Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović jučer je u Mostaru po tko zna koji put najavio kako bi uskoro moglo doći do rekonstrukcije Vlade Federacije BiH ali i iznio procjenu o mogućnosti otvaranja još veće krize.


"Ovo smo trebali davno završiti. Imamo potpisane izjave uvjerljive većine i zastupnika i izaslanika oba Doma i ako oni izglasaju nepovjerenje najdalje do 28. siječnja, samim tim činom Vlada je prestala funkcionirati i ona može imati samo neki tehnički mandat“, kazao je Čović.

Istodobno, Čović je najavio ulazak u još ozbiljniju krizu od postojeće.

„Nakon toga ulazimo u ozbiljnu, ozbiljniju krizu od one koju danas imamo. Neozbiljno bi bilo tražiti neke rokove i ići prema trećem, četvrtom ili petom mjesecu. Moguće je da se to nikada ne dogodi, ali mi ćemo, i ja osobno, učiniti sve da oni koji su legitimni predstavnici jednoga, drugoga i trećeg naroda, koji čine većinu u Parlamentu, ako je ikako moguće, već idući mjesec završe ciklus rekonstrukcije, iako to danas izgleda nerealno", kazao je Čović.

Međutim, kriza već sada po hrvatski narod u BiH ima nesagledive razmjere. Uz iznimno lošu političku poziciju na razinu Federacije BiH, hrvatski nacionalni korpus u BiH suočen je s mnogim poteškoćama na nižim razinama. Bošnjačko-hrvatska prepucavanja oko rješavanja statusa Mostara poprimaju zabrinjavajuće razmjere, Zapadnohercegovačku županiju potresa štrajk prosvjetnih djelatnika a sukobi dva HDZ-a u Središnjoj Bosni poprimaju dramatične razmjere.

Dvojni bošnjački kriteriji

Cijeli spektar problema događa se uoči dugo najavljivanih ustavnih promjena u Federaciji BiH koje bi prema najavama međunarodnih predstavnika trebali dovesti do smanjenja broja županija ali i dodatnog centraliziranja većeg bh enntiteta. Prema određenim prijedlozima koji dolaze iz međunarodnih krugova broj županija bi sa sadašnjih deset trebao biti prepolovljen, ili skoro prepolovljen.

Prema tim prijedlozima, predviđa se spajanje Herceg-Bosanske i Zapadnohercegovačke županije, čime bi  Široki Brijeg i Ljubuški ušli u sastav iste administrativne jedinice sa Livnom, Kupresom i Tomislavgradom, ali i većinskim srpskim općinama Glamočom i Grahovom. Prema tim prijedlozima, sadašnja Hercegovačko-neretvanska županija, odnosno prostor od Konjica do Neuma, s Mostarom kao prirodnim središtem, ne bi bio pripojen ovim dvjema županijama nego bi i dalje ostao funkcionirati kao jedna od šest županije.

>>Sarajevska Udruga Pravni institut predlaže preustroj Federacije BiH u entitet sa šest županija

Obadvije ove županije bile bi po nacionalnom sastavu multietničke. Hrvatski narod bi u obadvije imao većinu ali bi na sjeveru druga dva naroda, Srbi u Glamoču i Grahovu, Bošnjaci u Jablanici i Konjicu, zadržali svoja većinska područja organizirana u općine.

Pitanje Mostara, Središnje Bosne i Posavine, međutim, za razliku od ovog djela ostaju svakako ključni problemi i neuralgične točke u nadolazećim ustavnim promjenama.

>>Čović i Ljubić: Nema teorije da ukidanjem županija dođe do reforme Federacije BiH

Velike probleme u ovom procesu stvara bošnjačka strana, koja tamo gdje je u većini zagovara građanska načela, dočim tamo gdje je manjina ide na primjenu etničkih kriterija. Zagovarajući spajanja Županije Središnja Bosna i Zeničko-Dobojske, te Tuzlanske i Posavske, bošnjački politički krugovi stvaraju zapravo pretpostavke za stvaranjem homogenog bošnjačkog nacionalnog prostora na tom području što bi u konačnici rezultiralo svođenjem hrvatskog naroda na status nacionalne manjine.

>>Prijetnje Zijada Hadžiomerovića: Za treći entitet treba pripremiti oružje i krv

Istovremeno, sasvim druge kriterije zagovaraju na području Hercegovine. Ne samo da se svim sredstvima opiru spajanju Hercegovačko-neretvanske županije sa Zapadnohercegovačkom i Hercegbosanskom, gdje bi hrvatski narod bio relativno najbrojniji, nego otvoreno zagovaraju proces ponovne podjele Mostara na bošnjački i hrvatski dio, najavljujući istodobno i izdvajanja nekih naselja s bošnjačkom većinom iz sastava općina Stolac i Čapljina.

Nedostatak hrvatske strategije

Analizirajući postupke i izjave o ovoj temi izrečene u posljednjih godinu dana uopće se ne nazire kakve će stavove zastupati hrvatska strana. Predstavnici HSP-a i Lijanovićeve NS Radom za boljitak, koje su u vlast uzela bošnjačka većina, po ovom pitanju nikad nisu ni imali čvrstog stava.

>>Čović za beogradsku Politiku: Entitet s hrvatskom većinom činit će Posavina, Srednja Bosna i Hercegovina

Oni će, sukladno dosadašnjoj praksi, po svemu sudeći, podržati svaki stav za koji procjene da bi ih mogao održati na vlasti, što malo koga iznenađuje. Međutim, nejasno je što uopće zagovaraju stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora, predvođene s dva HDZ-a. Sudeći prema izjavama i aktivnostima njihovih čelnika Dragana Čovića i Bože Ljubića stječe se dojam kako je njihov ulazak u vlast na razini Federacije BiH jedini „strateški cilj“ hrvatskog naroda u BiH. Na trenutke tako prezentirani ciljevi djeluju smiješno, na trenutke i tragikomično. Kako inače trijezno prosuditi činjenicu da je netko „strateški projekt“ rušenja federalne vlade započeo prije više od dvije godine pozivima na formiranje Hrvatske federalne jedinice i stupanjem u građanski neposluh protiv Lagumdžijinog SDP-a a dvije godine kasnije s tim istim Zlatkom Lagumdžijom, i uz potporu Milorada Dodika,  ruši vladu u kojoj sjede upravo Lagumdžijini ministri.

>>Čović: Tvrdnje o uvođenju hrvatske federalne jedince na mala vrata nemaju osnova

Iznenađenje i zabrinutost moraju izazvati i neozbiljne i neodgovorne izjave Dragana Čovića i Bože Ljubića o nadolazećim ustavnim promjenama. Spomenuti dvojac, naime, ne samo da nikada nije javno obznanio čvrst i formuliran hrvatski stav o budućem uređenju BiH, nego svojim izjavama od otvorenog zalaganja za hrvatsku federalnu jedinicu s diskontinuitetom teritorija do nekakvog regionalnog pristupa, ovisno što im kad odgovara, uopće ne odaju dojam ozbiljnih i odgovornih političara koji su dobili plebiscitarnu potporu jednog naroda.

Problem dviju dama hrvatske politike u Središnjoj Bosni

Kompleksnost hrvatsko-bošnjačkih odnosa u Središnjoj Bosni je manje-više poznata duga dva desetljeća. Od potpisivanja Washingtonskog primirja očiti su i pokušaji bošnjačkih političkih elita da limitiraju utjecaj hrvatskog nacionalnog bića na tom prostoru. Ta nastojanja su doživjela kulminaciju upravo nakon prošlih općih izbora kada je tamošnja županijska vlast formirana bez legitimnih predstavnika Hrvata. U međuvremenu, ta je nepravda ispravljena. Dva HDZ-a su trenutno dio aktualne županijske vlasti. Međutim, ulazak dva HDZ-a u županijsku vlast, na žalost, nije dovelo do poboljšanja hrvatske pozicije u Središnjoj Bosni, nego do novih razmimoilaženja, trvenja pa i otvorenih sukoba. Još gora situacija dogodila se za lokalne izbore kada se lokalni čelnici tih dviju stranaka nisu mogli dogovoriti oko kandidata za gradonačelnike, što su iskoristile bošnjačke stranke i ovladale svim općinama u Središnjoj Bosni, izuzev Kiseljaka. Naravno, odgovornost zbog cijele ove situacije u prvom redu leži na lokalnim čelnicima, uključujući i Lidiju Bradaru i Slavicu Josipović, predsjednice županijskih organizacija dva HDZ-a ali i vodstva tih dviju stranaka. Bože Ljubić i Dragan Čović nikako se ne mogu „oprati“ odgovornosti za cijelu ovu situaciju koja se događa u „predvečerje“ najava konačnog gubitka Središnje Bosne u nadolazećim ustavnim promjenama.

>>Gospodo lideri, što je prioritetnije - stranački ili nacionalni interesi Hrvata u BiH!

Kao uzročnike ovih unutarhrvatskih razračunavanja u Središnjoj Bosni, jedni navode ljudsku nesposobnost i međusobne antagonizme, dok drugi uzročnike razračunavanja vide u nesmiljenoj borbi za osobne interese. Međutim, ima i onih koji idu  toliko daleko da ukazujući na mogućnost kako se jednom skupinom posredno upravlja iz Sarajeva a drugom iz Banja Luke u biti ukazuju na nedostatak nacionalne strategije i podložnosti hrvatskih političkih elita tuđim utjecajima.

Sudeći prema Čovićevim najavama ulaska u „ozbiljniju krizu od one koju danas imamo“, ta će se razmimoilaženja i dalje nastaviti. Zarobljeni borbom za golo preživljavanje i dalje ćemo, iščekujući nadolazeće opće izbore, pratiti najave novih pokušaja ulaska dva HDZ-a u federalnu vlast, strahujući istodobno da se i u slučaju realiziranja tog plana ne dogodi upravo situacija kakvu imamo u Središnjoj Bosni.

U međuvremenu, u javnost će stidljivo izlaziti informacije o proračunskim deficitima i štrajkovima proračunskih korisnika, gašenju radnih mjesta, približavanju EU i borbi za kanal na hrvatskom jeziku, koja je toliko dobro strateški osmišljena i dogovorena da je podržavaju ministri iz partnerskih stranaka ali ne podržavaju parlamentarni zastupnici.

Toliko o strategiji, ozbiljnosti i odgovornosti političkog lutanja između Banja Luke i Sarajeva.

 

 

Ilija Zovko