Rektor zagrebačkog sveučilišta Damir Boras i dalje ostaje pri svome stavu da se učenje ćirilice ponovno uvede u hrvatske škole kao obvezno gradivo.

 

-Poznavanje još jednoga pisma može otvoriti nove horizonte - izjavio je  rektor najvećega hrvatskog sveučilišta Damir Boras.

Boras smatra kako bi nam poznavanje ćirilićnoga pisma pomoglo da bolje upoznamo hrvatsku kulturnu baštinu, i uspostavimo kvalitetniji dijalog s nacionalnim manjinama u Hrvatskoj i nama susjednim narodima - Crnogorcima  i Srbima u njihovim matičnim domovinama, kao i onima u BiH koji se služe ćiriličnim pismom.

Svoj zahtjev Boras je uputio novom ministru znanosti i obrazovanja, ali i premijeru, i to putem medija. Predlaže dakle da se u osnovne škole vrati učenje ćirilice.

-Ćirilica pripada našoj povijesti, hrvatsko je pismo i rabila se stoljećima - naglašava Boras koji je uvjeren da bi stručna javnost to poduprla. 

Uvođenje ćirilice vidi kao "prilog razumjevanju".

-Ne treba od toga raditi političke konotacije, dakle treba ćirilicu uzeti činjenično - ono što jest. Ona je hrvatsko pismo, ona je, naravno, i srpsko pismo. Ona je pismo i drugih naroda, dakle ne treba od toga praviti velike tenzije. Upravo stvaranjem i učenjem ćirilice u školi ona će postati jedna obična ćirilica i tenzija više neće biti - rekao je rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras.

>>

Dr. sc. Dušan Marinković, predstojnik Katedre za srpsku i crnogorsku književnost, čiji je Boras bivši kolega, ovu je inicijativu podržao, ocijenivši je razumijevanjem vlastite kulture.

-Kutlura ne smije biti nadzirana i pod kontrolom onih koji po mjeri praktične, svakodnevne zbilje i vlastitih osobnih interesa praktično onemogućavaju da se punina kulture pokazuje - poručio je Marinković.

>>HRT: Potporu mostarskom gvardijanu dali muftija, vladika i židovska zajednica

Istodobno, prof. dr. Ante Bežen, umirovljeni profesor zagrebačkog Učiteljskog fakulteta kaže da je ćirilica, kao i glagoljica, mrtvo pismo.

-Mislim da je to što je prof. Boras rekao uglavnom u redu. Njegove su namjere, čini mi se plemenite. Međutim, ja imam tu jednu primjedbu o kojoj bi trebalo ipak razgovarati. A to je da ćirilično pismo nije suvremeno hrvatsko pismo. Ono je bilo hrvatsko pismo u prošlosti, u srednjem vijeku, i to kako je ono tada izgledalo, upotrebljavalo se pretežno u južnoj Hrvatskoj. Ono u tom obliku danas više nije živo pismo, to je pismo davne prošlosti koje više ne funkcionira, to je mrtvo pismo. A suvremeni hrvatski jezik nema ćirilično pismo - kaže Bežen.

 

M.M.