Dok u medijima, kako tiskanim, tako i televizijskim te mrežnim čitamo o neugodnim događajima: prometnim nesrećama, lošem gospodarskom stanju zemlje, iseljavanju i sl., dobre vijesti kao da se namjerno skrivaju ili prešućuju.

Na Filozofskom je fakultetu u Rijeci 08. lipnja ove godine održana međunarodna lingvistička konferencija “Clarc 2018” – „Perspectives on linguistic diversity.“ Od brojnih predavača te stručnjaka iz spomenutog područja, svojim se predavanjem posebno istaknula mlada doktorica znanosti Marta Velnić s temom „Effects of discourse topic on global and local markings in Croatian ditransitives: a comparison of adults and children.“

Marta Velnić potječe iz ugledne građanske obitelji iz Rijeke, od oca književnika i majke liječnice. Već se iz njezina školovanja ističe svestranost; prvostupničku je naobrazbu okončala radom „“Non-Christian symbols during the Napoleon era at the Certosa cemetery in Bologna“ iz područja antropologije (summa cum laude) na Sveučilištu u Bolonji, da bi diplomski rad naslovljen „The article: aspects and issues, a comparison of agreement of a language with article, Italian, and a language without article, Croatian“ obranila, odnosno završila (također summa cum laude) iz područja lingvistike na istom sveučilištu. Za ilustraciju, povodom proslave diplome, netko od profesora započne recitirati neko nasumično pjevanje iz Danteove „Božanstvene komedije“ (naravno, na izvornom, fiorentinskom talijanskom), a novopečeni magistar mora nastaviti; o tolikom se stupnju naobrazbe radi.

Nakon toga, Marta Velnić odlazi na daleki sjever, u norveški Tromsø na Arktičkom sveučilište u Norveškoj gdje pet godina radi na disertaciji „Ditransitive structures in Croatian adult and child language: the role of animacy and givenness“ pod mentorstvom Merete Anderssen i Marit Westergaard. O njezinoj uspješnosti i stručnosti dovoljno govori i činjenica da nedugo nakon obrane disertacije sudjeluje na spomenutoj međunarodnoj lingvističkoj konferenciji na Filozofskom fakultetu u Rijeci, uz nemalu pomoć naše uvažene profesorice dr. Tihane Kraš koja je prepoznala znanstveni potencijal i britak um Marte Velnić. Održano predavanje nije ništa do li nastavak istraživanja iz doktorske disertacije, gdje kao cilj ističe:

„The aim of this dissertation is to provide insight into how children acquire ditransitive structures in Croatian. In Croatian both possible object orders are allowed: indirect objectdirect object (IO-DO) and direct object-indirect object (DO-IO), thus resulting in variation in the input that children are exposed to. Since the two orders are both grammatical but are not used in the same contexts, children must get attuned to the fine-grained distinctions between the alternating orders in order to use double object structures appropriately. This dissertation analyses the effects of two factors that can be shown to influence the choice of word order in ditransitives.“

Na početku disertacije s punim pravom ustvrđuje, pišući o hrvatskom jeziku: „The language is often referred to as Serbo-Croatian, a terminology that indicates the mutual intelligibility of the two languages but also the former political union of the two nations, along with Bosnia-Hercegovina, Slovenia, and Macedonia, as Yugoslavia. I use the term Croatian in this dissertation to refer to the language in question, as my research has been conducted exclusively in Croatia and on Croatian speakers.“

Zaključak, odnosno rezultat znanstvenog istraživanja treba navesti u cijelosti, ako ništa radi intelektualne čestitosti i poštenja: „We found a strong animacy effect in both types of speakers, although children rely on animacy more than adults. An effect was also found for givenness, but limited to the condition in which the DO was given. Both types of speaker were more attentive to the DO being given, compared to the IO. This was a predicted result for the children (but not for the adults), as we expected them to take givenness of all the arguments into consideration. The reasons for which the givenness of the IO does not trigger an effect of word order are yet to be investigated. We have also discovered that adults prefer DO-IO, while children tend to use more IO-DO, but do not have a strong preference for that object order. In the child data, there is an over-production of IO-DO when the IO is animate, but once animacy is balanced, the proportion of the two word orders is in favour of DO-IO. The predominance of IO-DO productions in naturalistic data is due to the IO being animate and the DO being inanimate. This study shows that once animacy is no longer a factor, the DO-IO preference starts to surface. This suggests that children are very attentive to animacy, but that their word order preference is underlyingly adult-like. If their preference for IO-DO was as strong as the adults’ preference for DO-IO, IO-DO would be the only object order produced in the task. We thus conclude that children are more attentive to animacy than adults.“

Nije prikladno prepričavati ovu zaista briljantnu disertaciju, već je valja pročitati na sljedećoj poveznici. Vratimo se još nakratko njezinu nastupu održanom na FFRi-u. Svi dionici znanstvene zajednice znaju da se prilikom održavanja konferencija brojna predavanja održavaju istodobno te je, sukladno raznoraznim interesima i afinitetima, nemoguće prisustvovati ukoliko se preklope. Isto je bilo u slučaje Marte Velnić, na štetu brojnih kolega, znanstvenika i svih zainteresiranih jer su se u isto doba održavala čak pet predavanja na bliske ili slične teme.

Već je 2012. godine Ministarstvo znanosti i obrazovanja započelo s projektom povratka hrvatskih znanstvenika u Domovinu, a što je posebno aktualno danas, s obzirom da visokoobrazovani ljudi odlaze iz Hrvatske te ostvaruju višak vrijednosti i rast BDP-a za zemlje Zapadne Europe. Idealno bi bilo kad bi se mladi i budući znanstvenici obrazovali u inozemstvu te potom vratili u Hrvatsku, no nije još kasno, što uostalom potvrđuje činjenica da je na Filozofskom fakultetu u Rijeci kao mladi znanstvenik-povratnik prošle godine zaposlen i Ozren Pupovac, sin mnogo poznatijeg oca Milorada. Nadamo se da uvjet za zaposlenje na fakultetu, odnosno povratak znanstvenika u matičnu zemlju nije posjedovanje političkog zaleđa.

Isto tako, s obzirom da je hrvatski jezik kao takav u rasulu, argument je u korist dovođenja stručnjaka iz područja lingvistike na hrvatska sveučilišta, napose onih, koji su specijalizirali razvitak jezika u djece, jer, djeca su naša budućnost. Zaključno, izražavamo i nadu da će doktorska disertacija dr. sc. Marte Velnić biti u skorije vrijeme prevedena na hrvatski, odnosno "srpsko-hrvatski" kako bi blagodati plodova tog znanstvenog istraživanja mogli uživati stručnjaci iz zemalja cijele bivše Jugoslavije.

    

   Damir Nuić