Prođoše izbori za Europski parlament. U Hrvatskoj su oni poput lutrijskoga kola: događaj kojega se već sutradan sjećaju samo dobitnici. To su ovaj put: Karlo Ressler, Dubravka Šuica, Tomislav Sokol, Željana Zovko (HDZ); Biljana Borzan, Tonino Picula, Predrag Matić, Romana Jerković (SDP); Ruža Tomašić (Hrvatski suverenisti); Mislav Kolakušić (Neovisna lista Mislava Kolakušića); Ivan Vilibor Sinčić (Živi zid) i Valter Flego (Amsterdamska koalicija). Izabranicima bi u tom povodu trebalo reći: Gospođe i gospodo, drugarice i drugovi, puno sreće u lagodnom progonstvu!

I to bi bilo – to. Zašto tako? To je samo o sebi razumljivo. Tamo će politička moć tih ljudi biti razmjerna gospodarskoj, kulturnoj, znanstvenoj i vojnoj snazi Hrvatske u Europskoj uniji – dakle neznatna. Ali naši će izabranici, gledajući ne samo iz hrvatske perspektive, imati puno više nego pristojnu plaću.

Ni drugdje nemaju zastupnički mandati u Europskom parlamentu puno veću vrijednost, osim u velikim, mnogoljudnim zemljama poput Njemačke, Francuske i Italije. Tamo su europski izbori, kao i u nas, provjera ugleda domaćih političkih stranaka, ali nisu samo to, tamo su oni i ulozi u stvarnu preraspodjelu europske političke moći. Njihovi su ishodi u Njemačkoj i Italiji ove godine žestoko potresli tamošnje vlade. Tko u to sumnja, osvjedočit će se kada počne natezanje oko izbora novog predsjednika i novih članova Europskog povjerenstva.

Eurohrvatska Hrvatska može samo sanjariti o preraspodjeli europske moći u svoju korist. No nitko joj ne brani da svoje europske izbore opskrbi domaćom „dodanom vrijednošću“.

Ona to i čini.

Dvije glavne stranke blizanke, predvodnice „ljevice“ i „desnice“, Socijal[no]demokratska partija Hrvatske (SDP) i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), osvojile su na tim izborima po četiri (4), dakle ukupno osam (8) od mogućih dvanaest (12) visokih plaća! Po jednu (1) visoku plaću osvojili su „lijevi“ Amsterdamci, „desni“ Hrvatski suverenisti, anarhični Živi zid i apsolutistični Mislav Kolakušić.

Takav izborni ishod nije uzdrmao Plenkovićevu Vladu, koju čvrsto drže Tomislav Saucha, Branimir Glavaš, Milan Bandić, Ivan Vrdoljak i Milorad Pupovac. Potresao je (novčano!) samo Živi zid. To je dakle nekakav mikro-seizmički događajak, koji ne bi bio spomena vrijedan da ga nije izazvala kobna Vladimira, žena predsjednika stranke Ivana Vilibora Sinčića.

„Lijeva“ blizanka (SDP), koja je već bila sama sebe pojela, na ovim se europskim izborima čudesno – preporodila. Ona se tako reći iz kliničke smrti izjednačila sa svojom „desnom“ sestricom Hrvatskom demokratskom zajednicom. I to u njezinu najvišem naponu snage.

„Desna“ blizanka (HDZ), iako vidljivo nezadovoljna osvojenim brojem mandata, u prvi je mah bila proglasila svoju relativnu pobjedu i oglasila svoje zadovoljstvo. A onda je, dan-dva poslije, umom svoga glavnog analitičara Roberta Kopala spoznala da mandatna jednakost s „lijevom“ blizankom ipak nije pobjeda, pa je, istim umom, stala tražiti uzroke stranačkomu podbačaju na izborima.

U početku je Kopal, znajući što je sada prijatelju Plenkoviću najvažnije, krivca za izborni podbačaj bio pronašao u „crnom labudu“, ornitološkoj metafori nepredvidljiva događaja. Vjerojatno je intelektualno uživao zamišljajući kako nekomu „leti perje“. Komu?! Nitko se o tomu nije usudio ni zucnuti. Samo je potpredsjednik HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskoga [državnog] sabora Milijan Brkić [među braćom po oružju – Vaso] duhovito zanijekao da je riječ o njemu, rekavši: „Ja sam prije ćelavi labud.“

Kada se „crni labud“ pretvorio u nacionalnu sprdnju, Kopal se iz ornitološke znanosti prebacio u policijsku. Otkrio je da se Andrej Plenković na izborima mandatno izjednačio s Davorom Bernardićem zbog – unutarstranačke sabotaže.

A tko su saboteri? Pa, naravno, „ćelavi labud“ i njegovi ljudi! Kopal veli da ima dokaze. A ako ih zagubi, lako bi ih mogao naći kakav stručnjak za elektroničku poštu ili prisluškivanje i snimanje telefonskih razgovora. U svakom slučaju, „crnim“ će „labudovima“, ako vođa tako odluči, letjeti perje.

Ma dobro, veli mi prijatelj, što je bilo, bilo je, a što će biti, bit će; ali što ti misliš kako se Bero uspio izjednačiti s Andrejem? Ne znam. Čini mi se da bi to moglo biti ovako: Bernardić je na izbornoj listi SDP-ovim biračima ponudio – SDP. Tako je u slavlju preživio nezgodan dan. Plenković nije HDZ-ovim biračima na izbornoj listi ponudio HDZ, ponudio im je – sebe. I sjajno je prošao. Da ima zrnce političke pameti, bio bi im zahvalan. Ne bi tražio sabotere, a ako bi komu trebalo „letjeti perje“, to bi bio njegov prijatelj Robert Kopal.

 

Benjamin Tolić