Educirati trudnicu, možda i one oko nje, da ne pobaci dijete koje ne želi roditi  izgleda da će biti zakonom regulirano. Pobačaj kod medicinskog stručnjaka-ginekologa-plaća se. Koliko će koštati edukacija i tko će biti za to zadužen? Možda ista osoba; ginekolog i još netko? Baš lijepo!

Najprije, po zakonu, trudnicu educirati, a usput joj namignuti da to ne shvati ozbiljno i onda istu na ginekološki stol za operaciju pobačaja, da ne kažem za sada, ubojstvo nerođenog djeteta? Ah mene; ta može se pod  jednu cijenu, ali uvećanu, naplatiti djelo edukacije i pobačaja pa da to imenujemo, recimo, „eduka-tivni zahvat“ pobačaja!? Samo zato, možda, jer se ne/može ili ne/će zabraniti pobačaj? Konačno, ili pak, primoran sam nekako  educirati i Ustavni sud i sve one institucije i osobe koje se igraju terminom “zabraniti pobačaj“. Sto posto sam uvjeren da ja ili bilo tko, pojedinac, institucija, kao i parlament, ne može, ali baš ni na koji način ne može zabraniti korupciju u RH ili po bijelome svijetu. Sto posto sam siguran da nije moguće zabraniti prostituciju, razbojstva, ubojstva, pedofiliju, pljačku banke, krađu uz ubojstvo na blagajni banke, pošte, prodavaonice, u po bijela dana i nekoliko minuta u RH, ili u bilo kojem trenutku dana odnosno noći. Ako bi to bilo moguće onda bi se moglo zabraniti i pobačaj.

A svi, koji se služe mozgom u( čovječjoj) glavi, pa i suci US RH, znaju da se ništa od ovoga ne može zabraniti ali sva zločinstva se mogu, otkrivši ih kao i počinitelja, mogu se tretirati Kaznenim zakonom. I to je taj zakon koji štiti pojedinca, obitelji, društva, ustanove i druge subjekte odnosno objekte(imovinu) od potencijalnih zločinitelja. „Zabraniti pobačaj“ je deplasirana sintagma i zavodljiva  je riječ ispred koje se mnogi tresu na vlastitim nogama ispred feminističkih udruga kad zavitlaju uzrečicu: „pravo na izbor pobačaja“. Ovo je jedan, također, deplase kao i „pravo na pedofiliju“ ,“pravo na prostituciju“ i sve gore spomenuto. Da, postoji jedno generalno pravo na izbor, svatko u svom životu, izbor dobra ili zla. Ali kad netko iskoristi to svoje pravo izbora, i to izbor zla, a time ošteti drugog čovjeka ili ga čak ubije onda to pravo se veže i na pravo s pravnim posljedicama, tj. naknadu štete i oduzimanje djelo-mično ili potpuno slobode življenja u istom prostoru gdje je zlo počinjeno; a to mi nazivamo kazna za-tvorom. Dakle, lipe moje feministkinje, imate, sto puta imate pravo na izbor pobačaja, ali i pravo na pravne posljedice nakon odrađenog izbora, ako vas se …….. O da, imati ćete i pravo na edukaciju kad god krenete na realizaciju „prava na izbor…..“. Bit ćete dvostruko sigurni u svoje pothvate, prema novome(nadajte se) zakonu. Nerođena djeca, ah, zar njih treba u bilo čemu educirati i pustiti ih da re-aliziraju neko svoje“pravo na izbor“.

Nemaju oni, kao vi moć ulice odnosno ulične demokracije pa da to izbore. Što im znači znanost 21. stoljeća koja utvrđuje da su i oni ljudi u samom trenutku začeća ako pravo na život gubi bitku ispred  prava na privatnost, tj. pravo na ubojstvo nerođenog. A to favo-riziraju i naši aktuelni političari odnosno vršitelji vrhovnih vlasti i institucija ove države, a da isti se de-klariraju demokršćanima. Namjerno ubiti čovjeka je zlo odnosno kažnjivo/kazneno djelo. Nerođeno dijete je čovjek; i tko njega namjerno ubije…? Sami izvedite zaključak! Kao što se ne može zabraniti pobačaj isto tako se i ne mora legalizirati pobačaj. Da, ludo je reći: mora se zabraniti pobačaj kao i re-ći, mora se legalizirati pobačaj. Ali, to je tek pola mise. Naime, ako žene trudnice imaju pravo na po-bačaj, po kojoj osnovi/naravi ili zakonu prirode njoj pripada pravo da netko treći(ginekolog), i to da ga se veže državnim zakonom, izvrši pobačaj? Kad netko hoće izvršiti silovanje, jer na to „ima pravo, tj. pravo na izbor“ zar i njemu nije netko obvezan, netko treći, to zakonom omogućiti ili pak akt pedofi-lije na ulici ili parku?

Ta vidjeli smo nebrojeno puta kako se mladići i djevojke javno ljube, po ulici, autobusu, parku, plaži itd. Postoji i sodomija, ali nije legalizirana kao ni prostitucija. Pitanje je dakle: le-galizirati ili ne pobačaj, legalizirati ili ne prostituciju, pedofiliju, krađu, korupciju(pokušaj u Rumunj-skoj), a ne zabraniti ili ne? Da nerođeno dijete ima pravo na život, tj. roditi se nije isključivo stav ili nauk Katoličke crkve ili neke druge vjeroispovijesti. Postoji naravnoučenje ili evidentna spoznaja po-retka žive i nežive prirode koje pripadaju statusu razumnog bića(čovjeka), a ne nekog vjernika, jer začetak čovjeka u utrobi žene ne dešava se po principu čovjek-vjernik ili nevjernik, kao i  što dišemo kisik, hodamo zemljom dok nas isto sunce grije i voda održava, pa bili mi ovi ili oni po vjeroispovijesti.  Viđenje ili spoznaja da je netko začet i da će se roditi nakon 9 mjeseci nije ničiji privilegij znanja po ideologiji ili vjeri. Zašto bi onda pravo na rađanje bilo podređeno bilo čijem pravu da mu to spriječi? Zašto da netko bude privilegiran, i to zakonom, ubiti nerođenog čovjeka? A da ne govorim kakvim na-činom ili metodama, tj. da netko treći, prisegnuti ginekolog da će liječiti od začetka, zakonom bude vezan za čin ubojstva? Po meni, ovo je vrhunac zla ove civilizacije, tj. nema većeg zločina na svijetu od zločina namjernog pobačaja. I kad se uzme da legaliziran pobačaj znači da mu je autor parlament dr-žave što u prijevodu znači: parlament čine izabrani zastupnici koji donose zakone(legislativu), a oni su izabrani od  naroda koji izlazi na izbore , i to oni s pravom glasa.

Ako se radi o milijunskim članovima izbora onda se može zaključiti kako su milijuni iz naroda protiv toga da se neko dijete rodi ako trudni-ca nije za to. Milijuni na jednoga! Taj (nerođeni) zaista nema šanse. I ti milijuni su „stvoritelji“ zraka, vode, zemlje i sunca pa tako i života nerođenog djeteta koje bi koristilo iste elemente kad bi se rodi- lo? Nastati u utrobi žene, živjeti 9 mjeseci u istoj, roditi se, nije po kreaciji ili izumu čovjeka, a još ma-nje ona 4 osnovna elementa za život: voda, zrak(kisik), zemlja, sunce. Čija je to kreacija? Tko onda smije staviti se iznad tih elemenata, tj. uskratiti ih životu djeteta? Da, da, niste znali: ubojice nerođe-ne djece stavljaju se u javnost kao gospodari neba(sunca i kisika)) i zemlje(voda i plodovi zemlje)? To je ono  biblijsko  „jesti sa Stabla života“! To je ono:“ biti jednak Bogu“! Datosti kao što su: dan- noć, svjetlo- tama, voda-plin, meko-tvrdo, život-smrt, vruće-hladno, postanak-nestanak, vremenito-vje-čno, suho-mokro, slano-neslano, nije, ni najmanje ovisno o dogovoru ljudi ili kakvoj moći pojedinog čovjeka. A to znači da nitko ne može promijeniti datost, naprimjer, dan-noć, tj. da uništi jedno ili dru-go odnosno da zamjeni jedno drugim. Tko može zauvijek odagnati smrt sa zemlje odnosno zadržati samo život i to upravo odagnavši i samu noć da bi život tekao samo danju? Tko može činiti samo na-stajanje(začeće) i odagnati nestajanje?

Ali, evo što se ipak i usprkos, kao najveći krimen pod suncem, dešava s začećem i rađanjem djece. Netko se našao, „kao Bog“ i određuje da se skalpira nerođeno di-jete jer „kao Bog“ ima „pravo na izbor“ da mu se oduzme(ubije) život. Pitam se ipak: hoće li tome skoro biti kraj, jer poremećaj je očit; poremećaj prirodnog rasporeda datosti: začeće-rađanje. Zato sam na strani onih koji se bore za sklad datosti, kao oni ispred naših rodilišta, ovih dana pod radnim nazivom:“40 dana za život“.

 

Nikola Bašić, Vis