Ivo Josipović je proglasio bivšega predsjednika vlade Ivu Sanadera ''veleizdajnikom'', nakon što je lapidarna presuda Vrhovnoga suda protiv tog velikoga licemjera hrvatske politike u predmetu INA-MOL, postala pravomoćnom. Josipovićeva izjava je iznenadila javnost, jer od čovjeka koji više slini nego što govori kad se radi o stvarnim hrvatskim interesima (a slučaj INA svakako spada u tu kategoriju), nije se moglo očekivati toliku muževnu odlučnost.


Kako god bilo, neka ona bude dobrodošla, pa makar bila iznimka u nizu svakodnevne logoreje predsjednika Republike, logoreje koja je pred narodom obilježena maglom, kako bi bolje prekrivala sve perverzije skrivene iza zidina Pantovčaka, kao gusarska slagalica nižu nauštrb nacionalnih probitaka.

Historijat – vrlo skraćenih - predsjedničkih podviga

Šteta što trenutačni predsjednik Republike, oduzevši Sanaderu sva odličja te izrekavši o Sanaderu to što je opravdano, nije s istom strogošću preispitao svoj vlastiti rad protiv Hrvata u Sarajevu, svoje kobno djelovanje u raznim pitanjima Bosne i Hercegovine, svoju potporu Vlaisavljevički, Pusički, Mesiću, Josipu Perkoviću, te komunističkim i četničkim revanšistima, svoju kampanju da bi se priznala zakonitost rada srpskih vojnih sudova protiv Hrvata, itd.

Kada se o veleizdajnicima radi, ne može se ostati samo pri podlom čovjeku koji se danas nastoji opravdati iz Remetinca, nego treba spasiti Republiku Hrvatsku također i od posljedica rabote drugih činitelja koji ruše suverenost i ugled našega naroda i naše zemlje.

To je jedan od velikih hrvatskih poslova 2014., s naglaskom na izbore na kojima treba idućega prosinca konačno spriječiti da sinovi crvenoga mraka, kao što je to bio Mesić jučer, a Josipović je danas, predsjedaju Hrvatskom.

Darijo Kordić, žrtva lažova izdajnika

Sudbina i povratak u Domovinu Darija Kordića, mučenika kojeg su razapele razne kategorije izdajnika u Zagrebu, Bosni te u Haaškom tribunalu dio je ovog istog konteksta. Tragični događaji u Ahmićima 1993., bili su pravno-obavještajnim krivotvorinama povezani s njime na osnovi krivotvorenja i lažnih svjedočanstava koja su uigrana preko lokalnih igrača na osnovi inozemnog libreta.

Čovjeka koji je do tada dokazao svoju intelektualnu snagu i operativnu sposobnost u obrani vitalnih interesa hrvatskoga naroda u središnjoj Bosni od 1991. unaprijed, trebalo je prisiliti da zauzme istaknuto mjesto u krugu onih koji su trebali zagaditi cijelu hrvatsku borbu i baciti u krug haaških optuženika predsjednika Franju Tuđmana i ministra Obrane, Gojka Šuška.

Kada je Kordić odbio za uvijek i po deset puta sudjelovati u kreaciji velikih vještačkog sustava, te dodatne protuhrvatske kule, tada se je iskalila na njemu sva mržnja ''majstora laži''. Konačno, morao je provesti skoro 17 godina robovanja, a da bi se mogao vratiti kući.

Čovjek kojega je Ivo Josipović ugurao (prosinac 2011.) na mjesto ministra Pravosuđa, Orsat Miljević, po svemu sudeći odigrao je s Antom Nobilom ključnu ulogu u podmetanju ''materijala'' za presudu. Kako je danas poznato, optužnica koja je bila ishitrena za Haaški tribunal – odnosno za osudu Kordića – djelo je dvojice doktora prava s prebivalištem u Zagrebu, a jedan od njih je Ivo Josipović. Pa prema tome, o veleizdaji Sanadera ne treba govoriti baš svatko komu to, zbog predizborne agitacije, padne na pamet.

''Izdajnici nikada nisu na popisu među pobjednicima. Jer čim postaju dio pobjede, njihova imena su njegovana kao egzotične biljke: ili ih se diskretno smjesti u rasadnike, ili se samo slave njihove silne vrline poznate u javnoj djelatnosti. A izdajice nisu ni na popisima poraženih: nitko ne želi priznati da su bili dio njihovih pobjeda ili poraza. Toliko je odvratan lik izdajnika, da svi od njega biježe, makar upravo njih koriste industrijski, financijski, vojni i politički stožeri više nego ikada prije. Svi patimo posljedice toga i ne znamo što nas čeka budemo li i dalje njihove žrtve''. (Julija Timošenko, 2008., usred parlamentarne krize čije posljedice Ukrajina još danas trpi u svojim najkrvavijim oblicima.)

Trenutačno, Hrvatska ima samo jednog a''veleizdajnika'' priznatoga kako takovoga u Remetincu, a svi ostali izdajnici i dalje kroje nam sudbinu. Hoće li i nakon predsjedničkih izbora nastaviti se ta nacionalna tragedija, ili dolazi konačno oslobođenje državnih struktura?

 

Domagoj Ante PETRIĆ