Uvriježio se običaj da se nakon svakih parlamentarnih izbora održe i unutarstranački izbori u parlamentarnim strankama. Na unutarstranačkim izborima članstvo kažnjava ili nagrađuje vodstvo stranke zbog rezultata koje su ostvarili na izborima.

Također, stranke nakon provedenih izbora razrađuju plan i program djelovanja, usvajaju strategije i akcijske planove djelovanja koji će kulminaciju doživjeti na narednim izborima. Može se slobodno kazati kako su rezultati na parlamentarnim izborima tek kulminacija političkog puta trasiranog na unutarstranačkim izborima, a rezultati izbora nagrada ili kazna za pogođen ili promašen odabir strategije.

Nakon nedavno održanih izbora, i dvije najveće hrvatske političke stranke, HDZ i SDP, pripremaju se za unutarstranačke izbore. I dok Tomislav Karamarko mirno može očekivati izbore unutar HDZ-a, sa zalogom od pet uzastopnih izbornih pobjeda nad SDP-om, Zoran Milanović teško može mirno čekati prebrojavanje glasova. Ne želim u ovom tekstu ulaziti u pojedinačne kvalitete Zorana Milanovića ili Zlatka Komadine, niti u sposobnosti Tomislava Karamarka ili njegovih mogućih protukandidata. Želja mi je prije svega upozoriti na posljedice koje će unutarstranački izbori u HDZ-u i SDP-u imati na Republiku Hrvatsku u narednom četverogodišnjem razdoblju.

O Zoranu Milanoviću sve je do sada napisano i rečeno. Teško možemo napisati neki novi komentar koji bi oslikao razbarušeni karakter lidera SDP-a, a da ga hrvatski građani do sada nisu vidjeli u tom svjetlu. Zoran Milanović je takav kakav je, ima agresivan javni nastup, fakinski pristup politici, a ne preza ni od vrijeđanja svojih suparnika. Međutim, u ideološkom smislu Milanović nikada nije pripadao socijaldemokratskom miljeu, a ruku na srce - to nije niti skrivao. Milanović je tokom svoja dva mandata na čelu SDP-a trasirao vlastiti politički put balansirajući između neoliberalnog pogleda na društvo i uvjetno autokratskog vladanja strankom i vladom. Pritom se više zbog potrebe za lojalnim ljudima, a manje zbog uvjerenja, okruživao onim političarima koji će slijediti njega osobno i njegove naputke.

Ideološke ispade vezane uz bleiburšku komemoraciju, ukidanje Vijeća za normu hrvatskog standardnog jezika, uvođenje Jovanovićevog obrazovnog kurikuluma, promjenu naziva ministarstava i odnos prema braniteljima, Milanović je radio dok su sam SDP i vlada još uvijek bili pod jakim utjecajem Ive Josipovića i Slavka Linića.

Međutim, nakon razlaza s Josipovićem, Šegonom i Linićem, Milanovićevim ministrima znalo se, zbog predizbornih pobuda i utjecaja američkog savjetnika, omaknuti kako je J. B. Tito zločinac (Varga) ili kako zagrebačka zračna luka Pleso treba dobiti naziv po dr. Franji Tuđmanu (Milanović). Iako su navedene izjave, pogotovo Milanovićeva, dane uglavnom u predizborne svrhe one drastično projugoslavenski odmiču SDP od naslijeđa Partije i tvrdolinijaške partijske struje i pomiču ga, nepovratno, prema mitskoj hrvatskoj socijaldemokraciji. Upravo su navedeni stavovi i izjave najveći krimen Zorana Milanovića u očima njegovih protivnika u SDP-u.

Nažalost, Zlatko Komadina, Aleksandra Kolarić, Rajko Ostojić, Gvozden Flego, Slavko Linić ili Davorko Vidović nisu nikakvi reformatori SDP-a već predstavnici tvrdolinijaške partijske jugoslavenske struje koju je Zoran Milanović više zbog vlastite potrebe, a manje zbog političkih uvjerenja potisnuo iz prvih redova SDP-a. Nikada nisam mislio kako ću napisati narednu rečenicu - zbog stabilnosti hrvatske države bilo bi dobro da Zoran Milanović ostane na čelu SDP-a, odnosno da SDP ponovno ne preuzme tvrdolinijaška jugoslavenska struja.

Što se tiče HDZ-a, Tomislav Karamarko će na narednim unutarstranačkim izborima, sasvim očekivano, pobrati plodove četverogodišnjeg rada i dobre organiziranosti stranke i dobre koalicijske procjene što je na koncu rezultiralo s pet uzastopnih izbornih pobjeda i "slaganjem" koalicijske vlade.

Provedba nadolazećih unutarstranačkih mogla bi dovesti i do razbijanja začahurenih interesnih klanova koji ovu stranku više od jednog desetljeća drže u okovima na lokalnim razinama. Upravo otvaranje i provjetravanje stranke na najnižoj razini, na razni baze, ključ je budućnosti HDZ-a, općina, gradova i županija, a u konačnici i Republike Hrvatske.

Predstojeći unutarstranački izbori unutar HDZ-a važni su i zbog činjenice što će ih prvi put organizirati tim Tomislava Karamarka. Prevedeno, u HDZ-u se dogodila pomalo čudna kombinacija. Na proteklim unutarstranačkim izborima dogodila se smjena vodstva stranke, a vodstva baza, na razini županija, gradova i općina ostala su uglavnom ona birana za mandata Ive Sanadera i Jadranke Kosor pa aktualna stranačka nomenklatura i nije imala prilike na terenu kandidirati ljude koji će zastupati njen politički pravac.

Zbog svega navedenog, naredni unutarstranački izbori u dvije najveće hrvatske političke stranke uvelike će odrediti budućnost Hrvatske u narednom razdoblju i prije narednih, prijevremenih ili redovitih, parlamentarnih izbora.

 

Željko Primorac      

Share
0