Prošlost nas uči  da su u više slučajeva žene odigrale ključnu povijesnu ulogu u spasu svoga naroda u njegovom sudbonosnom trenutku. U svemu tome najviše se ističu tri žene kao velike povijesne heroine; Estera, Judita i  Ivana Orleanska (koje su i pjesnički opjevane, gotovo da su postale mitske osobe) iako nikada nisu bile vladarice. K tim velikim ženama treba pridodati i ilirsku kraljicu Teutu, englesku Elizabetu I.  Katarinu Veliku, Goldu Meir, Evitu Peron, Indiru Gandi  i sl. koje su bile vladarice, istina ne u sudbonosnom trenutku, ali je njihov doprinos opstanku i prosperitetu svojih naroda gotovo nemjerljiv.


Zato, u ovom teškom povijesnom trenutku Hrvatske (sveopće gospodarske krize, potpunog  moralnog rasula, ali i  razorenog  domoljublja i čovjekoljublja), a sve skupa u uvjetima  rušenja temeljnih domovinskih vrijednosti od strane totalno smušene političke garniture na vlasti.  U svim tim uvjetima Kolinda je itekako  - dobrodošla!

Prije svega, ona je normalna osoba, ona je normalno ljudsko biće kakvo se rijetko susreće u kategoriji – homo politicusa. Ona zrači svojim dostojanstvom i svojom superiornošu i kad ništa ne govori. Ona čvrsto stoji na tlu u ovozemnom životu i ne umišlja da ima bijela krila labudova, ali zato ima oči sokolove. Ona je svojom mirnoćom sposobna poraziti i najoholije političke parazite. Ona vodi bitke s muškarcima, i cijeli njen budući predsjednički mandat bit će tim obilježen.

Nedavno je izjavila da ne želi biti samo političarka već i državnica. Političari se gube u povijesti, a od homo politicusa u povijesti uglavnom ostaju državnici, a političari vrlo rijetko jer nestaju u vremenu i prostoru i od njih rjeđe opstaje nekakav značajniji trag u školskim čitankama  ili u povijesnim udžbenicima.

U Hrvatskoj politici, poslije predsjednika Tuđmana,  nismo imali još niti jednog pravog državnika, ali smo za to imali sijaset nesposobnih, nemoralnih, nepouzdanih i nepoštenih političara, nerijetko i antihrvatski raspoloženih.

Na hrvatskom se političkom obzorju javlja nova državnica, kao njena nova zora, ovog puta u liku moderne,  mudre i prelijepe žene. I ne pomislite da joj se suprotstavite, jer ćete zacijelo biti poraženi...! Njeno vrijeme dolazi i nitko je ne može zaustaviti. Ona postaje povijesna i legendarna  stanovnica Pantovčaka, kao miljenica bogova. Kolinda u hrvatsku povijest ulazi s velikim srcem i kroz velika vrata. Ona, premda je čisti narodni čovjek,  ima aristokratsko držanje, držanje puno dostojanstva. To držanje nije vještačko, ono je prirodno i dobiveno je rođenjem. Iz nje zrači postojanost, mir i sigurnost, ali i odlučnost.

Izrazimo Kolindi dobrodošlicu svuda u cijeloj Hrvatskoj i u cijelom nacionalnom korpusu!

Draga Kolinda, imaš podršku velike većine hrvatskog puka na Tvome pobjedonosnom putu prema hrvatskom državnom kormilu. A postat ćeš prava pobjednica, ne onda kad postaneš Predsjednica RH, već tek onda kad te narod počme zvati riječima -  naša Kolinda. Na svakom koraku čuli smo riječi „naš Franjo“, ali nikada nismo čuli riječi „naš Stipe“ ili „naš Ivo“.

Kolindi se nemojte suprotstavljati, ona je predodređena da vodi Hrvatsku u velike pobjede. Ona je i „ratnica“ (bez da je ikad ratovala), pred njom se postrojavaju bojne čete brojnih naroda makar samo u mirotvornim funkcijama. Po svome karakteru za nju se ne bi moglo reći da je i „Amazonka“. Sada će  zacijelo mnogi reći da ona dolazi na političku poziciju na kojoj ima malo ovlasti i da neće moći ništa učiniti.

Čovjeku koji je sam po sebi spiritus movens nisu potrebne ovlasti da bi povukao narod naprijed, Sjetimo se jednog Gandhia, koji je bio dobri duh Indije, a nikada nije bio ni na kakvom političkom položaju.  Ali nakon odlaska dr. Tuđmana, na Pantovčaku, u zadnjih petnaest godina, nije rasla biljka koja se  zove - spiritus movens. Ovom narodu izgubljenom u samom sebi, čini se da nam Kolindu sam Bog šalje da nam pomogne da se vratimo k sebi, da se osvijestimo i da postanemo jedan od najprosperitetnijih naroda. Hrvatska to zaslužuje, Hrvati kao jedan od  naroda kojeg povijest nije niti malo milovala to zaslužuju. Kolinda, dobro nam došla!

Cijeli hrvatski narod, i bolesni i slijepi, i umorni i opterećeni trebaju i moraju izići na izbore i tako našoj Kolindi izraziti dobrodošlicu za njenu povijesnu ulogu koja ju čeka u vođenju posustale Hrvatske i koju joj je sudbina namijenila.

Bog narodu šalje vođe, a ne političare, političke kokošare koji dolaze sami i koji ne znaju i ne vide dalje od svog nosa, a umišljen svaki kao da je u najmanju ruku bog Mars.

Kolinda dolazi na kormilo Hrvatske ne noseći sa sobom nikakvu ideologiju, njeno opredjeljenje je čisto pastirsko, a to znači čuvati svoje stado (svoj narod)  od svih opasnosti, od svih vukova koji ga obilaze kao mačak oko vruće kaše, ali i od vukova koji su na sebe navukli ovčije runo i nalaze se u samome stadu i iznutra ga razbijaju, takvih u Hrvatskoj ima previše. Povijest je pokazala da se ideologijom ne čuva narod, ideologijom se narod uništava. To smo kao narod posebno dobro iskusili kroz našu noviju i izuzetno tragičnu povijest. Svaka ideologija nam je najveći neprijatelj.

Iz njenog dosadašnjeg ponašanja dade se izvući posve jasan zaključak da ona neće voditi politiku samo na razini  Hrvatske kao države i njenih stremljenja, već će voditi politiku na višem stadiju – na razini cijelog hrvatskog nacionalnog  korpusa bez obzira gdje se nalazi u svijetu i težiti njegovom jedinstvu. Na svome visokom položaju u NATO-u stekla je status „One čije se odluke moraju odmah i bezpogovorno izvršavati.“ Očito joj ne manjka energičnosti i autoriteta.

Dolaskom Kolinde na Pantovčak, momentalno se gasi jedno od najjačih uporišta prikrivene jugonostalgičarske, pa i  velikosrpske politike izvan Srbije, ali i kao središnje mjesto u Hrvatskoj gdje su se ukotvile strane agenture, čije su države neprijateljski raspoložene prema opstojnosti hrvatske države.

Dolaskom Kolinde na Pantovčak zauvijek će nestati onih nebuloznih izjava koje su dva posljedna predsjednika sijala po svijetu svjesno ili nesvjesno – protiv hrvatske povijesti, protiv hrvatske sadašnjosti i protiv hrvatske budućnosti. Nema više mazohističkog optuživanja vlastitog naroda s najviše državne razine, njegovog brukanja i ocrnjivanja u stranim državama, pa i pred cijelim svijetom.

Dolaskom Kolinde na Pantovčak – širom se otvaraju vrata brojnim pozitivnim trendovima i sa zapada i s istoka. Euroatlanske integracije njenim dolaskom pokazat će se u punom svjetlu i svome značaju i pokrenut će pozitivne trendove.

Sadašnji predsjednik Ivo će otići s Pantovčaka pognute glave i suznih očiju. On je vjerovao svojim anketarima, čija mišljenja nemaju nikakvu podlogu u stvarnosti. On će otići ponajprije poradi toga što nikada nije osluhnuo, a ni želio osluhnuti kako kuca hrvatsko srce, bilo njegovog vlastitog naroda. On je  živio u tzv. regionu, u jugonostalgiji i lažnom antifašizmu i u lažnoj relikviji bratstva i jedinstva - kategorijama koje su odavno prestale disati. Nikome se nije htio zamjerati, (osim počesto verbalno svom vlastitom narodu), a onaj koji se nikome ne želi zamjeriti – zamjera se sam sebi jer tako nije sposoban povući snažne političke poteze kad to zemlja i narod od njega očekuju. Sad mu narod vraća „dobročinstvo“ i okreće se prema jakoj, mudroj, razumskoj ženi koja u sebi reinkarnira sva hrvatska stremljenja.

Od njega se očekivalo da na podlozi svojih ustavnih ovlasti povuče mandat Premijeru i Vladi koji su potpuno neučinkoviti i koji vode državu i narod u provaliju, ali za to učiniti treba biti državnik, a on po svome habitusu to nikad nije bio niti to može ikad biti. Da je to učinio teško bi ga itko pobijedio na predstojećim predsjedničkim izborima. Čak se nije usudio ni sazvati sjednicu Vlade na temu teške, gotovo katastrofalne gospodarske i demografske situacije u zemlji. Time je postao dio hrvatskog nacionalnog i gospodarskog, te političkog problema, prepustio je i dopustio daljnje mrcvarenje Hrvatske sve do redovitih parlamentarnih izbora. Umjesto da je odmah odsjekao trulo tkivo na hrvatskom organizmu.

Temeljni aksiom svake politike je; predviđati, predviđati i samo predviđati..., a potom na svaku varijantu imati unaprijed pripremljeni odgovor.

Sjetimo se onog branitelja koji je vikao – „Oba su pala, obadva su pala.“  I Pantovčak i Grič kao dva politička brijega uskoro će dobiti nove gazde – obadva će pasti, jer im interes vlastitog naroda i njegovo stremljenje nikad nisu bile njihova jača strana.

Svaki mudar političar trebao bi  znati da politički vlak nikoga ne čeka, samo jedna sekunda kašnjenja i ode politička karijera. A prethodnik Kolinde na Pantovčaku kasnio je mjesecima, pa i  godinama u donošenju odluka. To znači odsustvo svake, pa i najmanje procjene. Uspješnost državnika počiva na uspješnim procjenama, kao uspješnost velemajstora u šahu. Na visokim državnim funkcijama smiju biti samo ljudi koji gledaju unaprijed  po dvadeset, čak i po pedeset godina.

Kolinda je s najvišom ocjenom položila najteži ispit u NATO savezu vodeći najosjetljiviji resor – njegovu međunarodnu diplomaciju. Svi njeni konkurenti na predsjedničkim izborima, ma tko da će to biti, po svome habitusu teško bi bili primljeni u NATO i kao obični činovnici.

Svečana  inaguracija naše Kolinde za Predsjednicu RH bit će toga dana veliki politički događaj u svijetu, na koju će pohrliti brojni  državnici i ugledne ličnosti iz visoke svjetske politike.  Dolazak na njenu inauguraciju bit će stvar političkog i svakog drugog prestiža.

Živimo u velikoj nadi da nas naša Kolinda nikada neće razočarati. Zato svi iziđimo na izbore  i glasajmo -  samo ZA KOLINDU! Glasajući za Kolindu, dajemo glas   - za DOBRO!


Mile Prpa