Hrvatsku, kao što vidimo, i danas profiliraju kao zemlju političkoga radikalizma, nacionalizma, fašizma i desnog ekstremizma. Ne samo u Srbiji i onomu geopolitičkom čudovištu koje se po analogiji prema Republici Hrvatskoj zove Republika Srpska, nego i u Europskoj uniji. Zašto u tomu sudjeluju naši saveznici?

Manjine su naše veliko bogatstvo. Ne znam tko je prvi izvalio taj bikovski logičko-politički dragulj.Mate Granić ili Ivo Sanader? No, pustimo to. Autorstvo je možda važno toj dvojici Hrvata, pa neka se dogovore ili, ako se ne mognu dogovoriti, neka prijepor riješe na kakvu europskom sudu. Ostale Hrvate žulja samo duboka istina toga logičko-političkog dragulja.

U zadnjih pola godine temeljito se u Lijepoj Našoj [Koloniji] promijenila politička pozornica. Izdušile su i tzv. desnica i tzv. ljevica. I što se dogodilo?

Istraživači javnoga mnijenja, sociolozi, politolozi, pa i „obični“ ljudi nagađaju što će se dogoditi nakon izvanrednih izbora za [narodne] zastupnike u Hrvatskomu [državnom] saboru koji će se održati u nedjelju.

Koga birati na izborima za [narodne] zastupnike u Hrvatskomu [državnom] saboru 11. rujna 2016.?

Evo nas usred užurbane priprave za „svečanost demokracije“, kako političarska fraza tepa izborima. Svečanost dolazi u Lijepu Našu na kraju ovoga ljeta –izvanredno, mimo kalendara. Vjerojatno su zbog toga i njezini organizatori izvanredno nervozni.

Zbîlja se obično čini tromom i sporom. No nije uvijek takva. Ona ponekad pretekne i proročku maštu. Ovih je dana referendumskom odlukom o brexitu (izlasku Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije) pretekla proroštvo Andrewa Robertsa iz god.1995.

Svršeno je. Pala je Vlada, a 15. srpnja raspušta se i Sabor. Pred nacijom su novi izbori, na početku ili sredinom rujna. Idu dani, ode godina, rekao bi Miroslav Škoro. Ode godina, prije isteka prvog polugodišta. Ode – u vjetar.

Javna priopćivala složno navješćuju: Ovaj tjedan pada Vlada Tihomira Oreškovića! Moja neznatnost nije tako sigurna. Danas, dva dana prije najavljenog raspleta krize vlasti, meni se čini podjednako vjerojatnim da će Vlada pasti i da će opstati.

U velikoj sam, dragi čitatelji, neprilici. Na početku, naime tjedna, pišem što ćete čitati na kraju, naime tjedna! – Pa što? – reći ćete. – Tako si i dosad pisao. – Jest. I nije bilo osobito pametno ono što sam napisao. No nije, ako smijem tako reći, bilo ni posve ludo.