Domagoj Ante Petrić: Kultura, represija i suverenost
Proslava Dana Pobjede nije mogla proći niti 2019. godine bez izljeva mržnje i huškaškog diskursa u pupovčevim i komunističkim krugovima, kako u Republici Hrvatskoj tako i u Srbiji.
Krivotvorenja, klevete i revanšističke fantazije odzvanjale su u porukama s njihovih skupova i tiska s oznakom poznate patologije koju nose u sebi nasljednici Staljina, Tita, Rankovića i sličnih ideologa i egzekutora.
Istovremeno u Hrvatskoj, u navodno kulturnim i akademskim krugovima možda je figura Ive Josipovića iskočila u prvi plan u svojoj poznatoj ulozi „princa svjetla“ i nositelja svih laži koje se mogu uklopiti u društvo masona, lažnih mirotvoraca i majstora laži. Njegova optužba na račun predsjednice Kolinde Grabar Kitarović kao nositeljice hrvatskog sustava nastoji rušiti pravo na postojanje neovisne države. Drugim rječima, dokazalo se još jednom da se agresija na Republiku Hrvatsku nastavlja i da agenti crvene represije ne samo vrebaju na granicama naše države nego i potkopavaju iznutra njene suverene temelje. Poraz komunizma nije definitivan kao što nije definitivno niti razoružanje neoboljševičkih skupina koje bi htjele ponoviti eksperiment prema modelu agresije na ukrajinska područja, ovdje na Jadranu.
O radu tih para skupina u Hrvatskoj je danas opasan grijeh govoriti. Pod nadzorom antihrvatskih struktura, starih i novih, nalazi se tisak, kontrolirano je i obrazovanje i diplomacija, pa tako ne mogu funkcionirati do kraja pravno ili sasvim demokratski instrumenti toga što smatramo osnovom demokracije i izgradnje slobodnoga društva.
Kultura nikako ne može ostati po strani tog sustava ropstva, jer ne samo da bi ona morala osigurati Hrvatskoj njeno mjesto i privilegije u svijetu, nego i učvrstiti suverenističku svijest svih Hrvata na području rodne grude.
Jedan primjer tog sistematskog uništavanja kulturne baštine zasigurno je i slučaj ignoriranja znanstvenog, umjetničkog i krščanskog opusa Fra Bernardina Sokola čiji lik je izišao na površinu tek nakon mnogo godina rada i istraživanja društva „Bijači“ koje na području grada Kaštela činjenično osvjetljuje život tog mučenika.
Odbor koji je predvodio mr. Milivoj Bratinčević, u tjesnoj suradnji s dr. Fra Bernardinom Škuncom i prof dr. Mihovilom Biočićem, obilježilo 131. obljetnicu rođenja fra Bernardina Sokola, jednoga od najznačajnih sinova Dalmacije i obnovitelja nacionalnog hrvatskog duha.
Fra Bernardin je svoj plodan život završio svetačkom smrću 28. rujna 1944., nakon što je izvučen iz svoga samostana u Badiji te bio ugušen od strane komunističkih zločinaca. Zbog njegove duboke katoličke vjere, kulturnoga rada i ljubavi te zbog dalekosežnih posljedica njegovog kulturnog opusa bio je osuđen na smrt po koljačkim partizanskim pravilima. Sva njegova djela su mu zabranjena, posakrivana i zapaljena, čak i u njegovom rodnom Kaštel Sućurcu.
Što više, sinovi onih partijaca nisu mogli oprostiti niti Milivoju Bratinčeviću niti doktoru Biočiću njihov doprinos rehabilitaciji velikoga intelektualca i umjetnika Bernardina Sokola. Već godine 2019. podlom igrom marginalizirani su i odstranjeni iz vođenja Društva „Bijači“ a organiziran je i pokušaj da se Bratinčeviću osujeti primanje Nagrade grada Kaštela. Milivoj Bratinčević je dao veliki doprinos jačanju kulturnog i nacionalnog identiteta svoga grada a i cijele Hrvatske gdje je konačno Fra Bernardin Sokol dobio svoje mjesto u galeriji vjerskih i nacionalnih velikana. Na ovakav način, jasno je da agresija i represija neprijatelja Hrvata, hrvatske Države i zapadne civilizacije odnosi žrtve i želi poniziti svakog javnog radnika te onemogučiti njegov daljnji rad.
Ljudi kao Fra Bernardin novi su štit hrvatskog naroda jer jačaju svijest i dokazuju koliko je visoka naša staza duž vrha zidina kojima bi se trebao opasati naš identitet. Problematika ilegalnog useljavanja rizičnih skupina ljudi na naša područja u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini pretvara se u pravu dramu koju je nažalost potaknula čak i nesretna Angela Merkel. Ta drama zahtjeva odgovor vjere i kulture, a u Kaštelima se pojavio jedan svjetli primjer dostojnog odgovora.
Domagoj Ante Petrić