Započinjemo danas došašće koje će završiti Božićem, rekao je papa Franjo tijekom svojeg podnevnog nagovora 3. prosinca na Trgu sv. Petra i nastavio: „došašće je vrijeme koje nam je dano da prihvatimo Gospodina koji nam dolazi u susret kako bi provjerio našu želju za Bogom, da bismo gledali naprijed i da bismo se pripremili za ponovni dolazak Kristov. On će se vratiti k nama na svetkovinu Božića kada ćemo se sjećati njegovog povijesnog dolaska u skromnim ljudskim uvjetima; ali On dolazi u našu nutrinu svaki put kad smo spremni primiti ga i doći će opet na kraju vremena 'suditi živima i mrtvima'".

Zbog toga moramo uvijek biti budni i čekati Gospodina s nadom da ćemo ga susresti. Današnja nas liturgija upravo uvodi u tu divnu temu budnosti i čekanja, rekao je Papa, a izvijestio Radio Vatikan. 

U Evanđelju Isus nas potiče da budemo oprezni i budni kako bismo bili spremni prihvatiti ga u trenutku njegova povratka. On nam kaže: "Budite oprezni, bdijte, jer ne znate kada će doći vrijeme... ; činite tako da ne bi došao iznenada i našao vas gdje spavate", rekao je Sveti Otac. 

Oprezna je osoba ona koja u buci ovoga svijeta ne dopušta da ju preplavi rastresenost i površnost, nego živi u brizi za druge posvema i svjesno. Tim stavom postajemo svjesni suza i potreba bližnjih te možemo prihvatiti također ljudske i duhovne sposobnosti i darove, protumačio je papa Franjo i dodao: „oprezna se osoba okreće zatim svijetu, nastojeći se suprotstaviti ravnodušnosti i okrutnosti koje su prisutne u njemu i radovati se blagu ljepote koje također postoji i koje se mora čuvati. Trebamo imati osjećaj razumijevanja kako bismo prepoznali bilo bijedu i siromaštvo pojedinaca i društva, bilo skriveno blago u malim svakidašnjim stvarima, upravo tamo gdje nas je Gospodin stavio". 

Osoba koja bdije je ona koja prihvaća poziv na bdjenje, a to znači ne dopustiti da nas nadvlada san obeshrabrenja, nedostatka nade, razočaranja i istodobno odbacivati traženje mnogih ispraznih stvari kojima obiluje svijet i kojima se često žrtvuje osobno i obiteljsko vrijeme i spokoj, istaknuo je Papa i nastavio: „to je bolno iskustvo Izraelaca o kojem nam govori Izaija: izgledalo je kao da je Bog ostavio svoj narod da luta daleko od njegovih putova, a to je bila posljedica nevjere samoga naroda. I mi smo često nevjerni kada nas Gospodin zove: On nam pokazuje dobar put, put vjere i ljubavi, ali mi tražimo svoju sreću negdje drugdje". 

Oprezni su i budni oni za koje pretpostavljamo da neće nastaviti lutati daleko od putova Gospodinovih, izgubljeni u svojim grijesima i nevjerama; tako se stvaraju uvjeti da Bog može prodrijeti u naš život kako bi mu vratio smisao i vrijednost, svojom prisutnošću punom dobrote i nježnosti, istaknuo je Sveti Otac i zazvao: Presveta Marijo, uzore iščekivanja Boga i primjeru bdjenja, vodi nas u susret tvojem sinu Isusu oživljujući našu ljubav prema Njemu. 

Papa je spomenuo da se dan ranije, u subotu 2. prosinca navečer vratio s apostolskog putovanja u Mjanmar i Bangladeš i rekao: „zahvaljujem svima koji su me pratili molitvom i pozivam da zajedno sa mnom zahvalite Gospodinu što sam mogao susresti te narode, osobito katoličke zajednice i zato što su me okrijepili svojim svjedočenjem. Sjećam se tolikih lica na kojima sam mogao vidjeti životna iskušenja, ali bila su nasmijana i odavala su plemenitost. Sve ih nosim u srcu i u molitvi". 

U svojoj molitvi osobito se sjećam naroda u Hondurasu kako bi mogao mirno nadvladati sadašnje teškoće, rekao je na kraju Papa i pozdravio sve nazočne vjernike i hodočasnike te svima zaželio sretno eošašće, preporučujući se kao i obično u njihove molitve. 

 

M.M.