Predsjednika je Republike Hrvatske Zorana Milanovića 22. travnja u Jasenovcu nakon odavanja počasti žrtvama ustaško-partizanskog terora razbjesnila spomen-ploča podignuta HOS-ovim dragovoljcima poginulim u Domovinskom ratu.

– Kakva opet spomen-ploča?! – Pa onā s geslom „Za dom spremni“ što ju je Plenković radi duševnoga blagostanja svojih ortaka u vlasti sklonio iz Jasenovca u Novsku. „To treba maknut', bacit' negdje“ – vrisnuo je Predsjednik, jer su se oni – znali to ili ne znali – pod tim geslom borili i za obnovu Nezavisne Države Hrvatske.

Predsjednički je povijesni bijes, vojnički rečeno, eskalirao 1. svibnja u Okučanima na proslavi 25. obljetnice VRO „Bljeska“. Tamo je Predsjednik za odavanja počasti hrvatskim ratnicima poginulim u Domovinskom ratu pri oslobađanju zapadne Slavonije od srpske okupacije opet ugledao – ono geslo! Ugledao, ne u svojim mislima kao u Jasenovcu, nego u zbilji – na majicama živih HOS-ovaca! I… Predsjednik, odnosno vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske, nije izdržao, nego je – ne odavši počast poginulim junacima – još za intoniranja „Lijepe naše“, kao vrag od tamjana, pobjegao od jezivoga gesla „Za dom spremni“.

Kako su Hrvati doživjeli Predsjednikov povijesni bijes? Teško je to reći jer su se oglasili samo onī kojima su trublje dostupne: stranačka vodstva i politički dušobrižnici. Dakle mala, ali bučna nekolicina. Oni su posve zaglušili ono malo „javnog prostora“ što im ga je prepustio koronavirus COVID-19. Ako je suditi po tomu što oni govore, Hrvati osuđuju „za-dom-spremnost“ kao gadnu građansku opačinu. Da bi lustrirao, tj. očistio naciju od toga političkog grijeha, Plenković je nekoć ustanovio svoje „centrističko“ Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine totalitarnih režima, kojemu je predsjedao legendarni predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti ak. Zvonko Kusić. To je Vijeće – znanstveno-umjetnički – osvjetlalo partizansku crvenu zvijezdu i ogadilo geslo „Za dom spremni“. Zašto tako? Valjda stoga što je u XX. stoljeću pod crvenom zvijezdom dvaput rušena, a pod geslom „Za dom spremni“ dvaput branjena hrvatska država. Ali, istini za volju, ak. Kusić i drugovi, „dopustili su“ pogrebnu porabu ogađenog gesla.

To čime nas poslužuje Milanović – tvrde neki znalci – izravna je posljedica Plenkovićeva „suočavanja s posljedicama“. Hrvatska se „za-dom-spremnost“ ne gadi samo Milanoviću i njegovima. Ona se podjednako gadi Plenkoviću i njegovoj sljedbi. Ipak, ne treba previdjeti malu razliku među njima. Milanović i svi njegovi sljedbenici jedna su duša, a neki plenkovićevci dobro podnose hrvatsku „za-dom-spremnost“ – dakako, u granicama koje im odrede Plenkovićeve moralno-političke vertikale, hrvatski akademik Zvonko i srpski knez Milorad. – Ma dajte! – tjeraju ih u laž drugi. – Vi to ozbiljno? To su prozirne jarmoljubačke proljetne igre (verni ludi iuganorum)! Ti ljudi nisu sudjelovali u Domovinskom ratu; oni su ratnički neiživljeni. Stoga svake godine jedva dočekaju proljeće, pa zametnu kukavan verbalni boj nad poginulim braniteljima hrvatske slobode! Takve hule nema nigdje osim u Hrvatskoj. Zašto to čine? Vrag zna! Da rasklimaju državu? Prizivaju ponovni geopolitički preustroj našega svijeta po zamisli svojih ideoloških predaka? – Da – dodaju treći – to je taj duh nečisti, koji nas svake godine sezonski zapuhuje od proljeća 1945.  

Eh, da! U Lijepoj Našoj „proljetne igre juganske“ i „duh nečisti“ ponegdje su još uvijek nezgodne, jer smrduckaju na „klerofašizam“. Svjestan sam toga. Ali meni se to dvoje posve svjetovno svidjelo. Uostalom, jugani nisu samo jugoslaveni, nego općenito jarmoljupci, služinčad tuđinske vlasti, a ni duh nečisti nije ovdje duh teološki, nego duh politički. Kako teološki duh nečisti odbija čovjeka od Boga, tako politički duh nečisti odbija narod od slobode i općega dobra. Kako god se komu usporedba činila neumjesnom, mene je – daleko od psihologije i demonologije – Predsjednikov jasenovački i okučanski povijesni bijes neodoljivo podsjetio na bjesomučnika iz Gerase (Mk, 5, 1 – 13). Isus je toga nesretnika izliječio istjeravši iz njega mnoštvo nečistih duhova, koje je zatim u krdu svinja skončalo u Galilejskom moru.

Što dakle? Čini vam se da preporučujem istjerivanje duha nečistoga iz Milanovića?! Ni govora! Nemamo tako vrsna egzorcista. Milanovića treba ostaviti na miru, ali što prije opozvati nedostojna Predsjednika. Inače će nastaviti zabavljati najgore među nama vrijeđajući najbolje.

Benjamin Tolić