Početno okupljanje međunarodne nekulture prvi dan osnivanja “Prijestolnice europske kulture” u Rijeci i početak predsjedničkog mandata Zorana Milanovića na Pantovčaku imali su jedan zajednički znak: prezir i mržnja prema Republici Hrvatskoj izraženima izrugivanjem hrvatske suverenosti preko gaženja hrvatske državne Himne.

U Rijeci nasrtaj protiv Hrvatske bio je mnogostran, ali svakako gaženje hrvatske himne istakao se je još više nego razne druge socijalne perverzije koje su bile veoma agresivne i nauštrb cijelog nacionalnog korpusa. U Zagrebu, isto tako, napad na himnu preko ishitrene i lažne umjetničke cirkusijade Josipe Lisac, bio je najeklatantniji izraz marksističke i balkanske patologije u samoj izvedbi.

U Rijeci Vojko Obersnel (osoba neutvrđenoga istinskog prezimena) bio je najviši predstavnik državnih struktura, dok je na Pantovčaku suženi broj duznosnika predstavljao žalosnu sliku Milanovićevog viđenja svjetske i hrvatske zbilje. Bez predstavnika Katoličke Crkve i bez stranih diplomatskih predstavnika, potomak iz “Male Moskve” pokazao je gdje njemu počinje i završava politički i socijalni univers. Jedna oštroumna politička analitičarka zapazila je kao je skup na Pantovčaku više sličio okupljanju pred sprovod nego nekom povijesnom događaju u životu suverene Republike.

Riječka sramota bila je tako bliska ceremoniji na Pantovčaku da je potpuno logično što je u Zagrebu ustoličenje novog Predsjednika imalo posthumni vonj kojega bi novi Predsjednik htio prenijeti na našu državu. Oružje pohranjeno u nekim “manastirima” možda čeka nove krvave dane, a hrvatski narod je isključen iz stvaranja ovih novih vremena.

U Rijeci se potomci komunističkih terorista, iako su se sada posvetili pseudokulturi, nisu niti pokušali oprati ruke od krvi prolivene 1944-1946, kada su desetci tisuća Hrvata kao i Talijana, koji nisu bili ni fašisti ni komunisti, pobijeni na klasičan boljševički način. A na Pantovčaku, potomci isto takvih komunista svojom žalosnom ceremonijom milanovićevoga ustoličenja najavili su kako će vladati hrvatskim narodom idućih pet godina.

I dok je još trajao taj zaokruženi prizor državne sramote, u Belgiji je predsjednik Vlade Plenković, nakon nekoliko dana šepurenja, odjednom stisnuo svoje smiješno perje i prestao se šetati EU hodnicima. Jednostavno se dokazalo kako je njegova uloga u Uniji nikakva, kako su bile napuhane njegove najave o proračunu koji je trebao najviše koristiti Republici Hrvatskoj. Veliki paun vratio se u Zagreb bez obećanih financijskih sredstava i pokazao još jednom šupljinu njegovih najava o vlastitoj ulozi u europskom kontekstu.

U samo dvadeset dana mjeseca veljače 2020. godine kruta realnost je udarila hrvatsku biračku naivnost. Osramoćeni su oni koji su ponovno pokušali vjerovati stranki koja je nasljednica legalna i faktična Komunističke Partije, na jednoj strani, isto kao i one koji su još uvijek zavedeni retorikom HDZ-ovog premjera koji sijedi u Banskim Dvorima.

Treba napomenuti da su sva ova zbivanja stavila pod upitnik budućnost nacije a istovremeno dodatno ugrozila budućnost onoga dijela naroda koji živi izvan državnih granica. Hrvati u Bosni i Hercegovini su sada još više ugroženi pod udarom Bošnjaka i Srba, a oni koji žive u okupiranim područjima preko srpske granice ne mogu očekivati ništa drugo nego ubrzavanje postupaka koji idu, pod vodstvom Vučića, Dodika i Dačića - prema novom etničkom istrebljenju. Štoviše postoje ozbiljne indicije da se sprema novi rat u BiH i na Kosovu te da je EU pod vodstvom Macrona i danas već slomljene Angele Merkel, nesposobna štititi mir i osnovne interese europskih naroda.

U takvoj situaciji predviđa se čak i strana intervencija u BiH, a posebice u takozvanoj Republici Srpskoj gdje bi ruske snage ili snage nekih satelita Rusije mogle ući kako bi dale podršku Dodikovom režimu i njegovim nastojanjima da pripoji područja pod njegovom administracijom srpskom ekspanzionističkom projektu.

Za Hrvatsku u idućim mjesecima jedino politička higijena mogla bi dati jamstvo nacionalnoj opstojnosti. To znači da Hrvatska Demokratska Zajednica mora biti vraćena hrvatskome narodu i da se iz nje moraju udaljiti ljudi koji su intelektualni i moralni blizanci Milanovića, Vučića, Dodika, Vesne Pusić i cijele snažne organizacije koja u Zagrebu i Beogradu predstavlja duh protu kulture viđene u Rijeci i na Pantovčaku, uperene protiv suverenosti i izrazito subverzivne.

 

Domagoj Ante PETRIĆ

Share
0