjom jamstvo da ćemo biti osjetljiviji na rane svakoga čovjeka. Zato danas treba slaviti, jer ako se umorimo slaviti dobro, ako pomislimo da je to nevažno, počet će nam naređivati što smijemo slaviti, a što ne smijemo; čemu se smijemo radovati, a čemu ne; što smijemo osjećati, govoriti, prema čemu težiti”, rekao je biskup, poručivši da je današnji dan prije svega spomen radosti koji je potrebno čuvati i prenositi naraštajima.

‘Oluja’ nije prijetnja nikomu tko poštuje tuđu slobodu, niti je takva da bismo ju stidljivo trebali izgovarati. Ona u hrvatskoj duši povezuje trpljenje i slobodu, ali živi kao radost svima koji se raduju dobru. Ta je radost ujedno mjera za dobro Hrvatske, jer je niknula iz korijena Kristove Radosne vijesti. Oni pak koji donose odluke ili postupaju tako da narušavaju tu hrvatsku radost svjesno se postavljaju protiv istine, upozorio je biskup.

„Kada je ne tako davno bilo rečeno da nam je potrebna nova ‘Oluja’, osjetili smo kako nekima ‘Oluja’ nije draga. Čini se da se taj pojam može spomenuti tek u okviru gospodarstva, kao da bi bez pridjeva ‘gospodarska’ ‘Oluja’ po nečemu bila upitna.

Zato se dobro pitati što je to i za koga u ‘Oluji’ sporno; ima li nešto što je sporno u oslobađanju od zla, od nasilja i mržnje, da bismo se trebali sramiti u govoru o cjelokupnosti hrvatskoga društva? Ili je ipak sporno to što je donijela radost hrvatskomu narodu i svim ljudima koji su s njime stradavali? Isus učenicima izgovara tri kratke usklične rečenice: Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se! U toj sigurnosti leži cijeli naš život, sve naše životne oluje kojima je gospodar Bog. Branitelji su imali pogled uprt u Gospodina, u dobro, i nisu skrenuli pogled u prijetnju vihora zla”, rekao je biskup, a prenosi IKA.

M.M.

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.