Blagdan Svi sveti u kršćanskoj se tradiciji slavi od četvrtog stoljeća, no tek je 835. papa Grgur Četvrti odredio da se u cijeloj Crkvi svetkovina Svi sveti slavi 1. studeni. Spomen dan mrtvih, odnosno Dušni dan, 2. studeni , počeo se obilježavati od početka 11. stoljeća i ubrzo se proširio među narodima.

Crkva je od početka njegovala spomen na pokojne, a o toj brizi svjedoče natpisi u katakombama i spominjanje pokojnika u misama od samog početka. Pri tome se Crkva uvijek poziva na riječi Druge knjige Makabejaca iz Staroga zavjeta: “Sveta je i spasonosna misao moliti za pokojne da im se oproste grijesi”. “Blagdan Svi sveti uključuje upravo one koji nisu službeno proglašeni, ali mi vjerujemo da oni iako jednostavni i ljudi da su se trudili živjeti po Božjim zapovijedima, da žive po načelima morala, ljubavi prema bližnjem.

Crkva želi i znane i neznane u jedan blagdan uokviriti i spomenuti svoju vjeru i uvjerenje da je nepregledan broj onih koji su kroz povijest čovječanstva živjeli svoj život da su postigli puninu života u Bogu. To je blagdan gdje se spominjemo, gdje zahvaljujemo Bogu za sve one znane i neznane koji su postigli taj stupanj svetosti, postigli puninu vječnog života.To je spomen svih onih koji su se trudili biti u životu čestiti, pošteni, živjeti po svojoj vjeri koja najprije empirijski živi. Mi nažalost vjerujemo čvrsto samo u materijalno, iako nam to najviše izmiče. U tom smislu kult prema mrtvim je postao u svim civilizacijama sjeme prave vjere u Boga, koju je Bog postavio u ljudsku narav.

A Ivan Zlatousti, biskup s početka 5. stoljeća, zapisao je tadašnju kršćansku praksu poštivanja pokojnika ovom rečenicom: “Pomognimo pokojnima molitvom i prilozima za siromašne!” Izvrstan je način kako se živi čovjek odužuje svojim pokojnima: da daruje potrebne doprinose u karitativne svrhe. To je sigurno i puno plemenitije od, primjerice, kupovanja skupih vijenaca, koji su ponekad više izraz vlastite taštine nego pijeteta spram pokojnih i nimalo ne koriste pokojnima.

Kao i u svim tradicijama, koje godinama dobivaju svoja tumačenja tako se i Svi sveti u narodu prepoznaju i kao Dan mrtvih, što je pogrešno, jer kršćanstvo ne poznaje dan mrtvih, jer “nema mrtvih”. Ljudska duša je besmrtna, njen život se nakon smrti mijenja, ali ne prestaje i zato postoji Dušni dan koji se slavi nakon Svih svetih i koji je posebno posvećen molitvi i sjećanju na pokojne.

Ukratko Svi sveti su dan sjećanja na one koji su u crkvenim knjigama iz nekih razloga zaobiđeni, dok je Dušni dan – dan kada se vjernici posvećuju i sjećaju na svoje mrtve.

 

M.M.