Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava uputio je prije desetak dana hrvatskoj javnosti poziv na miran prosvjed zbog neprocesuiranja počinitelja ratnih zločina za srpsko-crnogorske oružane agresije na Hrvatsku. Prosvjed će se, rekao je, održati 13. listopada 2018. na Trgu Republike u Vukovaru.

Čudan naslov? Da, vidim i sam. Tu su na prvi pogled „razlog“ koji nije logičan, nego političan, i uza nj „eurohrvati“ koji nisu narod, nego vrsta jugana (species iuganorum).

Za moga kratkog izbivanja iz Hrvatskoga slova mnogo se je znakovitih događaja zbilo u Hrvatskoj i oko Hrvatske. Tako mnogo, uvjeravaju me različiti glasovi sa svih strana, te se ni sam popis tih događaja ne bi dao zbiti u opseg moga tjednog članka. Hvala Bogu, rekoh sâm sebi. Kad je tako, mogu baciti „pero u trnje“, više ne treba pisati.

Nakon neformalnog sastanka na vrhu predsjednik je Europskog vijeća Jean-Claude Juncker ovim riječima podsjetio hrvatsku javnost na mali eurohrvatski jubilej: „Sutra slavimo petu obljetnicu hrvatskoga pristupa Europskoj uniji.

Obnovljena hrvatska država prvih je deset godina Dan državnosti slavila 30. svibnja. I svi su odrasli državljani znali taj nadnevak. Nakon trećosiječanjskoga prevrata god. 2000. formalno ga je pomaknula na 25. lipnja, ali ne slavi ga nikako. I nije čudno što za nj gotovo nitko ne zna. Tako Hrvati danas imaju dva nestvarna Dana državnosti.

U ovoj zbrci, u ovom neredu, hrvatska država o mnogo čemu ne zna ništa. To je dobro kada je riječ o pojedincu i njegovoj osobnoj slobodi. Ali hrvatska država ne zna koliko ima državljana, ne zna koliko je državljana upisano u popis birača, ne zna koliko se Hrvata iselilo iz Hrvatske, ne zna koliko se Azijaca i Afrikanaca ilegalno doselilo u Hrvatsku. Kako država o tim stvarima ništa ne zna, ona tako nužno drži i svoje državljane u mraku neznanja o njima. A bez osnovnih znanja te vrste nezamislivo je dobro upravljanje državom.

Kada lezbijke, pederi, dvospolci i prekorodci zovu Zagrepčane u svoju Povorku ponosa, Zagrepčani se zbunjeno osmjehuju. Ne zamjeraju im što se svojim spolom javno ponose. Odavno su na tu ludost oguglali. Samo se pitaju: Zašto nas svojim ponosom zlostavljaju? Zašto dižu nesnosnu buku? Zašto nam u srcu grada promet obustavljaju?

Ove nas je godine, čini se, snašla velika klimatska promjena. Prerano se ugrijalo i kopno i more. Prerano su, prije početka lipnja, ocvale lipe. Prerano su, zbog suše i žege, u Baranji, Slavoniji i Srijemu dozrjeli ječam i pšenica. Prerano su, kao nikad dosad, već na kraju svibnja kombajni ušli u polja. Što će biti na ljeto? Hoće li se Hrvatska hladiti? Ili će se i dalje grijati? I gorjeti kao nikad dosad?

Politički analitičari nastoje ovih dana proniknuti u najsuptilnije poruke što ih je u subotu na XVIII. saboru Hrvatske demokratske zajednice u Ciboninu tornju u Zagrebu svojim govorom odaslao Davor Ivo Stier.

Prije otprilike dvije godine vratio se iz Bruselja u Zagreb Andrej Plenković – čovjek naočit, urešen svim krjepostima: naobražen, iskren, pošten. Znalac pet-šest velikih jezika, praktični katolik – reklo bi se: homo sine macula (čovjek bez mrlje) u karijeri. Malo ga je tko u Hrvatskoj tada znao, no prevratnom je brzinom očarao Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ).