Dok u Hrvatskoj još uvijek traje postizborno preslagivanje, pregovaranje i pregrupiranje koje prijeti da preraste u ozbiljnu ustavnu krizu zbog različitih tumačenja ustava i ovlasti predsjednice Republike, hrvatsko susjedstvo potresa kriza za krizom.

Slobodno možemo kazati kako hrvatsko susjedstvo nikada nije bilo nestabilnije u posljednjih 15-tak godina, a takve vanjskopolitičke izazove u susjedstvu Hrvatska dočekuje sa potpuno razorenom i koherentnom unutarnjopolitičkom scenom te s neskrivenom željom aktualnog tehničkog predsjednika Vlade Zorana Milanovića da se takvo stanje produži na neodređeno vrijeme, kako bi on, kao manjinski predsjednik vlade, ostao u fotelji.

Samo kratak podsjetnik na sve ono što se događa u bližem okruženju Hrvatske. Makedoniju potresa nezapamćena afera s prisluškivanjem i mogućom korupcijom u najvišim državnim krugovima. Oporba je krenula u masovne protuvladine prosvjede što je nagnalo Europsku komisiju da za isti stol posjednu makedonsku vlast i oporbu kako bi dogovorili prijelazni period do novih, prijevremenih, izbora. Dakle, Makedonija se nalazi u svojevrsnom političkom vakuumu.

Sjevernije, Kosovo nikako da održi normalnu sjednicu Skupštine na kojoj bi se ratificirao nedavno postignut sporazum sa Srbijom. Na gotovo svakoj sjednici Skupštine u posljednje vrijeme oporba baci suzavac i na taj način prekine zasjedanje. Nemiri iz Skupštine presele se potom na ulice Prištine, a sve to dovodi do potpune paralize državnih institucija. Crnu Goru potresaju nezapamćeni prosvjedi i polarizacija na pristaše ulaska u NATO-o i protivnike članstva u ovom savezu. Odnosno na pristaše Zapada i Rusije. Pokret otpora Vladi i članstvu u NATO-u predvodi prosrbijanska opozicija direktno stimulirana iz Moskve, a indirektno iz Beograda.

Bosna i Hercegovina, nije se previše odmakla od 1878. kada ju je Austro-Ugarska pretvorila u svoj protektorat. S vremena na vrijeme u prvi plan izbije srpski separatizam ili bošnjački unitarizam, a ponekad se čuje i hrvatska šutnja. Tu idilu ovih dana narušio je Milorad Dodik naređujući policiji Republike Srpske da na teritoriju navedenog entiteta oduzme ovlasti Državnom tužiteljstvu BiH i SIPA-i. Takva Dodikova odluka dovela je na rub oružanog sukoba represivna tijela države BiH i entiteta Republike Srpske.

Simptomatično je kako u tako nestabilnom okruženju jedino Srbija ima stabilnu vladu, bilježi visoke stope gospodarskog rasta i stranih investicija. Ovih dana u Beogradu se održao i sastanak Ministarskog vijeća OSCE-a u Beogradu pod presjedanjem Srbije, a Srbija je otvorila i pregovore o prvim poglavljima za pristupanje EU. Uz to Slovenija i Mađarska na sjevernim i zapadnim granicama RH podižu bodljikavu žicu ograđujući nas od srednje Europe i vertikale Baltik-Jadran. Ukratko, nestabilnost nas vodi u balkansku kaljužu iz koje se godinama pokušavamo izvući.

Ne samo da nam je stabilna vlada nužna zbog gospodarskog oporavka, zaustavljanja demografske kataklizme i revitalizacije zemlje već i zbog stabilnosti cijelog državnog sustava u nestabilnom okruženju. Svako daljnje odugovlačenje s formiranjem vlade direktna je ugroza nacionalne sigurnosti i povlači odgovornost političkih aktera. A narod neka zaključi kome je interesu slaba i izmorena Hrvatska!

 

Željko Primorac