Znanstvenik i nekadašnji doministar prosvjete i športa, Miroslav Dorešić, u razgovoru za portal HKV osvrnuo se na temeljne ciljeve formiranja Hrvatskih studija te kasnijih problema u njihovom radu.

Hrvatski studiji od osnivanja nailaze na velike otpore, jer su razbili dotadašnji ideološki monopol koji je vladao na Sveučilištu. Vi ste dijelom bili sudionik tih događanja, pa bismo Vas zamolili prvo da nam malo prepričate kako je došlo njihovog osnivanja ranih devedesetih?

-Iz same Vaše konstatacije je jasno da su postojali ideološki monopoli koji su kao nasljeđe jugoslavenskog sustava bili veliki problem za tek proglašenu hrvatsku državnu samostalnost. Ti su ideološki monopoli bili velika zapreka svakoj promjeni, svakom napretku. Ti su monopoli bili ponajprije na Filozofskom i Pravnom fakultetu, ali i na Fakultetu političkih nauka. U prirodoslovlju i nekim drugim fakultetima taj je ideološki monopol bio manje dominantan, egzistirao je samo na pojedinim katedrama.

Naravno, ondašnjem državnom vodstvu, u kojemu su bili većinom članovi HDZ-a, sama od sebe su se postavljala pitanja kako te monopole dekonstruirati. Kako se radilo o 'intelektualnoj eliti' s komunističkim predznakom (čast izuzetcima) organiziranje alternative tom monopolu je bilo vrlo zahtjevno politički i organizacijski. Zahtjevno i zbog toga što se od 1993. godine Sorošev novac počeo slijevati na konta ljudi koji su držali taj monopol ili ga opsluživali. U krugu najbližih Tuđmanovih suradnika i državotvornih intelektualaca kristalizirala se ideja da bi se osnivanjem posebnih studija moglo utjecati na zatečeno stanje i mladim ljudima pružiti alternativa.

Bilo je također jasno da do promjena ne može doći bez ikakvog otpora i preko noći. To je zapravo bilo 'opće poznato mjesto' u akademskoj zajednici bliskoj HDZ-u kojoj sam od osnivanja stranke pripadao.

Možete li nam ukratko opisati koncept i ciljeve osnivanja Hrvatskih studija?

-Razlog osnivanja Hrvatskih studija je, dakle, bio pružanje mogućnosti izbora studija koji bi bio izvan tvrdih ideoloških matrica koje su uspostavile komunističke elite na Filozofskom fakultetu i na Fakultetu političkih nauka. Istodobno, cilj je bio potaknuti mlađe naraštaje na studij kroatistike i povijesti, a na duži rok željela se dati isto tako prilika novim naraštajima da u novinarstvu i publicistici grade svoje karijere, ali na dobrobit zajednice kojoj pripadaju, i da na svoj način mijenjaju komunistički, neoliberalni, odnosno soroševski obrazac djelovanja na društvo i svijet.

Cijeli projekt odvijao se u vrlo složenim okolnostima, u kojima je zbog interesnih razloga postojalo niz otpora i iznutra, sa strane pojedinih sudionika novoizabrane demokratske vlasti. Koncept koji je bio zadan iznevjeren je također od samog početka od stane protagonista Korčulanske škole i Kangrginih nasljednika s Filozofskog fakulteta, koji su konce postupno preuzimali i na Hrvatskim studijima.

Dopustiti da obrazovanje vodi HNS-ov kadar je najteži promašaj ove HDZ-ove vlasti

Svojedobno je rektor Zagrebačkog sveučilišta Marijan Šunjić smijenio je Antu Čovića i Pavu Barišića s rukovodećih mjesta, radi privatizacije Hrvatskih studija. Rekli bismo da se povijest ponavlja, no ovaj puta uloga aktualnog rektora dijametralno je suprotna.

-Prije odgovora na ovo pitanje dopustite samo jednu usporedbu. U Tuđmanovo doba imali smo rektora (prof. dr. sc. Marijana Šunjića) i predsjednikovog savjetnika za znanost(akademika Slavena Barišića), ljude od formata. A u ovome vremenu od dvijetisućite do danas imamo same propalitete. Dopustiti, primjerice da obrazovanje vodi HNS-ov kadar je najteži promašaj ove HDZ-ove vlasti.

Da, Ante Čović i Pavo Barišić bili su razriješeni s dužnosti u Upravnom vijeću i Nadzornom odboru Narodnog sveučilišta u Ulici Grada Vukovara u svibnju 1995. godine. Oni su na svoju ruku, dakle bez znanja stranačkog vodstva, pokušali privatizirati Narodno sveučilište. Smijenjeni su i zbog toga što su na perfidan način priječili razvoj Hrvatskih studija koji su tamo bili privremeno smješteni.

Nadalje, tijekom 1997/98. dobio sam zadatak (u pravome smislu zadatak!) da kao tajnik za školstvo i znanost u Glavnom tajništvu HDZ-a u Vladi dogovorim projekt izgradnje zgrade za Hrvatske studije. Predložena lokacija je bila na današnjem parkiralištu zapadno od NSB-a. Odlična lokacija, zar ne? Isti su zadatak vjerojatno osim mene dobili i ministrica Jerka Mintas-Hodak i gradonačelnica Marina Matulović Dropulić. U tom smislu imali smo i jedan sastanak u Vladi . Za sebe mogu reći da sam svoj dio zadaće obavio. O svemu drugom pitajte tadašnju gradonačelnicu. Mislim da je živa.

Prošlo je skoro 30 godina od kada su krenuli Hrvatski studiji. U čemu se uspjelo, a u čemu se podbacilo? Koliko su mladi ljudi dobili alternativu u studiranju? Što je s kvalitetom studiranja, ona sigurno ovisi o profesorima koji izvode nastavu?

-Od samog početka postojali su posve objektivni problemi za stasanje Hrvatskih studija. Najveći problem je bio nepostojanje stalnog nastavnog kadra. Iz tog razloga nastavnike se posuđivalo s drugih fakulteta pa i sa spomenutog Filozofskog. To je bio i jedan od glavnih razloga da oni nisu mogli brzo zaživjeti na dovoljno kvalitetan način i da je tu postojala velika mogućnost opstrukcije.

Naravno, i sam prostor je bio veliki problem. Predsjednik Tuđman je bio protiv seljenja Hrvatskih studija izvan tzv. sveučilišne vertikale na potezu od Strojarskog, Filozofskog, Elektrotehničkog, pa sve preko Prirodoslovno-matematičkog fakulteta na Marulićevom trgu i na kraju do samog Rektorata i Pravnog fakulteta. Tomu sam svjedok. I na žalost, što se dogodilo za vrijeme mandata Dragana Primorca? Upravo suprotno! Hrvatski studiji su doslovce perfidno 'šutnuti' na marginu grada, a sve je bilo upakirano u veliku priču o 'sveučilišnom kampusu na Borongaju'. Je li možda i ta činjenica doprinosi ugledu Hrvatskih studija ?! Mislim da ne.

U visokom školstvu i znanosti izvrsnost je ključna. U tom smislu na račun Filozofskog fakulteta na pojedinim studijskim programima čuju se brojne kritike, te se stječe dojam da je manjak izvrsnosti zamijenjen jedino ideološkim profiliranjem. Kakva je situacija po pitanju izvrsnosti na Hrvatskim studijima?

-Kao fizičar po struci nisam pozvan meritorno suditi o izvrsnosti na Hrvatskim studijima ili pak na Filozofskom fakultetu. Ali, dobro razumijem da je upravo ideološko profiliranje glavna prepreka za značajniju izvrsnost. U jedno sam posve siguran, a to je da sljedbenici ultraljevičarske Korčulanske škole nisu i ne mogu biti jamstvo izvrsnosti na Hrvatskim studijama, a poznajem i povelik broj studenata koji sa sadašnjom 'izvrsnošću' nisu zadovoljni.

Možemo li zaključiti ovaj razgovor tvrdnjom da Hrvatski studiji trebaju, ali trebaju dobri Hrvatski studiji?

-Znam i to da su neki ministri htjeli pokopati Hrvatske studije, pa bih na kraju rekao: bolje i ovakvi Hrvatski studiji nego nikakvi, naravno uz stalnu težnju poboljšanja. U tome smislu bi se moglo reći i za današnju državnu maturu čiji smo inicijatori još 1996. godine spomenuti profesori Šunjić i Barišić, te moja malenkost. Nažalost, u ministarskom mandatu Dragana Primorca matura je uvedena na nakaradan način. No, to je pak druga tema.

 

M.M.