Zašto opću javnost tako živo zanimaju stranački izbori? –Da su posrijedi izbori u SDSS-u, u HNS-u, u BM-u ili u SDP-u, u IDS-u, u HSU-u, u HSS-u, to bi svakako bilo čudno. Ali izbori su raspisani u Hrvatskoj demokratskoj zajednici! – Što to znači? Zar ni med strankam ni pravice? – Ma, ne! Samo, nisu u Hrvatskoj sve političke stranke jednake. S toga gledišta bilo bi još čudnije da opća javnost ne mari za izbore u HDZ-u. – Ma nemojte reći! A zašto?

Snošljivost, učeno rečeno: tolerancija, neupitna je vrjednota slobodnoga društva. Ne bih o njoj govorio da me na to ne nukaju najslobodniji hrvatski državljani. To su oni koji se – paradoksalno – žestoko protive političkomu hrvatstvu. Ti ljudi bez prestanka optužuju Hrvatsku zbog – nesnošljivosti! Hrvate to duboko vrijeđa. 

Tko bi rekao da će seljak, oglasivši se priopćajem na engleskomu, tako uzbuditi hrvatsku javnost!? To se nije moglo očekivati ni u najluđemu snu. Zašto? Seljaci se ne razmeću poznavanjem latinštine. Ni europske ni globalne. Globalna je latinština idiom suvremenih gradskih eurohrvata. A seljaci? Tuđe ne će, svoje ne daju. Kada imaju što reći široj zajednici, glagoljaju zavičajnom hrvatštinom suobličujući ju standardnomu hrvatskom jeziku. I dobro se razumiju s ostalim Hrvatima. Osim toga već se činilo da je hrvatsko seljaštvo za ovih šest godina u Europskoj uniji posve skončalo, ali, gle, ono nije samo živo, nego i – pismeno.

Tvrdoglavci su obično magarci i ljudi. Ali, premda će vam se to učiniti čudnim, ima i tvrdoglavih pojmova. Takvi su na primjer: ljevica i desnica. Ne u izvornom, nego u prenesenom, političkom značenju.

Izbor Zorana Milanovića za novoga hrvatskog predsjednika uzbudio je hrvatsko biračko tijelo i fotografski razvio političku sliku nacije.

U nedjelju 5. siječnja 2020. hrvatski su birači za predsjednika Republike Hrvatske izabrali kriptokomunista – Zorana Milanovića.

U prvomu krugu predsjedničkih izbora 22. prosinca 2019. sudjelovalo je nešto više od polovice (51 posto) ukupnoga broja birača (3.719.532). Znatan broj glasova dobilo je samo troje kandidata: SDP-ov Zoran Milanović – 562.779 ili 29,55 posto; HDZ-ova Kolinda Grabar-Kitarović – 507.626 ili 26,65 posto; nestranački Miroslav Škoro – 465.703 ili 24,45 posto.

Državna će vlast 10. prosinca obilježiti godišnjicu smrti dr. Franje Tuđmana. Podsjetit će naciju na prvoga hrvatskog predsjednika – svečanije nego ikad dosad! Zašto? Tomu je sigurno više razloga, a dva su kristalno jasna. Prvo, posrijedi je „okrugla“ – 20. godišnjica; drugo, državna je vlast raspisom predsjedničkih izbora tužni nadnevak uklopila u izbornu kampanju kako bi svoju kandidaticu, sadašnju predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, predstavila kao pravu baštinicu državničke misli i djela prvoga hrvatskog Predsjednika.

Siromahu koji jedva vezuje kraj s krajem nije do kalendara. Svejedno mu je koji je dan. Bio petak ili svetak, on će, ako se tko ne smiluje, u boljem slučaju postiti, u gorem slučaju gladovati. A takvih je siromaha u Hrvatskoj mnogo, jer je vjetar globalizma u zadnja dva-tri desetljeća četvrtinu hrvatskoga pučanstva otpuhnuo na rub ili preko ruba siromaštva.

Kako u ove vruće dane diše, da se poslužim knjižnim naslovom Josipa Jovića, Lijepa Naša kolonija? Očito na škrge.