Od dana kada je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman proglasio pomirbu sinova partizana i sinova ustaša, primirile su se strasti i Hrvatska je zrelo napredovala na izgradnji svog novog puta, u skladu sa stoljetnim željama ogromne većine hrvatskog naroda.

Nije mu zasigurno bilo lako u amfiteatru punom organiziranih bubnjara, ulaštenih političara, slugana ''dozvoljene'' odnosno nametnute ''istine'', svojim snažnim iako umirućim glasom poručiti svijetu i čitaćima papira na  kojima je pisala davno prije sročena presuda: ''s prezirom odbijam vašu presudu''.

Od jednom je izraz ''hibridni rat'' postao modni dokaz da smo na pravom mjestu kad govorimo o vojno-sigurnosnoj tematici. Nauštrb toga, postoji već mnogo godina  termin ''hibridni automobil'' koji  označuje  vozila privatne naravi koji nema veze s umijećem ratovanja i spada u domenu obiteljskih ili trgovačkih programa prijevoza uz stanovitu uštedu.

Prije nekoliko dana, predsjednik Vlade Andrej Plenković je počeo davati znakove o tome da ozbiljno shvaća položaj u kojem se je našao. Shvatio je konačno, prema mnogim indicijima, da sudbina njegova i njegove Vlade nije neovisna od sudbine Republike Hrvatske, njenog društvenog raspoloženja, ekonomske održivosti i međunarodnog statusa.

Prema mnogim mišljenjima, propast Ive Sanadera započela je svađom s njegovom nasljednicom Jacom Vlaisavljević oko raspolaganja s novcem koji je preostao u tajnim fondovima koje je licemjerni premijer prikupio za njihovu tada zajedničku  stranku i osobnu uporabu.

Hrvatska se, prema nekim procjenama, nalazi u središtu III. svjetskoga rata, o kojem danas govore mnogi teolozi, geopolitičari, znanstvenici, vojni stratezi i povjesničari u svijetu.

Prije nekoliko dana Republika Hrvatska je na važnom europskom forumu održanom na Bledu doživjela navalu teških uvreda sa strane, ni manje ni više, nego od samog domaćina konferencije, slovenskoga ministra vanjskih poslova.

Kriza politička, gospodarska a posebice moralno-kulturološka koja Republici Hrvatskoj osujećuje napredak i snažnu svijest o vlastitoj snazi i slobodi, rasplamsala se je ponovno na samom početku druge polovice 2017. godine.

Bilo je to i za očekivati. Nakon što se je tijekom 16 godina hrvatska vanjska politika nalazila u rukama lijevih vlada ili vlada koje su bile duboko infiltrirane starim komunistima ili pseudo liberalima, ateistima totalitarnih nagona koji rade u Hrvatskoj i u svijetu u korist novih podjela i  ''političke korektnosti'', otvaraju se sada novi prostori demokratskoj praksi.

Cijela istočna i jugoistočna Europa i dalje je pod izvanjskim udarima - ili pati od unutarnjih potresa - koji joj nanose stare kriminalne organizacije, poznate pod raznim imenima starih komunističkih struktura.