Ma što je sad to?! Zar je člankopisac skroz-naskroz pobenavio? Što se on u to petlja?! Pa to je vjersko pitanje! Pitanje pravovjerja i krivovjerja. Ili ljubavno pitanje! Što tko više voli – revoluciju ili evoluciju. A onda, kakav mu je to naslov?

Povjerenstva su u hrvatskoj demokraciji na zlu glasu. Čudno bi bilo da nije tako. Zašto? Ta tijela vlasti davno je ocrnila glasovita maksima: Ako ne želiš riješiti neko pitanje, osnuj povjerenstvo za njegovo rješavanje. Zgodan je to teorijski cinizam. Pripisuje se Englezu Winstonu Churchillu.

Da Ante Pavelić čuje Donalda Trumpa, veli Inoslav Bešker u Hanžekovićevu Jutarnjemu listu, osjetio bi  „pobratimstvo lica u svemiru“, a Branimir se Pofuk u Styrijinu Abendblattu najozbiljnije pita „može li biznismen, nacionalist i kralj isprazne televizijske taštine spasiti svijet“.

Migrantska kriza, britanski izlazak (Brexit) i izbor Donalda Trumpa za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država temeljito su potresli „obitelj europskih naroda“, kako hrvatski globalisti tepaju Europskoj uniji. Takva se gibanja prije nekoliko godina nisu ni naslućivala, a kamoli predviđala. To su veliki događaji.

Kada sam u proljeće 1992. kao ministar savjetnik u hrvatskomu veleposlanstvu došao na službu u Bonnu, tamo me je srdačno dočekao Franjo Basić, župnik u njemačkoj katoličkoj župi.

Uredništvo Oxfordskih engleskih rječnika (Oxford English Dictionaries) izabralo je imenicu „post-truth“ (post-istina), u pridjevskoj službiistoznačnu s pridjevom „post-factual“ (post-činjeničan), za međunarodnu Riječ godine 2016. na anglosaskom jezičnom području. Malo zatim proglasilo je Društvo za njemački jezik (Gesellschaft für deutsche Sprache) pridjev „postfaktisch“ (post-činjeničan) Riječju godine na njemačkomu jezičnom području.

Kakva će biti ova godina, bolja ili gora od prošle? O tomu se, naravno, može samo nagađati. A očekivanja su u svijetu kao obično podijeljena.

Kako ono ide pjesma? „U se vrime godišća…“ In hoc anni circulo…? Uz taj kršćanski navještaj mi Hrvati i Hrvatice jedni drugima čestitamo Božić i Novu godinu.

Volio bih napisati štogod o nečemu lijepom, nečemu što je Hrvatima na čast i diku.

Kada bi tko sa strane, ne znajući ništa o nama, pogledao našu današnju političku pozornicu, vjerojatno bi mu došlo da usklikne: Blago Hrvatima, imaju sve novo! Novo kao ispod čekića! A je li doista tako?Pa pogledajte sami. Nije to od jučer.