Logo

Malo sam zatečen reakcijama pojedinaca, bilo u napisima bilo u neposrednom razgovoru s nji-ma, kako s običnim katolicima laicima tako i nekim klericima.

Odmah naglašavam da su ovi prvi manje bučni od pojedinih klerika. Dapače s ovim drugima uopće i nije moguće smireno diskutirati(makar u mom slučaju, tj. do sada obavljenim razgovorima). Pa vidim odnosno čitam u HT, broj 582, Otvoreno pismo Svetome Ocu, papi Franji kako gospodin Miroslav Mađura iz Zagreba plamti uvrijeđenošću na Papinu odluku da se kanonizacija našeg bl. Alojzija Stepinca finalizira kroz ili uz okrugli stol naše katoličke Crkve u Hrvata i Srpske Pravoslavne Crkve.

Čini se da je njegova ogorčenost najizraženija u ovom dijelu pisanja kako stoji:“Uz sve navedene nepravde i razočarenja posebno nas zbunjuje i ljuti šutnja hrvatskih biskupa. Nije nam jasno zašto ne pozovu cijeli hrvatski narod i ne suprostave se otvoreno lažljivoj, perfidnoj i politikantskoj vatikanskoj kuriji. Na sreću, pored nekih častoklepnih i potpuno anacionalnih biskupa i jednoga dijela klera u Hrvatskoj, imamo i jako dobrih, savjesnih i i čestitih pastira“. No ne smije se ispustiti, na znanje, i stav našeg najvećeg klerika u Hrvata, tj. kardinala Josipa Bozanića kojeg je podrobnije ,na svoj propovijedi u Rijeci na Trsatu ovoga ljeta, objasnio djelomično i na ovakav način.

'Naime, papa Franjo se time odlučio na jedan poseban, gotovo neočekivan ekumenski korak, bez presedana u povijesti. Sveti Otac želi da Srpska Pravoslavna Crkva upozna naše argumente zašto je kardinal Stepinac svet te da se i sama njegova kanonizacija dogodi u boljem ozračju odnosa tih dviju Crkava. Znamo da svaka Crkva ima vlastiti i autonomni sustav kanonizacije. Stoga je važno naglasiti da Srpska Pravoslavna Crkva ne ulazi u sam proces kanonizacije blaženog Alojzija Stepinca.

Ono što je učinjeno neće se više preispitivati, nema nikakve revizije procesa. Možemo reći da je sam proces za proglašenje svetim blaženog Alojzija došao gotovo do svog kraja', rekao je još Bozanić. Također spomenimo i pisanje našeg uglednog laika katolika Lojza Buturca u istom broju našeg HT koje je vrlo disciplinirano i odmjereno glede istog problema, tj. paralelno sa stavom našeg kardinala.

Isto ovome pridodajmo i stav našeg biskupa Bogovića izrečenog na promociji knjige u Rijeci od eminentnog autora prof. dr. Jurja Batelje pod naslovom:“Rivellijeva zavjera laži. Bl. Alojzije Stepinac i Srpska Pravoslavna Crkva“ koji glasi:"Budući da je u Bateljinim knjigama sadržana glavnina dokaznog materijala za proglašenje svetim Alojzija Stepinca, čime se obilno koristila Kongregacija za proglašenje svetih, držimo da je inicijativa Svete Stolice da se srpsko-pravoslavna strana upozna s tom građom veoma korisna. Okretanje pozornosti tim činjenicama i tom materijalu bit će lakše formirati ispravnu sliku o budućem svecu. Na taj način inicijativa može biti od velike koristi za zbližavanje dvaju naroda i dviju Crkava." Na kraju, kao točka na i, imamo izjavu naše BKH, na 12. 11. 2015. U Zagrebu:…“Nakon ranijih opetovanih pokušaja i konkretnih nastojanja Katoličke Crkve u Hrvatskoj da se u znanstvenim raspravama i u razgovorima sa Srpskom pravoslavnom Crkvom dođe do razjašnjavanja prijepora, sada je to uistinu prilika da se konačno spriječe novi napadi i podmetanja u odnosu na svijetli lik Blaženika“. Ovo, prethodno, ne nazivam šutnjom naših biskupa nego upravo pastirski smiraj uzne-mirenog stada. Mi, većina hrvatskog naroda, smo doista kroz povijest najviše osjetili vrijednote srpske laži kojoj je njihov akademik Dobrica Ćosić izrekao i ispisao odu ovim riječima:…..

'Laganje je najbolja vrlina srpskog naroda… Mi lažemo da bi varali sami sebe, da tešimo druge, mi lažemo za oprost, mi lažemo da bi se borili protiv straha, lažemo da ohrabrujemo druge, lažemo da bi skrivali svoj i nečiji drugi jad. Laganje je oblik našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Mi lažemo na kreativan, maštovit i inventivan način.' A iz Biblije znamo tko je ubojica i otac laži. No ne možemo ovime generalizirati da su svi Srbi imuni na istinu. Evo što je zabilježeno u Jutarnjem listu od 11.10.2015. u članku pod naslovom:KAKO JE STEPINAC SPAŠAVAO SRBE Samo 1943. godine spasio je 7000 srpske siročadi s Kozare i 3000 djece partizana

…„Na montiranom političkom procesu koji je komunistički režim 1946. god. upriličio protiv nadbiskupa Stepinca prijavilo se više uglednih pravoslavaca u želji da posvjedoče u prilog lažno optuženog Nadbiskupa. Među njima su bili i vlč. Emil Marinović, koji je zatim postao biskup s imenom Emilijan iz Pakraca, te brojni pravoslavni parosi. Prijavili su se i sveučilišni profesori dr. Julije Budisavljević, dr. Branko Dragišić, dr. Negovetić, dr. Milutin Radetić, dr. Marko Vidaković i druge ugledne osobe. Nažalost, javni tužilac Jakov Blažević uspio je ishoditi da sud ne prihvati njihova očitovanja, dapače, odbio ih je grubim riječima, nazivajući ih "klerofašistima". I slijedeća groza ili uvrijeđenost gospodina M. Mađura, ispred pape Franje je kako nije pozdravio Hrvate na stadionu u Sarajevu:“Sveti Oče, moram Vam uputiti još jedan prigovor za događaj koji je nas Hrvate jako povrijedio…….jesu li Vam rekli da su na tom stadionu u Sarajevu bili 90, možda i svih 100 posto, Hrvati. Ali, niste nas ni spomenuli….? Ovo je slično jednom mom sugovorniku koji je zamjerio papi Franji u prvom javnom nastupu, tj. kad ga je protokolist na balkonu bazilike sv. Petra najavio: habemus papam; a tada je Papa pozdravio sa: bona sera cari amici! Kao, zašto nije rekao-pozdravio sa: Hvaljen Isus! Ali, caro amico, Miroslave zar su tu večer bili uprte oči na njega samo nas katolika i zar da samo nas pozdravi? Bog je stvorio noć(večer) i dan. I bilo je i ostalo je dobro što je Bog stvorio, a papa Franjo je to upravo pozdravom naglasio. Poznato je da je Krist, osobito po svom uskrsnuću, apostole pozdravljao s: Mir vama! Nije pozdravljao, recimo, neka je hvaljen Jahve Sabaot! A učenici su Krista pozdravljali: Zdravo Rabi(Učitelju)! Papa Franjo na stadionu Koševu u Sarajevu ispred propovjedi, odnosno u početku same propovijedi pozdravlja s : Cari fratelli e sorelle(draga braćo i sestre)... Zar naši biskupi, na velikim skupovima, u svetištima pozdravljaju: Dragi Hrvati i Hrvatice?. Ukinuto je čak i ono čestitanje Uskrsa i Božića sa vatikanskog prozora na desetke narodnih jezika različitih svjetskih država upravo da se nekoga ne preskoči ili omalovaži. Ta kako bi se osijećali, čak i neki kardinali, biskupi(pa i nuncij), svećenici i razni uzvanici kad bi čuli Papin pozdrav Hrvatima a ne i njihovim nacijama? Ta Papa nije dijelio pričest i mislio u sebi; ta koje je nacije ovaj čovjek ili ispred koga ja predvodim misno slavlje(marsovci ili drugi pripadnici iz svemira). Sigurno je znao da se radi o većini Hrvata i nazvao ih je svetopavlovskim riječnikom i osjećajem: draga braćo i sestre.! Dapače , malo i više od sv. Pavla koji u svojim poslanicama i ne doziva odnosno pozdravlja sestre. A i danas imamo živih Srbina u Hrvatskoj koji su spremni i svjedoče istinu u našoj javnosti poput novinara, istraživača i publicista gospodina Igora Vukića kojemu su otac i baka prošli kroz logor Jasenovac a nisu tu pogubljeni. Jednom je dao i intervju u Vjencu(MH), na 12. stude-noga 2015. u kojem navodim zanimljivo za nas ovdje:….

„….Gospodine Vukiću, je li vas iznenadio zaključak parlamenta Republike Srpske o sedamsto tisuća ubijenih Srba u logoru Jasenovac?

Bilo mi je neobično čuti tako što nakon svega što je dosad objavljeno o Jasenovcu. Iz dosad objavljenih tekstova i lako dostupnih podataka svatko razuman može vidjeti kako je nemoguće da je u logoru Jasenovcu ubijeno toliko ljudi.

Zašto je nemoguće?

Prvo, logor je postojao oko 1330 dana, što bi značilo da je svakoga dana trebalo likvidirati oko 520 žrtava. Drugo, ne postoje posmrtni ostaci žrtava. Oko logora su šezdesetih godina prošlog stoljeća rađena opsežna istraživanja i pronađeno je oko 400 posmrtnih ostataka“….

Još jedan svijetli primjer dobrog hrvatskog Srbina koji je na HNES(Hrvatsko nacionalno etičko sudište, treća sjednica u Lisinskom) svjedočio u korist istine u Hrvatskoj a on je Nenad Vlahović,mag.iur Predsjednik Srpske pravedne stranke, koji je oba svoja sina uputio u Hrvatsku vojsku za domovinskog rata a takovih je ne mali broj primjera. Zašto unaprijed isključiti mogućnost da neki od Srpske Pravoslavne Crkve u komisiji sa predstavnicima Katoličke Crkve u Hrvata, bude sklon istini koja će biti prezentirana iz dokumenata po kojima je radila i Kongregacija u Vatikanu za kanonizaciju našega blaženika Stepinca? Ako gospodin Nenad Vlahović može stajati uz istinu na našem HNES-u, zašto ne može iti jedan teolog, pa-roh, svećenik ili netko već od Pravoslavne Crkve biti sklon istini o Stepincu?

 

Nikola Bašić, Vis

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.