Kakav je to izričaj? Otrcan. Mnogi ga od pamtivijeka rabe, a nitko ne svojata. O pustošenju i pustoši govori i Isus Krist kada plače nad Jeruzalemom: „Eto, vaš će vam se dom ostaviti pust“ (Mt 23,38).

Na vijest da je Davor Ivo Stier odstupio s dužnosti ministra vanjskih i europskih poslova sisački se biskup Vlado Košić obratio otvorenim pismom predsjedniku Vlade i predsjedniku Hrvatske demokratske zajednice Andreju Plenkoviću. Pismo je zatim objavio u svomu profilu na Facebooku.

Kada se je prvi put naklapalo o novoj hrvatskoj paradigmi, bio sam zbunjen. Što je sad to, ta paradigma?

Nakon ovih mjesnih i područnih izbora predsjednik je HDZ-a i HDZ-ove krnje Vlade Andrej Plenković stranački jači nego ikad. HDZ je pod njegovim vodstvom osvojio više od pola Hrvatske i – grad Dubrovnik.

Umni su promatrači i tumači „festivala demokracije“ odmah nakon prvoga kruga ovogodišnjih redovitih mjesnih i područnih (lokalnih i regionalnih) izbora podrobno raščlanili i vrjednovali taj znameniti događaj. Odmah – dok su stvari bile posve svježe!

Slušajući Franju Gregurića, Nikicu Valentića i Vladimira Šeksa kako Hrvatskoj preporučuju veliku koaliciju, uvijek se gorko osmjehnem, a kada svi stranački prvaci tu preporuku uglas odbiju – podiđe me jeza.

Je li hrvatska država politički stabilna? Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović misli da nije, a predsjednik Vlade Andrej Plenković misli da jest. Moja neznatnost stoji u tom pitanju među Pantovčakom i Gričem neodlučno, poput onoga nesretnog Buridanova magarca koji je skončao od gladi stojeći među dvama na vlat jednakim plastovima sijena.  

Na Filozofskomu fakultetu u Zagrebu 60-ih se godina prošloga stoljeća u filozofskim seminarima raspravljalo o svemu i svačemu. Puno sam toga zaboravio, ali ponešto pamtim kao da je bilo jučer.

Hrvatska je javnost, kažu, ćudljiva. K tomu slabo pamti, brzo zaboravlja. Koliko je to točno, neka svatko sâm prosudi. No kakva god bila,  ta bi javnost mogla malo duže, barem do jeseni, pamtiti četvrtak, 27. travnja 2017.

Hrvatima se diže kosa na glavi kada čuju izričaje „prijateljska Republika Slovenija“ i „prijateljska Republika Srbija“, a osobito ih štrecne izričaj „prijateljska Republika Srpska“.