Mile Prpa: Igra državnim suverenitetom

Jedinstvo cjelokupnog hrvatskog nacionalnog korpusa svima treba biti alfa i omega, u svakom postupanju, u svakom napisu, u svakoj privatno i javno izgovorenoj ili pisanoj riječi To je najviši zakon kojeg svaki Hrvat i svaki hrvatski državljanin bezuvjetno mora poštivati.

Dugih 888 godina neslobode i vlasti tuđina nad Hrvatima (od Pacta convente 1102. do 1990. g.) stvorilo je, osim velikog teritorijalnog oskvrnuća, jednu duboku gospodarsku i duhovnu rupu u našoj povijesti, ali i u našim dušama, što je rezultiralo našom nezrelošću za uspješno vođenje hrvatske države u njenu prosperitetnu budućnost, pa se slijedom toga ukazuje nužna potreba za izradu Programa duhovne obnove Hrvatske. Ali ne samo obnove, već i duhovne nadogradnje koja uključuje suvremene tokove prouzročene novim tehnologijama i novim stilom i modalitetom života domovinske i iseljene Hrvatske.

Slijedom takvog zatečenog stanja koje je trajalo dugih 888 godina sve do 1990. g. kao godine ponovnog početka i obnove hrvatske državne samostalnosti i nezavisnosti, umjesto da vlada duh pobjedništva nakon uspješnog Domovinskog obrambenog rata, u hrvatskom narodu zavladao je kao oblik ponašanja – mentalitet žrtve, umjesto ponosa vlada potištenost i beznađe.

Stoga cilj ovog Programa duhovne obnove i nadogradnje je izvršiti temeljiti zaokret i u narodu probuditi novi mentalitet i duhovni svjetonazor –viktorijskog (pobjedničkog) a ne više viktimskog (žrtvenog) ponašanja. Duh optimizma stvara nove vrijednosti, a duh pesimizma razara i one postojeće.

Hvatskoj, njenom narodu i cjelokuponom hrvatskom nacionalnom korpusu u Domovini i svijetu potrban je snažan duhovni zaokret, potreban je na svakom koraku novi spiritus movens– kao pokretač, a ne kao duh beznađa, pesimizma i pasivnosti.

Duh pobjedništva, a ne duh žrtve! Ponašajmo se viktorijski, a ne viktimski! .

U svom ponašanju – slijedimo mentalitet pobjednika, a ne žrtve! – Dakle, hrvatski narode, glavu gore, ponos gore i ponašaj se, razmišljaj i djeluj kao – pobjednik, odbaci svoje ponašanje po kojem postupaš u ulozi žrtve ili sluganskog mentaliteta!

Odgajaj svoje mlade naraštaje u ponosu, dostojanstvu, slavi, a ne u potčinjenosti!

Tisućama godina svoje povijesti prebrodio si mnoge Scile i Haribde znane i neznane, i pripada ti moralno pravo da se vladaš kao junak, kao dostojanstvenik, kao pobjednik.

Ne samo da si pobjednik u naravi, postao si i pobjednik u duhu i tako se vladaj, tako zbori, tako misli, tako snivaj, i – kad se probudiš vidjet ćeš i osjetiti slavu svoje Hrvatske i svog hrvatskog naroda, slavu njegovih sinova i kćeri! Slavu žrtve koju si pretvorio u slavu novog hrvatskog Siona. Jer “Nad Hrvatskom duga sjajna odagnala mrak i tmine! Probudila se Lijepa naša, iz duge more zle sudbine, Budila te zora zlatna, cjlovima Višnji Bog..! “ I zato slavi, slavi, kćeri sionska (hrvatska).

Nezrelost hrvatskih političara za vođenje države, rezultirala je međusobno suprotstavljenim strančarenjem, koje ne stavljaju narod i njegove interese naprijed , već u prioritet stavljaju stranačke i osobne interese. Hrabro je, ali je istinito, reći da neke stranke vode otvorenu antihrvatsku i antinarodnu politiku, pa čak i osnovane su zbog suradnje s agresorskom politikom drugog naroda kojem nacionalno pripadaju.

K tome ne smije se zaboraviti da su, u suradnji s petom kolonom, izvršili agresiju na Hrvatsku. Sad su nevidljivi ali su premrežili cijelu Hrvatsku po osnovi svetosavlja ili ideološki, ekstremnog ljevičarstva i jugoslavenstva, koji ne mogu Hrvatsku smisliti kao samostalnu državu. Vrlo su opasni, oni čekaju svoj povijesni trenutak, ako se takav trenutak pojavi, svi će ponovno jurnuti na Hrvatsku..

Hrvatska je okružena lešinarima koji žele ugrabiti dio njenog teritorija. To se događa svakoj državi kad njeni neprijatelji osjete mlitavost njene politike. I politički lešinari drugih, ponajprije susjednih država, napadaju državu čija je vlast bolesna, ili bolesno neodgovorna i koja javno manifestira svoju unutarnju slabost.

Nažalost, Hrvatska kao da je ponovno postala srbijansko leno ili grofovija. Pupovac se ponaša kao Vučićev neformalni Guverner za Hrvatsku. Upravo onako kako se Srpsko-hrvatska koalicija ponašala do prije sto godina, kad je Svetozar Pribičević na isti način u tadanjoj tzv. Hrvatsko-srpskoj koaliciji, kao guverner „srbijanskog lena nad tadanjoj Hrvatskoj“, čiju politiku su generacije Hrvata platili potocima krvi, plaćali su i još uvijek plaćamo tu političku naivnost.

Bilo koja vlada u Hrvatskoj koja okreće leđa hrvatskoj dijaspori nije i ne može biti legitimna, a ona koja podržava Hrvatsku kao srbijansko političko leno, donijet će nesreću narodu, kao što je to učinilo tzv. Narodno vijeće 1918.g. pod vodstvom Svetozara Pribičevića s nesagledivom tragedijom Hrvata sve do dan danas.

Pupovac je samo exponent takve politike i zadužen je da izaziva incidente. On otvoreno iz prve ruke, prenosi svome političkom mentoru Vučiću, sve što se događa u hrvatskim vlastima i u narodu uz dodatnu porciju laži. Cijelo vrijeme rata nazivli su nas „ustašama“, a ako bi i samo jedan Hrvat za sebe javno izjavio da je „ustaša“, slijedilo bi mu najmanje tri godine zatvora možda i više zbog pritiska Pupovca i njegove hajdučije, koja traži i najmnji razlog da se cijela Hrvatska pred međunarodnom zajednicom optuži da je fašistička država. On je u tome veliki majstor.

Pupovac je doista najveći hrvatski problem, cijeli narod je zbog njega iznerviram, a bogme i cijela dijaspora. On svuda sije otrov mržnje i određuje Plenkovićevoj Vladi što smije i što ne smije. Što bi on zabranio, a što bi obnovio, sve na štetu Hrvatske

Da neki Hrvat, manjinac u Srpskom parlamentu, pokuša reći samo djelić tih njegovih nebuloza protiv Srbije, odmah bi ga, ako ne noć progutala, ali bi zasigurno najmanje, radi opomene, njegov auto odletio u zrak.

Pupovac mora sići s javne društvene i političke scene i njemu nije mjesto u Saboru. Deset tisuća Srba branilo je Hrvatsku – iz njihovih redova treba tražiti i postaviti sposobne ljude i na visoke funkcije, jer su i život davali za svoju domovinu Hrvatsku.

Žalim one hrvatske političare koji ga štite i podržavaju, ali vječna je narodna izreka –Tko s Vragom tikve sadi o glavu mu se razbijaju.

Rat je sam po sebi veliko zlo, ali poraziti jedan narod na njegovom vlastitom prostoru na kojem vjekovima živi, takav rat nadvisuje veliko zlo, jer cilj toga rata je nemoralan, nepošten – suprotan Božjem nauku o ljubavi među ljudima i narodima.

Svi su ratovi počeli riječima, a riječima se i završavaju. Zato pazi na svaku riječ ako si političar, a ne verbalno napadati cijeli narod od kojeg inače živiš kao bubreg u loju.

Hvala Bogu koji je stvorio i ljude koji u sebi nemaju ni najmanje srama, za svoje riječi i djela. Da ih lakše prepoznamo tko su i što su i što kane napraviti.

Mile Prpa