Već dulje vrijeme internetom kola jedna zlonamjerna mistifikacija koja se pripisuje Bruni Bušiću: ''Da smo složni i čestiti davno bi imali državu. A bit će rođenje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako ...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

… No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje – kako nas tada spasiti od nas samih?!''

Ovih dana do mene je došla i u obliku letka, a prvi put sam je čuo u usmenoj formi negdje u zimu godine 2007. Pitao sam čovjeka koji ju mi je ispričao gdje je to Bruno napisao, a on mi je odgovorio kako ne zna točno, ali da su misli proročanske. Rekoh da bih ipak volio znati izvor, jer – ako je , kao što mi se čini, riječ o naknadnom ''proročanstvu'' – onda ono i nije bogzna što.

Kasnije se ta mistifikacija kao lajtmotiv provlačila kroz razne tekstove, gotovo uvijek u funkciji defetizma i potkopavanja hrvatske samouvjerenosti. Danas kada su uporni propagatori katastrofe procijenili da je demontiranje hrvatske samosvijesti pri kraju, kruži i u formi letka.

Iako sam od ljudi koji su bili bliski Brunini suradnici i prijatelji više puta čuo da je riječ o podvali i da Bruno nikada nešto slično ne bi rekao, a kamoli napisao – nisam se u cijelu tu stvar htio petljati nadajući se da će se ta, naoko zgodna, izmišljotina s vremenom ispuhati i nestati.

Od Anđelka Mijatovića saznali smo i izvor mistifikacije, riječ je o knjizi ''Imoćani'' hrvatskog književnika Ante Matića. Matiću treba odati priznanje na efektnom oblikovanje iskaza, ali Matić nije Bušić. I tu bi priča trebala završiti da u Hrvatskoj odnos prema autorstvu i izvorima nije krajnje nonšolantan.

Na žalost, u ovom slučaju širitelji Matićeve mistifikacije vjerojatno imaju i neke druge, ne baš dobre namjere. Prvo, posmrtno ocrniti Brunu Bušića i, drugo, poljuljati kod Hrvata vjeru u vlastitu državu. Jer ako nas naši ''najteže i najgore kradu'', onda je najlogičnije da se vratimo pod okrilje onih su nas ipak obazrivije eksploatirali, u skladu s onom novopartizanskom: Drug je Tito krao/ ali je i nama dao./ Ovi danas kradu/ a nama ne dadu.

Bruno Bušić je bio istinski hrvatski revolucionar u najplemenitijem smislu te riječi. Oni koji su ga poznavali tvrde da je bezgranično vjerovao u hrvatski narod i njegovo pravo na slobodu i državu. Uostalom, da nije bilo tako, ne bi ni dao život za tu ideju. Iz ove mistifikacije pak moglo bi se zaključiti da nije mislio baš najbolje o narodu za čiju se slobodu borio!

Da tvorci letka perfidno pokušavaju dezavuirati Brunu Bušića, da se naslutiti i po uvodnom dijelu, gdje se kaže: ''Za one koji možda ne znaju, publicist Bruno Bušić (1939.) početkom 70-tih odlazi iz tadašnje SFRJ na zapad i postaje ekstremni hrvatski politički emigrant. Jedan od najpoznatijih i najradikalnijih zagovornika stvaranja hrvatske države nasilnim putem, odnosno oružanom borbom. Ubijen je 1978. u Parizu. U jednom od svojih tekstova iz 1975. Bruno Bušić je napisao …'' Dalje slijedi već navedena mistifikacija.

Sintagmu ''ekstremna hrvatska emigracija'' zna se tko je koristio, a tko i danas tvrdi da se Hrvatska mogla stvoriti na miran način da nije bilo Tuđmana sklonog ''nasilnom putu'', također se zna. A, bogme, zna se i tko je, to jest koja je služba ubila Bušića, no teško je očekivati da se ubojice potpišu ispod svoga djela. Zato valjda u letku i piše '' ubijen je u Parizu'', kao da su ga ubili ''mali zeleni'' iz neidentificiranog letećeg objekta.

Zato apeliram na sve one koji su možda iz nepoznavanja činjenica povjerovali u autentičnost navodnih Bruninih riječi – ne nasjedajte podvalama, ne činite to Bušiću! Ne ubijajte ga još jednom.

 

Damir Pešorda