Zašto opću javnost tako živo zanimaju stranački izbori? –Da su posrijedi izbori u SDSS-u, u HNS-u, u BM-u ili u SDP-u, u IDS-u, u HSU-u, u HSS-u, to bi svakako bilo čudno. Ali izbori su raspisani u Hrvatskoj demokratskoj zajednici! – Što to znači? Zar ni med strankam ni pravice? – Ma, ne! Samo, nisu u Hrvatskoj sve političke stranke jednake. S toga gledišta bilo bi još čudnije da opća javnost ne mari za izbore u HDZ-u. – Ma nemojte reći! A zašto?

Mnogo je tomu razloga. Podsječam samo na dva-tri pozamašna. Prvo, HDZ je kao suverenistički pokret god. 1989. osnovao dr. Franjo Tuđman. Zatim je s HDZ-om obnovio hrvatsku državu. Stoga je Hrvatska demokratska zajednica, gleda li se dublje nego obično, u neku ruku metafizička majka svih današnjih demokratskih stranaka u Hrvatskoj. Drugo, HDZ je kao nijedna druga stranka „uključiv i napredan“. On udomljuje, zlobnici vele: uhljebljuje, ne samo mnogo svojih članova, nego i mnoštvo ljudi iz neprijateljskih stranaka. I treće, tzv. opću javnost danonoćno grade i dograđuju javna priopćivala, napose javnopravna „plenkuša“ (HTV) i njezine komercijalne sestrice, kojima državna vlast dodjeljuje koncesije.

Dobro, dobro! Što bî s izborima? – Ništa. Što bi bilo? Izbori su raspisani u statutarnom roku. Održat će se 15. ožujka. Oko 210.000 HDZ-ovaca izabrat će, po načelu „jedan član – jedan glas“, 6 dužnosnika: predsjednika stranke, njegova zamjenika i četiri potpredsjednika. Za svaku dužnost može se kandidirati svaki član koji za kandidaturu skupi 10.500 sustrančarskih potpisa. Ako bude potrebno, drugi će se izborni krug održati 22. ožujka. Za urednu provedbu izbora zadužen je glavni tajnik stranke Gordan Jandroković.

Propisniku se na prvi pogled nema što prigovoriti. Ali oštrovidniji su promatrači odmah zamijetili zanimljivu čvrknju: za kandidaturu na HDZ-ovim stranačkim izborima potrebno je skupiti 500 potpisa više nego za kandidaturu na izborima za predsjednika države. I odmah su usporedili broj hrvatskih državljana s brojem članova HDZ-a – tamo oko 4.000.000, a ovdje oko 200.000 – pa izračunali da je u HDZ-u ostvarivanje pasivnoga biračkog prava dvadesetak puta napornije od ostvarivanja najvišega pasivnog biračkog prava u Državi. I još se, vele, Plenković i Jandroković hvastaju demokracijom u svojoj stranci!

Hm, da… Jest to nekakav nerazmjer. Ali nije on u propisniku bez razloga, demokracija ga, osobito ona plemenitije vrste, može lako podnijeti. Dosad međutim, koliko čujem i vidim, nitko nije upozorio na mnogo crnje piknje, koje bi mogle dovesti u sumnju rezultate izbornoga procesa: pred izbore su aktivno pravo glasa opet stekli i oni članovi koji ne plaćaju članarinu. To u krajnjem slučaju može značiti – i nečlanovi. A ni sama brojidba glasova, ne bude li ih brojio Lovro Kuščević, ne će biti posve pouzdana. No, sve su to trice i kučine. Predizborna je kampanja krenula, pa neka nosi kamo koga odnese.

Za predsjedničko se mjesto natječu Andrej Plenković i Miro Kovač; za mjesto predsjedničkog zamjenika uz Plenkovića Tomo Medved, uz Kovača Ivan Penava; za potpredsjednike stranke uz Plenkovića Zdravka Bušić, Damir Krstičević i Branko Bačić, a uz Kovača Davor Ivo Stier. Iako su raspisani pod statutarnom prisilom, izbori ne će proći rutinski. Bit će to pravi stranački ispit savjesti.

Kovač i njegovi pristaše krenuli su u kampanju pod geslom „Vratiti stranku njezinim članovima!“ Oni Plenkovića i njegove najbliže suradnike optužuju da su nekoć hrabru suverenističku Hrvatsku demokratsku zajednicu svojom samovoljom pretvorili u kukavno utočište svakojakih strančica i sumnjivih pojedinaca, a spočitavaju im i gubitak europskih parlamentarnih i hrvatskih predsjedničkih izbora. Plenković i njegovi pristaše ne priznaju da su izgubili izbore za zastupnike u Europskom parlamentu i odbijaju optužbe za samovolju. Zasad se ne zna dokle će sukob ići. Ali stvari treba izvesti na čistac. Ne radi pobjede na sljedećim izborima za [narodne] zastupnike u Hrvatskomu [državnom] saboru. Za to je ovaj put prekasno. Raščišćavanje je naciji potrebno koliko radi toga da dozna treba li članovima HDZ-a pristojna Hrvatska demokratska zajednica toliko i još više radi čuvanja nade u buduću hrvatsku politiku.

 

Benjamin Tolić