Na oko, to je samo jedno staro dijete uglavnom odjeveno jezivim crnim krpama i odorama i pofarbano halloweenskim bojama, ali ipak taj lik se predstavlja kao najviši eksponent građanskoga društva i glavni je izborni saveznik Ive Josipovića u potrazi za novim predsjedničkim mandatom.

Ta enigmatična osoba koja je u politici nastala iz ničega, ima jasne ideje: najavljuje prijedlog zakona po kojem bi država podmićivala hrvatske liječnike glede pobačaja, to jest plaćala bi novčane nagrade onim liječnicima koji bi se upuštali u ubijanje djece, jer danas ogromna većina hrvatskih liječnika – pa tako i bolnica u kojima su zaposleni – odbija takav oblik ubilačke djelatnosti,

Kao prvi zadatak u Republici Hrvatskoj, postavila si je ta lokalna ''ličnost'' na polju politike i društvenoga rada širenje smrti. Vidljivo joj je slatka smrt još nerođene hrvatske djece uz moralno i intelektualno sakaćenje nesretnih majki, ubačenih u vrtlog marksističke propagande i odgoja glede abortusa. Drugi zadatak kojeg frenetično ispunjava ta osoba, podrška je Josipovićevoj kandidaturi, pa je tako u svim falsificiranim anketama javnoga mnijenja u medijima, na visokom trećem mjestu.

Istovremeno, dok se to zbiva u Hrvatskoj, njihova organizacija nastoji zagaditi u svijetu pojam hrvatske kulture i drušvtenih mreža, pa u tom smislu trenutačno radi u Španjolskoj jedan tim kulturnih radnica iz te grupacije. U ime svojih gospodara a s hrvatskim proračunskim novcem.

Tamo se upravo nalaze četiri prijateljice gore opisanog fantazmogoričkog lika, navodne ''kustosice'' grupacije WHW koje izazivaju među Španjolcima skandale svojom kampanjom u korist abortusa. Naravno, uz uobičajenu protukatoličku paranoju.

U tu svrhu izvukle su iz starih anarhističkih tekstova parolu anarhoterorista iz zadnjih godina XVIII. st: ''Jedina crkva koja može dati svjetlo jest ona koja koja je u plamenu.'' Vrijedno je napomenuti da među važnim članicama tog ''kulturnog i univerzalnog pokreta'', djeluje i južnoamerička grupacija sugestivnog imena ''Javne žene''.

Josipović ima i mnoge druge saveznike istoga tipa, što dokazuje da nisu baš svi četnički i komunistički drugovi oni kojima njegov režim daje narodni novac, mjesta u Vladi, na Pantovčaku i u javnim ustanovama. Kao u doba njemu mile petokrake, ideolozi smrti i egzekutori su mnogi i raznovrsni, a proračun Republike Hrvatske, punjen novcem uskraćenim hrvatskim braniteljima, Hrvatskoj vojsci, hrvatskim bolnicama i školstvu ima točno predodređene korisnike.

Od doktora Mengelea i Staljinovog mučitelja Leva Vygotskija, do SDP-HNS vladavine

Ovako kako stvari stoje, danas se događa da razni ministri i dame u etičkom smslu zvane ''mujeres públicas'' ukidaju hrvatskoj djeci s posebnim potrebama u obrazovnim ustanovama, svaku pomoć, pomoć koju su dobivali od svojih asistenata kako bi mogli pratiti školski rad. Mengele je takvu djecu ubijao, isto kao i sovjetski GPU pod znanstvenim upravljanjem Vygotskija.

U Zagrebu postoji cijela ekipa mračnjaka koja djecu s problemima danas ne ubijaju, ali su ih osudili na intelektualnu sljepoću i gluhoću. Na sigurno gašenje i intelektualnu smrt i tugu.

Hendikapiranoj djeci se proračunskim manipulacijama ukidaju asistenti na koje po zakonu imaju pravo, i baca se tu djecu i njihove obitelji u bolne lance nemoći, napuštenosti i doživotnog dječjeg invaliditeta. U međuvremenu vlada širi dezinformacije o navodnim djelomičnim rješenjima, koja će biti a kojih opet nema.

Je li kriva za to gospođa Opačić ili ministar Lalovac, ili supruga Zorana Milanovića, ili premijer osobno, il predsjednik Republike, ili Stjepan Mesić kao osnivatelj sustava svih izdajstava koje je Hrvatska doživjela od godine 2000. do danas? Ili ministar Zdravlja ili Mirando Mršić? Svakako, nitko od njih nije nevin jer do sada nitko nije dao ostavku u vladi koja je počela svoj put prema Mengelovoj praksi i Staljinovoj praksi nemoćne djece.

Nevin će biti onaj koji tu ljagu skine s Josipovićevih, odnosno odlagališta izmetine, kojima se predsjednik kiti.

Filozofija tih kamarila vjerojatno bi se mogla sažeti ovako: dajmo novac za smrt umjesto za život. Dovoljno je iz dana u dan čitati ''Yu list'', kako bi se zapazila eskalacija komnističke agresivnosti i uvjerenja da Putinovo-Šešeljeva politika opet otvara vrata teškoj krizi u ''regiji''.

Da je kojim slučajem Milanka Opačić ministrica - kao što bi trebala biti - u vladi svoga vlastitoga naroda u Beogradu umjesto da hara Hrvatskom - da su tamo uz nju njeni Lalovac, Grčić, Vlaisavljevička i Linič (ovi zadnji nisu više ministri u hrvatskoj vladi ali su sačuvali i crni novac i crvenu moć) oni zasigurno ne bi tamo mogli uništavati djecu svojih sunarodnjaka. Ni vlast, ni SPC, ni Vojislav Šešelj, ne bi im to dozvolili. Zapravo, poslali bi ih opet u Hrvatsku, gdje ipak raste otpor jugoslavenskoj zavjeri.

Od uništavanja hrvatske djece do gaženja hrvatskih branitelja

Htjeli smo danas pisati samo o djeci kao o žrtvama unutarnjeg rata kojeg Hrvatska još jednom proživljava, gdje strani ljudi i strana ideologija uništavaju društvo i budućnost.

Ali ne, bez spomena globalnoga rata kojega Josipović, Mesić i stranci usidreni u Milanovićevoj Vladi vode protiv onog djela Hrvatske vojske – hrvatskih branitelja, koji posjeduje najbogatiju pobjedničku povijest i skustvo, nemoguće je napisati završne retke.

Prije četiri dana, predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović, obećala je da bude li izabrana predsjednicom, rehabilitirat će (logično, bez povratka u aktivnu službu nakon 14 godina) hrvatske generale koje je protuzakonito kaznio prisilnim umirovljenjem tadašnji predsjednik Stjepan Mesić. Znade kandidatkinja HDZ-a koliko zla je hrvatskoj sigurnosti nanijela ta infamija, a znadu to i Mesić i Josipović.

Zato kao strvinari, jedan i drugi htjeli su izrugati kandidatkinju i opravdati sramotnu Mesićevu mjeru, a jedan od njih, onaj malo gluplji od svog glupog ortaka, rekao je da se ne može govoriti o rehabilitaciji kažnjenih generala, jer oni tim prisilnim umirovljenjem nisu bili ni kažnjeni. Zanimljivo, jer vjerojatno takvim nasrtajima, doživotni bivši predsjednici žele platiti svima onima kojima Hrvatska duguje neovisnost.

Domagoj Ante Petrić

Share
0