Kako u ove vruće dane diše, da se poslužim knjižnim naslovom Josipa Jovića, Lijepa Naša kolonija? Očito na škrge.

U gluho doba europske politike, nakon izbora za tzv. Europski parlament, eurohrvatska je vladajuća politička služinčad, protivno općem očekivanju, zapala u duboku, ne ću reći letargiju, nego – kontemplaciju. Zvuči ljepše. No nije to nimalo bolje. Zašto? I drijemež i dubokoumno razmatranje podjednako udaljuju politiku od njezine biti, koju određuju dvije riječi: promišljeno djelovanje.

Mi smo stoljećima tu: u Srednjoj Europi i na katoličkom Sredozemlju. Za dvadesetak dana proći će šest godina otkad su nam naši političari neovisnu, samostalnu i suverenu državu „uvalili“ u blagodati Europske unije. Pa kako nam je sada?

Prođoše izbori za Europski parlament. U Hrvatskoj su oni poput lutrijskoga kola: događaj kojega se već sutradan sjećaju samo dobitnici. To su ovaj put: Karlo Ressler, Dubravka Šuica, Tomislav Sokol, Željana Zovko (HDZ); Biljana Borzan, Tonino Picula, Predrag Matić, Romana Jerković (SDP); Ruža Tomašić (Hrvatski suverenisti); Mislav Kolakušić (Neovisna lista Mislava Kolakušića); Ivan Vilibor Sinčić (Živi zid) i Valter Flego (Amsterdamska koalicija). Izabranicima bi u tom povodu trebalo reći: Gospođe i gospodo, drugarice i drugovi, puno sreće u lagodnom progonstvu!

Političkim Hrvatima (Hrvatima, eurohrvatima, jugohrvatima, etničkim nehrvatima i transhrvatima) nevažne su stvari obično važne, a važne stvari obično nevažne. Kao da gledaju ukriž. Ima ljudi koji se toj pojavi čude, pitaju se što je uzrok naopaku opažanju, te smišljaju načine kako da se izopaka ispravi.

Rijetko se u Hrvatskoj viđa takva, rekao bi Mate Granić, oluja! Oluja pameti i čestitosti, znanja i domoljublja, iskrenosti i poštenja, kakva nas je zahvatila u zadnjih desetak dana! Meteorološki je uzrok zamašan: politički Hrvati (Hrvati, eurohrvati, jugohrvati, etnički nehrvati, transhrvati) biraju u sljedeću nedjelju, 26. svibnja, 11 (ili 12) od 751 zastupnika u Saveznoj skupštini Europske unije (tzv. Europskom parlamentu).

Već smo usred proljeća! U čarobnom mjesecu svibnju,kako nekoć pjevašeHeinrich Heine. Hm, mjesec – čaroban? Ne bi li se moglo reći štogod određenije? Kako ne bi! Svibanj je u našim zemljopisnim širinama mjesec mladosti i topline, ljubavi i čežnje, radosti i sjete; mjesec u kojemu cvate svib i pjevaju ptice; mjesec u kojemu „svibanjskim pobožnostima“ častimo Blaženu Djevicu Mariju i sv. Antu Padovanskoga.

Kada je riječ o suzbijanju populizma, dobro bi bilo najprije odrediti što je – populizam. Ne mislim da to čitatelji ne znaju. Bože sačuvaj! Nitko od nas nije ni sličan onomu slavnom Grku koji je znao da ništa ne zna. Svi mi znamo sve što se zna, pa kako ne bismo znali što je populizam?! Unatoč tomu dobro je unaprijed odrediti središnji pojam razgovora. Zašto? Riječi kao oznake pojmova, pogotovo tuđice, često imaju više značenja. Ako jedan sugovornik podrazumijeva jedno, a drugi drugo, sugovornici se ne mogu sresti u razgovoru.

U četvrtak, 25. travnja, hrvatskoj je javnosti u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu predstavljena knjiga Mate Granića „Diplomatska oluja“. Riječ je o uspomenama na stvaranje Republike Hrvatske. Nakladnik „Večernji list“navješćivao je događaj objavljujući intrigantne dijelove knjige u svomu istoimenom dnevnom listu.

Vjerojatno se na prvi pogled čini ovako: Nekakav samozvanac čitatelju soli pamet, ćudoredno ga prosvjetljuje, propovijeda mu kršćanski vrijednosni sustav.