U utorak, 14. travnja u 20 sati, u Pinakoteci samostana Gospe od Zdravlja u Splitu održano je u sklopu 3. Hrvatskog aktivističkog festivala Vidik fest predavanje p. Mirka Nikolića (DI) o životu i djelu o. Ante Gabrića pod nazivom „Otac Ante Gabrić još govori“ u povodu 100. godišnjice njegovog rođenja i otvaranja biskupijskog postupka za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića.

Predavanje koje bilo svojevrsna meditacija, uz tekstove i slike priredila Hrvatska udruga Benedikt u suorganizaciji Društva Neretvana.
O. Ante Gabrić rodio se u Metkoviću u obitelji s devetero djece. U Metkoviću je završio osnovnu školu i dva razreda građanske škole prije nego što se odlučio za Isusovačko sjemenište u Travniku, gdje je primljen 1926. godine, a radi latinskog jezika ponovo je morao krenuti od drugog razreda i nadoknaditi razliku predmeta za prvi razred.

Maturirao je 1933. godine, a iste godine je primljen u isusovački novicijat. Školovanje nastavlja u novicijatu u Zagrebu gdje je nakon dvije godine izgovorio isusovačke redovničke zavjete. Nakon toga je upisao studij filozofije koji do 1938. godine polazi na sveučilištima u Italiji. Ostao mu je samo završni ispit kojega je pao 22. lipnja 1938. godine, ali bez obzira na to, odmah potom u srpnju 1938. godine vraća se u Metković i objavljuje roditeljima da ide u Indiju. U zoru 10. listopada 1938. godine ukrcao se na parobrod u metkovskoj luci i otišao je kao misionar u Indiju. Godinu dana učio je engleski i bengalski jezik. U misiji Boshonti zaređen je za svećenika 1943. godine. Posvećuje se misionarskom radu među hindusima, muslimanima i malobrojnim katolicima. Pomaže ljudima u bijedi. Organizirao je rižinu banku te na taj način oslobađao siromahe od lihvara.

Osnivao je male seoske škole, kapelice, zanatske škole i bolnice. Posebno se brinuo za udovice hindsua koje nakon smrti supruga nisu bile sposobne zakonski naslijediti imovinu koju su skupa stekli za vrijeme svog braka te zbog pritisaka rodbine i šire zajednice bile su marginalizirane i protjeravane. Za udovice hindusa, koje su prognane iz društva, osnovao je dom, a djecu smješta u sirotišta. Pomaže u gradnji koliba, nasipa i putova. Organizirao je prehranu školske djece. Talentiranu djecu slao je na dodatno školovanje. Osnovao je misijsku postaju "Maria Polli" u Boshontiju s vjerskim, zdravstvenim i humanitarnim ustanovama. Osnovna škola u Kumrokhaliu danas nosi ime "Otac Ante Gabrić". Za života je pokrstio na tisuće ljudi.

Usko i često je surađivao s Majkom Terezom. Umro je 20. listopada 1988. godine u Kalkuti, a pokopan je po svojoj želji u misijskoj postaji "Maria Polli". Na sprovodu je bilo oko 20.000 ljudi katolika, muslimana i hindusa. Pokopan je sa šakom neretvanske zemlje iz Metkovića i s bočicom Jadranskog mora.

 

D.Z.

Share
0