Ovih dana svjedoci smo prosvjeda ispred Bazilike Srca Isusova u Zagrebu u Palmotićevoj ulici zbog svete mise zadušnice za Antu Pavelića. Organiziranje ovog prosvjeda može se razmatrati s različitih polazišta od kojih su dva sigurno najčešća. 

To su nepoznavanje katoličke vjere i drukčiji ideološki stav. Zbog nepoznavanja vjerskih običaja može se stvoriti pogrešan sud, no ovdje se zasigurno radilo o ideološkom stavu koji je proistekao iz svjetonazora potpuno suprotstavljenog vjerničkom. Nažalost taj ideološki stav sa sobom donosi netoleranciju i nasilje. Za razliku od njega vjera za one koji čine nešto pogrešno traži oprost kao čin milosrđa. Sjetimo se riječi razapetog Isusa Krista koji za svoje mučitelje traži oprost govoreći: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine“. Prije samo nekoliko dana slavili smo blagdan sv. Stjepana koji je za mučitelje tražio oprost . Njegove zadnje riječi bile su: „Gospodine, ne uzmi im ovo uzeti za grijeh“. Sveti Petar je pak prije raspeća od svojih mučitelja zatražio da ga razapnu naglavačke jer kao grješan čovjek nije zaslužio umrijeti poput Isusa Krista.

Ljudi tijekom života počine manje ili više grijeha od kojih su neki lakši, a neki teži. Vjernici nastoje živjeti prema nauku vjere no radi slabosti znaju krenuti krivim putem. Oni koji spoznaju svoj grijeh imaju šanse za popravak i povratak na pravi put. U tom procesu ispovijed ima ključnu ulogu. Izricanje svojih grijeha pred službenikom Božjim čin je javnog priznanja i kajanja i može se reći temeljni preduvjet za popravak, a molitva pokore drugi je čin grješnika na putu oprosta i popravka. Bog je milosrdan i milostiv i svoju ljubav prema čovjeku iskazuje upravo oprostom grijeha. Najvažniji čin koji vjernika pročišćava je sudjelovanje u euharistijskom slavlju pri kojem uzimanjem tijela Kristovog prima Kristovu pomoć za ozdravljenje duše. Vjernici tako nastoje brinuti o svojoj duši i pred lice Boga doći očišćeni i spremni na posljednji sud.

No što je s onima koji su vjernici a nisu brinuli o tome ili ih je grješne smrt snašla prije ispovjedi i pričesti? Što je s onima koji nisu vjernici? Crkva, a to je narod što si ga je Bog stekao, moli za njih i traži pomoć za duše u čistilištu. Naime prema katoličkom vjerovanju ljudi koji umiru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti poslije smrti bit će podvrgnuti čišćenju kako bi mogli konačno ući u nebesku radost. Takvo čišćenje ni po čemu nije slično kazni za grješne i odvija se u Čistilištu (Purgatorijum). Pojam Čistilišta pojavljuje se u katoličanstvu dok u drugim vjerama ne postoji. Pravoslavci također mole za pokojne no ne vjeruju u postojanje Čistilišta. Prvi slučajevi davanja misa zadušnica zabilježeni su u dalekoj prošlosti i to čak prije Krista. Vezani su uz Judu Makabejca (Jehudah HaMakabi – 160. pne.) koji je za pokojne prinosio žrtvu naknadnicu za oporost grijeha (2 Mak 12,46). Od tuda u katoličanstvu potječe običaj davanja misa za pokojnike. Čovjek kao subjektivno i grješno biće ne smije biti sudac. On mora slijediti milosrđe Božje i opraštati, no to ne znači da mora zaboravljati. Upravo suprotno, mora imati na umu njihove grijehe i paziti da i sam u njih na zapadne.

Upravo davanjem mise zadušnice za pokojne priznaje se njihova grješnost i potreba za čišćenje njihovih duša. Združeni vjernici na tim misama svojom molitvom pomažu dušama u čistilištu kako bi prihvatile svoje grijehe, priznale ih i očistile se. Svećenik kao sluga Božji nije pozvan suditi već opraštati i širiti temeljnu zapovijed Novog zavjeta a to je ljubav. On je dužan na zahtjev vjernika prikazivati i mise zadušnice i ne postoji pokojnik za kojeg bi se to moglo zabraniti. Taj čin nevjernici, a naročito komunisti žele prikazati kao veličanje osoba za koje se sveta misa prikazuje. Tom neistinom koriste se u političkoj borbi i ona bi trebala opravdati prostote i uvrede koje izriču te progon vjernika. Vjernici im to ne uzimaju za grijeh, daju im oporost i mole za njih, baš tako kako je to zapovjedio Isus.

"A ja (Isus) vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone." (Mt 5,44).

 

Zoran Čapalija - Čaplja