Prvu kolumnu HRVATSKIH POSLOVA 2014. godine, počimamo s najboljim željama svim čitateljima, svim ljudima dobre volje i svima onima koji su, uz Božji blagoslov, voljni pokrenuti svoje intelektualne i tjelesne sposobnosti u korist naroda, Domovine a time i cijele ljudske zajednice! Jer Hrvatska kroz svoju vjekovnu borbu za slobodu pod znakom križa, a nadahnuta duhom nacionalnog i pojedinačnog dostojanstva i pravde, cijelom zapadnom svijetu ukazuje put izlaska iz relativizma i ravnodušnosti.


A posebice to čini danas pošto ne smatramo ''Hrvatskom'' marksističku balkansku vladu koja joj je došla na čelo, već duhovnu snagu koja se opet okuplja i zacrtava granicu između domoljublja i čovjekoljublja na jednoj strani, te raznih perverzija internacionalizma i ekspanzionističkog divljanja, na drugoj. Pobjedom u Domovinskom ratu okrunila je Hrvatska pravedni idealizam, kojeg ni Carla del Ponte, ni Goldstein, ni Štrbac, ni Mesić, ni Pusić ni cijeli kor marksističkih mrzitelja u Hrvatskoj i izvan nje, nisu uspjeli poništiti -, a toga danas postaju svjesnima.

Hrvatski posao je sada, učvrstiti pobjedničke ideale i podignuti duhovne bedeme koji će obraniti stečeno moralno blago, te svakodnevnim radom staviti kraj razaranju institucija, gospodarstva i ugleda naše zemlje.

Naše komemoracije i deklaracije

Pred svakodnevnim zbunjivanjima, ne možemo svesti naše građanske obveze i program rada na godišnje održavanje komemoracija naših prošlih nacionalnih tragedija, na sve češće ali ipak nedovoljne prosvjedne akcije i na izgovaranje one poznate parole ''bit će bolje''. Republika Hrvatska je ugrožena, okovana spletkarijama  Josipovića, Nikice Gabrića, u svakom slučaju ništa manje zaslužnog bivšeg (tako se to kaže), komuniste, pa Jovanovića, Linića i Pusičke, HRT-a i YU-lista, Lesara, Đapića, Kosora, Vlaisavljevičke i KOS-a i svih preostalih struktura kumrovečkih i beogradskih generacija. Na gospodarstvu kao izrešetanom brodu i s korupcijom kao glavnim projektom službene gospodarske politike, moćnici s ležernim osmjehom vode državu u propast. Loši odnosi s EU i sa Sjedinjenim Američkim Državama, odnosi puni režimskih prijevara i smicalica, ukazuju na jedini smjer kojeg je službeni Zagreb predodredio našoj državi.

I ova postojeća ekonomska ne-politika, u stvari je službena ekonomska politika uništavanja suvereniteta i istjerivanja iz Hrvatske što većeg broja mlađih ljudi. Štoviše, pošto su u EU na snazi velika ograničenja, radi se zapravo u istjerivanju Hrvata u daleke zemlje (Kanadu, Australiju, SAD), od kuda povratka nema (možda ih se vrati u domovinu nekih deset posto – prema statistikama o prošlim masovnim iseljavanjima i povratcima).

Protupoduzetnička i protucrkvena politika

Ne smijemo demokratsku politiku svesti na niz komemoracija, ali niti opstanak Hrvatske ograničiti na ekonomsku problematiku. Dok se stvari budu shvaćale tako, s nekoliko bučnih sindikalista i s nekoliko ''oporbenih'' potkupljenih vođa, režimski program naglog razaranja Hrvatske napredovat će prema zacrtanom planu.

U narodu niče nova vijest

Vidljivo je da protupoduzetnička politika postoji, da protukatolička politika postoji (evo, već stavljaju u isti koš biskupa dubrovačkog monsinjora Matu Uzinića s riječkim Ivanom Devčićem kojem sada i Večernji list popularizira nadimak ''crveni biskup''). Katolička crkva je kao i u Jugoslaviji za režimski gang ''državni neprijatelj broj jedan'', a ministar financija Slavko Linić vrijeđa i blokira poduzetnike i potencijalne ulagače na svakom koraku. Samo se naivce može uvjeriti da su u svijetu raspoloživi jedino ruski, kineski i neki prljavi kapitali. Povjerljivih ulagača ima, treba ih samo privući političkim poštenjem i stručnosti državnih struktura.

Istovremeno narod kršćanski svakoga dana postaje jači pod teškim iskušenjima koje nameće prekrivena nova diktatura. Radišni narod, također, sve je odlučniji u potrazi za novim načinima rada, opstanka i napretka na svojoj rodnoj grudi. Znanstvenici i prosvjetari sve su više svjesni svoje važnosti i superiornosti kad se usporede s ološem koji im želi slomiti kičmu koristeći službene nadležnosti. Branitelji Domovinskog rata se ujedinjuju iako ih režim potkopava isto kao u vrijeme Vlaisavljevićke. U Vukovaru pred nekoliko tjedana pokazali su koliko su ponosni na to da njihova sudbina nije ništa drugo nego sudbina Republike Hrvatske te da njihova odlučnost spašava demokratske slobode.

Izbori, reizbor, prijevremeni izbori

Mnogi od nas, proteklih godina, posebice nakon što se je dokazalo izdajstvo Ive Sanadera, tražili smo ljude i prostor za onu treću snagu koja bi Hrvatsku izvukla iz zamke u kojoj su s podijeljenim ulogama igrali Sanaderov HDZ, pa SDP, HNS, HSLS, komadići razbijenog pravaštva...Tu treću snagu nije bilo moguće izgraditi, a za nove pokušaje ima veoma malo vremena, uzevši u obzir da će se izbori za Europski parlament održati krajem mjeseca svibnja, a predsjednički prvih dana prosinca. Veliki goodfather ''civiliziranog'' komunizma i rebalkaniziranja Hrvatske ide po reizbor (prema britanskim promatračima, nema dvojbe da će on opet pobijediti), i tu se opaža ponovno da su druge opcije blokirane ogromnim sredstvima koja se ulažu u promociju lika i bla-bla djela tog velikog pijaniste, mislioca, humaniste, mirotvorca, arbitra....jednom riječju, velikog goodfathera...

Radišni zdravi narod koji se ne predaje u ruke režimskih sindikalaca, branitelji koji su bili branitelji jučer a ostali su branitelji i do sada, kršćanski puk, vjerske institucije bez kontroverznih eminencija, glasovat će u svibnju za europsku Hrvatsku a u prosincu i za hrvatsku Hrvatsku. Svibanjski izbori svakako će nuditi bolju priliku, jer će ponuda biti slobodnija, a komunistima i tako nije previše stalo tko će Hrvatsku predstavljati u Parlamentu: Izvršna vlast, nažalost, ima mnogo djelotvornije instrumente za unošenje razdora u EU politiku i za izolaciju Hrvatske, nego što je to parlamentarni rad. Vjerujemo također, da će se šest mjeseci kasnije, veliki Il Padrino, spotaknuti na spontanom odabiru narodnog vodstva usred kaosa u kojega vode SDP i HNS, pod njegovim nasmiješenim prokletstvom.

Nema dvojbe da bi prijevremeni parlamentarni izbori bili najbolji izlaz, jer bi Hrvatskoj prištedili teške dane osiromašenja i pesimizma, ali za takav izlaz nema naznaka. Naprotiv, Hrvatski poslovi će se odvijati polagano i mukotrpno, ali ipak, crveni zvjerinjak će se i dalje pjeniti na Markovom trgu i na Pantovčaku, ali za sigurno ne će uspjeti isprovocirati propast Republike Hrvatske.

 

Domagoj Ante PETRIĆ