Zašto Zoran Milanović navrat-nanos seli Ivu Josipovića i Ured predsjednika Republike s Pantovčaka u Visoku ulicu? I to samo dva tjedna prije isteka njegova predsjedničkog mandata?

Pa to je, veli Milanović, obećala novoizabrana predsjednica gospođa Kolinda Grabar Kitarović. – Ma je li?! – misle sumnjičavci. – Što se Milanovića tiču njezina obećanja? Neka se sjeti svojih. Gdje mu je Plan 21? Otišao u vjetar čim ga je unio u Banske dvore! – Zdrava je to sumnja. Ali nije posve na mjestu. Istina, ružno je ne održati obećanje. Ali zar je stoga manje lijepo ako čovjek koji iznevjeri svoja obećanja – ispuni koje tuđe obećanje?! Ako, dapače, to obećanje ispuni bez ikakvih uvjeta i prije svih rokova?! O tomu je ovdje riječ. Milanovićeva je Vlada odluku o preseljenju Predsjednikova ureda s Pantovčaka u Visoku ulicu donijela cijela dva tjedna prije ustoličenja predsjednice. I to bez njezina zahtjeva. Bilo je tu svakojakih zaprjeka, od zdravorazumskih i prostornih preko tehničkih i funkcionalnih do sigurnosnih i zakonskih. Ali Milanović i njegova okretna Vlada nisu se obzirali na takve trice i kučine.

U normalnim okolnostima takva je susretljivost nemoguća. Kada bi se kakvim čudom ipak dogodila, ta se susretljivost ne bi mogla nikako drukčije tumačiti nego kao uvod u „srdačnu kohabitaciju“ SDP-ova predsjednika Vlade i HDZ-ove predsjednice Republike. No to je zasad u „ovoj zemlji“ nezamislivo. Zašto? Hrvate, uza sve njihove nevolje, izjeda zla krv koju je stvorio Milanović kada je nakon Josipovićeva izbornog poraza javno izvrijeđao izbornu pobjednicu Kolindu Grabar Kitarović i njezine birače. A kako grozno naciju razdire Milanovićev bojni poklič „Ili mi, ili oni!“, pokazuju nepregledne gomile „političkih“ prostota na forumima internetskih portala.

Što dakle Milanović kani postići tom ishitrenom odlukom o selidbi? Nitko to – osim, dakako, Milanovića i Josipovića – ne zna. Niti itko prihvaća Milanovićevu izliku. – Imala je – podsmjehuju se zajedljivci – predsjednica i većih želja. Željela je, primjerice, da „kuku-riku“ Vlada što prije odstupi s vlasti. Da joj je Milanović ispunio tu želju, malo bi tko izvan njihovih obitelji zaplakao. – Točno. A neznanje i nevjera spremno se otvaraju svakakvu nagađanju.

Tako neki ljudi tvrde da je posrijedi prostačka gubitnička pizma. Poraženi „kuku-riku“ dvojac odlučio je osvetiti „partijsko Kosovo“. Kako? Podlo. Pobjednicu će izvrgnuti ruglu na tragu njezine želje da ureduje u skromnijem uredu nego što je onaj na Pantovčaku. Dat će joj Pongratzovu vilu u Visokoj ulici i pokazati da je gospođa – pala s Marsa! Nisu joj, kao što reče Mirjana Kasapović, jasni „osnovni politički pojmovi“, a pojma nema ni o realijama prijeko potrebnim za siguran i funkcionalan Ured predsjednika Republike. Drugi tvrde da joj selidbom žele „zamračiti“ tajne Josipovićeve „hrestomatije“. Treći vele da Milanović na vrijeme pokazuje tko je stvarni gospodar u državi, a tko samo simbolična državna poglavarica. Neki spekuliraju da su Josipovićev poraz na predsjedničkim izborima i Milanovićevo „junačko“ držanje nakon tih izbora silno ojačali moral „kuku-rikavaca“, te da je Milanović, uvjeren u pobjedu Partije i klijenata, spreman raspisati prijevremene izbore, samo se još ne zna kada, u lipnju ili rujnu. Zlatko Komadina, koji dobro zna svoje partijske drugove, veli kratko i jasno: To je tuk na utuk.

Moja neznatnost osobno ne zna ni jednoga ni drugoga. Mislim da je Komadina najbliži istini. Kako ti meni, tako ja tebi! Nešto poput srpske protutužbe protiv Hrvatske zbog genocida. Zašto mislim da je tako? Iz iskustva znam da ljudi koji nemaju nijedne političke ideje obično pršte vrlo maštovitim političkim podlostima. Prljavo poigravanje ugledom demokratski izabrane predsjednice Republike pred njezino svečano ustoličenje nije samo pakosna djetinjarija. Ono je s političkoga gledišta nešto što širi „ideologiju razvaline“. Stoga je takav tuk na utuk u uljuđenu društvu nedopustiv, a u državi koja imalo drži do sebe – kažnjiv.

 

Benjamin Tolić

Share
0