Logo

Na hrvatskoj javnoj političkoj sceni ponekad gledamo ponekoga iz neke nacionalne manjine u Hrvatskoj i nikoga nismo posebno zapamtili osim “predstavnika” srpske nacionalne manjine gospodina Milorada Pupovca, koji sve žešće i gotovo svakodnevno, iskaljuje svoj bijes na matični narod u kojem živi i od kojega živi, dobro neka mu bude, ako ne na cijeli matični narod ali sigurno na hrvatsku nacionalnu domoljubnu opciju – bilo koje političke prevenijencije.

On je toliko time opterećen da ne vidi ni samoga sebe, mržnja koju iskaljuje u gotovo svakoj izgovorenoj riječi već ga je izobličila i od njega stvorila neurotika koji najmanje služi srpskoj manjini u Hrvatskoj. Zapravo njegovi nastupi potenciraju mržnju (koja je u svakom obliku nezdrava i u demokratskoj državi nepoželjna) i to tamo gdje te mržnje nikada nije bilo i time najviše škoduje upravo svojoj vlastitoj nacionalnoj manjini. On toga nije ni svjestan.

Mržnja je najveće zlo koje može biti u nekoj duši. Mržnja ne dolazi od Boga, već od Zloga. Od Boga dolazi Ljubav, a ljubav je ta koja gradi, a mržnja je ta koja razgrađuje. A mržnja razara i onu dušu koja ju u sebi nosi. Onaj koji mrzi nikada nije niti može biti sretan. Ljubav stvara plodove na svakom koraku, sve u prirodi što je stvoreno nastalo je iz neizmjerno velike ljubavi. Isus je rekao - Ljubite i neprijatelje svoje, i molite se za njih!

Stalno upozorava na fažizaciju Hrvatske, ušato slovo “U” s križom i svastiku ( i intimno je nesretan što to znakovlje nije preplavilo cijelu Hrvatsku) jer tada bi njegove riječi imale i te kakav smisao, a on bi bio na braniku slobode ponajprije kao antifašista. Ali gle, u Hrvatskoj nitko normalan ne crta ni ušato slovo “U” niti nacističku svastiku. To rade sljednici grupe Labrador i njima slični jer Hrvatskoj pokušavaju podmetnuti fašizam. Hrvati nisu fašisti, miroljubiv su narod i vjernički su narod i imaju najuzorniju katoličku crkvu u svijetu.

Opet se pozivam na Isusa Krista koji je rekao - U bratovu oku vidiš trun, a u svojem ne vidiš balvan.

Doista, u Hrvatskoj ustaše nisu na vlasti niti to više ikada mogu biti, jer ih više nema, svi su pod zemljom, a novi se ne rađaju. A u njegovoj Srbiji vladaju na najvišim državnim funkcijama četnički vojvode, vlada četnička i velikosrpska ideologija i u teoriji i praksi, a to se očito gospodina Pupovca ne tiče, prema tome nije niti najmanje kritičan. A o objektivnosti u tom personalitetu nema niti traga.

S druge strane, veliki je zagovornik, pa i na silu, uvođenja u Vukovaru ćirilice. Želi primijeniti različite kriterije u Srbiji i u Hrvatskoj. Na primjer u Srbiji je još uvijek na snazi odluka gradskih vlasti u Kagujevcu iz 1945.g da zbog zločina Njemaca svim Njemcima i dan danas je zabranjen dolazak u Kragujevac.

Onima u Srebrenici, gdje je napravljen mnogo veći i teži zločin, nikome i ne pada na pamet da bi Srbima zabranio ulazak u Srebrenicu, pače grad je i službeno van svakog razuma, pripojen Republici Srpskoj. Sarajevo je nekoliko godina bilo u paklenom srpskom obruču, a to je najdugovječnija opsada nekoga grada u povijesti Europe, s neviđenom tragedijom civilnog stanovništava i mnoštvom poginule djece, i, dragi Milorade po tebi kao da se ništa nije dogodilo.

Vukovar je, od strane tvoje nacije, pretvoren u grozu pustoši tamo gdje joj nije mjesto, pretvoren je u jednu Hirošimu ili Nagasaki. Da su to kojim slučajem Hrvati napravili jednom Kragujevcu, digli bi se svi Srbi svijeta na noge i to u svim budućim generacijama sa zahtjevom da Hrvatsku treba uništiti. Ali na njegovu žalost Hrvati na Srbiju nisu ispalilili niti jedan jedini metak, a kamo li bezbrojne granate.

Takvih primjera je, u manjem omjeru, mnogo, ali ih Milorad gleda s drugačijom dioptrijom - jednom za hrvatske postupke, a drugom za srpske ili srbijanske.

Možda ga možemo i razumijeti, osjeća da mu politički vjetrovi više ne pušu u leđa, prioritetno jer mu sve više okreću leđa pripadnici njegove vlastite nacionalne manjine za koje misli da ih on zastupa.

Također osjeća i narednu veliku političku promjenu u Hrvatskoj kojoj je on neprihvatljiv i od njegovog etnobiznisa više neće biti ništa, niti će on više išta značiti na hrvatskoj političkoj sceni. Milorade, sam si tome kriv. Izići iz tabora mržnje i prijeđi u tabor ljubavi, pa ćeš vidjeti koliko će to donijeti prosperiteta i tebi i tvome narodu u Hrvatskoj.

Pridruži se svima onima koji vole svoju domovinu Hrvatsku, ona im je bila majka stotinama godina, ali zbog te mržnje svi smo doživjeli veliku tragediju, bez obzira kojem narodu pripadali, a to nam nije trebalo, a još nam manje treba to još jednom ponoviti. Da sam na Vašem mjestu vrlo bih ozbiljno razmislio.

 

Mile Prpa

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.