Logo

Tragičan slučaj otetog hrvatskog stručnjaka Tomislava Salopeka je već krajem srpnja 2015. bacio dodatnu sjenu na ministarstvo Vanjskih poslova i njenu neuravnoteženu jugoslavensku ministricu Vesnu Pusić.

 

Iz njenoga kruga se nastoji sada projektirati sumnje na čestitost francuskog poduzeča za koje je nesretni Salopek radio u Egiptu, jer je prema tim kritikama, francuska tvrtka trebala odmah javno objaviti financijske zahtjeve otmičara i ustrajati u nastojanju da pregovori započnu. Isto tako se iz Pusičkinog miljea plasiraju sumnje o spremnosti hrvatskog veleposlanika, Davora Javorskog, koji je navodno izbjegavao aktivno djelovati u akcijama egipatske vlade u potrazi za zatočenim Salopekom.

Koliko je poznato, Javorski je diplomat koji je proizišao iz stare jugoslavenske diplomatske škole u Beogradu, preko koje je dobio prvo zaposlenje. Javorski je neko vrijeme, sudeći prema službenim i javnim popisima, radio u jugoslavenskim tajnim službama.

Nažalost, hrvatsko društvo još uvijek nije politički sazrijelo toliko da bi u demokraciji znalo razlučiti istinske demokratske ustanove, ljude i praksu od pseudodemokrata, i boriti se s dovoljno energije da na mjestima na kojima se demokracija brani, zaista budu ljudi koji na ta mjesta spadaju. Hrvatski poslovi su mnogi, plaćaju se bez novaca, bez kruha i bez vina, ali istovremeno plaćaju se bogatstvom kojeg se samo u srcu nositi može.

Prljava igra ministrice Pusić

Današnjoj nacionalnoj situaciji, otkrivanje istine svakako je velika nagrada ali i velika potreba, jer se sva djelatnost bilo politička, bilo kulturna, bilo sigurnosna ili gospodarska zbiva na prostoru koje može biti prividan ili stvaran.

Hrvatski je posao potraga za stvarnošću a ne vaćanje privida, po opasnom načelu manjega otpora, to jest rutine i udobnije osobne svakodnevnice.

Jesu li francuski poslodavci gospodina Salopeka poklonili lovcima na kršćanske glave, glavu ovoga hrvatskog čestitog muža, i koliko je hrvatsko veleposlanstvo u Kairu prljavo ili nestručno igralo u toj tragediji, jednom će se saznati. Jednog dana će se također saznati koliko je osoba s prostora Srbije i BiH imalo aktivnu ulogu u situaciji koja je obitelj Salopek zavila u crno.

>>Nakon ispitivanja 248 Salopekovih kolega, uhićeno njih deset

Međutim, mimo eventualne odgovornosti Francuza, određenih osoba bliskih nekim agenturama iz našeg susjedstva i djelatnika Veleposlanstva RH u Kairu, već sada se može ustvrditi da Vesna Pusić nije odradila svoj posao u skladu sa svojim obvezama.

Tijekom pregovora s Egipćanima, s Francuzima i s drugim stranim i hrvatskim iskusnim ustanovama iustanovama, kada bi ona zaista čestito radila, bila bi uvažila pametne savjete a ne podlosti svojih drugova te bi analizirala cijeli razvoj događaja. Naravno, trijezne glave. Jer, kako zapažaju strani izvori, već trećeg dana nakon Salopekove otmice, vidjelo se je da bi ishod mogao biti tragičan.

Istina je da su i druge države često gubile svoje građane nakon što su pali u ruke takovih organizacija, ali isto tako je poznato da je stanoviti broj otetih ljudi bio i oslobođen. Pitanja oko ovog jezovitog slučaja su mnoga: preko koga i s kime se je pregovaralo, kada i kako su o otmici bili obavješteni obitelj Salopek, pa predsjednica Republike, isto kao i hrvatski partneri u NATO-u i EU, itd.

Danas je već dokazano da je maneken iz Male Moskve u dogovoru s Vesnom Pusić, dok su informacije o ulozi predsjednika Sabora Josipa Leke proturječne, spriječio predsjednicu Republike, Kolindu Grabar Kitarović, da se odazove osobnom pozivu predsjednika Egipta, Abdela Fataha al Sissia i da uz njega sudjeluje u dugom i bogatom programu kojim je Egipat, 06. kolovoza 2015., svečano otvorio novi Sueski kanal.

Svakako, bio je to podesan dan i podesno mjesto za dodatne pregovore i o Salopeku i o gospodarstvu, jer su bili prisutni arapski kraljevi i predsjednici, predsjednik Francuske Holland, direktori tvrtke za koju je radio Salopek, visoko pozicioniri predstavnici političkih i financijskih organizacija te crkveni dostojansvenici i obavještajne elite svih zemalja Europe i Bliskog istoka.

Hrvatska vlada, čiji zatočeni građanin bijaše toga dana još uvijek živ u rukama otmičara, svojom odbijenicom duboko je uvrijedila egipatskog predsjednika, arapski svijet u cijelini a otmičarima dala mogućnost da prikažu Tomislava Salopeka kao pripadnika jedne države koja mrzi, prezire i izruguje Islam i Arape. A s takovima, Arapi baš i ne razgovaraju.

Mala kumrovečka glumica

Vesna Pusić je dosta uspješno glumila nekoliko dana prije toga ulogu braniteljice Salopeka pred kamerama dalekovidnice, ali brzo je u sferi njenih ovlasti, izgubljen taj hrvatski život, dok je cijelomhrvatskom narodu nanesena duboka bol.

Unatoč toga, te makar je Pusićka predsjednica tek jedne mikrostrančice koja danas više nema niti onaj minimalni broj glasača potrebitih za ulazak u Sabor, i dalje pretendira na mjesto Glavne tajnice UN-a.

Svakako bi s te ključne pozicije mogla snažno raditi na obnovi Jugoslavije, na jačanju ideje Sovjetskoga Saveza, te na ucjenama kojima bi uvjetovala rad ogromnoga broja poštenih nevladinih udruga diljem svijeta, čije postojanje ovisi o financijskoj pomoći svjetske organizacije.

Ako je Jadranka Vlaisavljević bila velika kumrovečka glumica, danas njene ''moći'' leže u egzoteričnim obredima i u veoma smanjenim ostatcima glasovitoga ''fonda'' kojega je stvorio Ivo Sanader, a s kojim je i ona djelomično raspolagala. Gora je sudbina njene moralne blizanke: ova mala kumrovečka glumica, umjesto neke ''dostojne'' sudbine na kraju predstave, nestat će vjerojatno s pozornice ... .

>>Josipović i Čačić potpisali koalicijski sporazum - računaju na Linića i Kosor, možda i Bandića...

Ako je danas pojam ''opće dobro'' isključen iz javnoga života, gdje ga u krugovima moćnika zamjenjuje opsesija za ''vlastitim i samo vlastitim dobrom'', a u širokim slojevima radišnoga i dobronamjernog puka prevladava osjećaj nemoći, onda je zaista vrijeme da vjetar slobode koji donosi glasačke listiće zaista pomete našu današnju pozornicu punu taština, prijevara i fizičkoga i moralnoga nasilja.

Tomislav Salopek je imao pravo na ovozemaljski život pa se je moralo učiniti sve da se to njegovo pravo nametne kao stvarnost. Hrvatski branitelji imaju pravo na život. I ovi koji su živi među nama i oni koji žive u spomenu slobodnih ljudi, ali koji stvarno žive jer je vječnost njihova. Isto tako, cijeli hrvatski narod i ljudi dobre volje koji uz njega razvijaju plemenitost, također imaju pravo da se njihov život obrani. A obranit će se, jer nije moguće zamisliti da je Bog negdje daleko!

 

Domagoj Ante Petrić

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.