Kada bi tko sa strane, ne znajući ništa o nama, pogledao našu današnju političku pozornicu, vjerojatno bi mu došlo da usklikne: Blago Hrvatima, imaju sve novo! Novo kao ispod čekića! A je li doista tako?Pa pogledajte sami. Nije to od jučer.

Sve se zamrsilo, всё перепуталось, rekao bi Osip Mandel'štam. Otkad su Britanci na referendumu odlučili izaći iz Europske unije, a na predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Američkim Državama pobijedio „grozni“ republikanski kandidat Donald Trump, demokratski Bruselj drhti pred izborima u državama članicama Europske unije.

Demokratski političari, bilo da ih je politički oblikovalo staro ili novo doba, bilo da su elitisti ili populisti, bilo da se šepure svojom desnom ili lijevom srčanošću – često ispale verbalni hitac koji ni pas s maslom ne bi progutao.

Cijela se nacija, otkad je Zoran Milanović najavio svoj odlazak u Povijest, prži na pitanju: Tko će biti novi predsjednik Socijal(no)demokratske partije Hrvatske iliti SDP-a?

Donald Trump ili Hillary Clinton? Za razliku od učenijih mojih sunarodnjaka, bio sam prilično ravnodušan. Zašto? Nije bilo razloga za uzbuđenje. – Kako to?! – pomislit će tkogod od njih. – Člankopisac je čudak. Cijeli svijet izvan sebe, a on, čuj to, prilično ravnodušan!

Kada se političari „od formata“ razmeću umijećem uporabe riječi, teško je u prvi mah shvatiti o čemu to oni zbore, kamo smjeraju, za što se zauzimaju, čemu se protive. Ne pomaže tu ni etimološki trud. A i ne treba kopati oko korijenja riječi; što je što, znat će se na kraju balade.

Ja nisam cinik, a ti? – reče naočita momčina drugomu gorostasu. – Bože sačuvaj! – odvrati ovaj, pa zaokruži pogledom po tramvajskomu slušateljstvu. Vidi: svi sjede ili stoje urušeni u se. – Ah, puna kola mrtvih duša! – reče tiho.

Kesteni bijahu duhu momu meta, kadli me spopade znanac: – Što je sad ovo?! – reče. – Što to? – priupitah ga. – Zar ne vidiš, čovječe? – ljutnu se on. – Nastupili su posljednji dani. Grobovi se otvaraju. Mrtvi ustaju. I vijećaju. – Ma gdje to? – nasmijah se. – Eh, gdje?!

Malo više od mjesec dana nakon izborā nije se znalo tko će sve biti predložen za ministra ili ministricu u vladi Andreja Plenkovića.

Malo tko vjeruje u čuda. Ništa čudno, živimo u doba znanstva. Naš je svijet jarko osvijetljen uzrocima i učincima, razlozima i posljedcima. Kao u odgojno-obrazovnom spjevu Tita Lukrecija Kara O prirodi stvarī.